Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 109
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
35 GODINA OD ZLOČINA

Na Ovčari su ubijena i trojica dječaka: 'Recite mojoj mami da su me odveli'

Igor Kačić, Dragutin Balog i Tomislav Baumgertner
Foto: Privatne fotografije
1/7
17.11.2026.
u 13:24
Google icon Dodaj Večernji list među omiljene izvore na Googleu

Igor Kačić, Dragutin Balog i Tomislav Baumgertner bili su tek na pragu mladosti kada su odvedeni iz vukovarske bolnice i ubijeni na Ovčari. Njihove životne priče, obiteljske uspomene i posljednje dane zabilježila je autorica Ani Galović u knjizi 'Mama, ne vidim nebo'

Među žrtvama masakra na Ovčari, jednom od najtežih zločina počinjenih tijekom Domovinskog rata, bila su i trojica dječaka koji su tek zakoračili u mladost. Igor Kačić najmlađa je žrtva Ovčare, imao je samo 16 godina kada je ubijen, dok su Dragutin Balog i Tomislav Baumgertner bili stariji od njega tek godinu dana. Njihova životna priča, obiteljske uspomene i posljednji dani zauvijek su ostali zabilježeni u knjizi "Mama, ne vidim nebo" autorice Ani Galović, objavljenoj 2020. godine.

Riječ je o dokumentarističko-književnom djelu posvećenom stradanju djece tijekom Domovinskog rata, u kojem autorica donosi priče o 33 djece poginule ili mučki ubijene tijekom opsade Vukovara i u mjesecima koji su uslijedili. Knjiga kronološki prati njihove sudbine, od početka bitke za Vukovar u kolovozu 1991. do lipnja 1992. godine, a kroz svjedočanstva članova obitelji, prijatelja i poznanika čitateljima približava živote djece kojima je rat oduzeo djetinjstvo, obitelji i budućnost. Među njima je i priča o trojici maloljetnika koji su, zajedno s brojnim ranjenicima, civilima i braniteljima, iz vukovarske bolnice odvedeni na Ovčaru.

Igor Kačić imao je samo 16 godina

Igor Kačić rođen je 23. kolovoza 1975. godine u vukovarskoj bolnici, kao drugo od troje djece Petra i Irene. Imao je sestru Sandru te sestru blizanku Silviju, od koje je bio stariji svega pet minuta. Obitelj je živjela na Sajmištu, a Igor je pohađao Osnovnu školu 'Stjepan Supanc', danas Osnovnu školu Antuna Bauera.

Prema riječima njegove majke Irene, bio je izrazito veseo i društven dječak, talentiran za crtanje i glazbu. Sam je naučio svirati harmoniku, pjevao je u školskom zboru, a volio je i rezbarenje drveta. Njegov prijatelj iz školskih dana Jurica Sučić u knjizi se prisjetio njihova zajedničkog odrastanja i Igorove osobnosti.

- Uvijek je prednjačio u svemu, nestašluci, sport, učenje ili prve simpatije i ljubavi. Svemu čega bi se uhvatio davao je svoju posebnu, plemenitu notu, valjda zato što se davao onako do kraja i bez zadrške - prisjetio se Sučić. Rat je obitelj Kačić zatekao na kućnom pragu. Igorov otac Petar od početka se uključio u obranu grada, a kao zapovjednik obrane Sajmišta bio je iznimno poštovan među suborcima. Smrtno je stradao 2. listopada 1991. godine. Gubitak supruga i oca obitelj je dočekala u ratnim okolnostima, bez vremena za žalovanje, dok su napadi na grad postajali sve intenzivniji.

Foto: Privatne fotografije

Igor je sa sestrom blizankom šesnaesti rođendan proslavio u skloništu, a u danima koji su uslijedili, dok su pokušavali preživjeti u teškim uvjetima, od komadića drveta izrezbario je malog delfina. Taj će predmet poslije postati jedna od najpotresnijih uspomena na dječaka čiji je život nasilno prekinut. Nakon sloma obrane Vukovara majka Irena s djecom odlazi u vukovarsku bolnicu, gdje čekaju evakuaciju. Ujutro 20. studenoga 1991. godine, prilikom izlaska u dvorište bolnice, Igora odvajaju od majke i sestara pod izlikom provjere njegovih godina. Budući da još nije imao osobnu iskaznicu, od dokumenata je posjedovao samo zdravstvenu iskaznicu.

Odveden je prema Ovčari, zajedno s teško ranjenim očevim suborcem Damirom Kovačićem Koletom. Prema svjedočanstvima koja autorica navodi u knjizi, Igor je u jednom trenutku bio među onima koji su trebali biti spašeni i vraćeni na Velepromet, no ponovno je odveden u hangar. Njegovo je tijelo ekshumirano 1996. godine iz masovne grobnice na Ovčari. Uz zlatni lančić s imenom Igor, u odjeći je pronađen i mali drveni delfin koji je izradio tijekom boravka u skloništu.

- Osim zlatnog lančića s imenom 'Igor', u odjeći je pronađen i maleni drveni delfin, simbol prelamanja tuge, posljednja uspomena na sina i brata, šesnaestogodišnjeg vukovarskog dječaka - piše Ani Galović u knjizi. Igor danas počiva uz oca Petra na gradskom groblju Drenova u Rijeci.

Dragutin je posljednje dane proveo uz teško bolesnog oca

Dragutin Balog rođen je 19. lipnja 1974. godine. Bio je sin Josipa i Katarine te mlađi brat Slađane. Obitelj je živjela u središtu Vukovara, u zgradama Dunav 1 i Dunav 2, nedaleko od Dunava. Nakon završetka osnovne škole Dragutin je upisao srednju elektrotehničku školu. Bio je dobar učenik, volio je košarku, kino i druženja s prijateljima.

Njegova majka Katarina opisivala ga je kao iznimno brižnog, empatičnog i dobrog dječaka koji nije podnosio nepravdu. Bio je posebno vezan uz roditelje i stariju sestru. U knjizi se nalazi i svjedočanstvo njegova školskog prijatelja Darka Schatta, koji se prisjetio kako Dragutin nikada nije pravio razlike među ljudima, bez obzira na njihovu nacionalnost.

- Bio je druželjubiv, pristojan, družio se sa svima, bez razlike. U razredu nas je bilo svih nacionalnosti, on nikad nije radio razliku niti se to moglo od njega osjetiti - ispričao je Schatt.

Kada je počeo rat, Dragutin je tek završio drugi razred srednje škole. Umjesto školskih obveza, dane je provodio u skloništu stambene zgrade, brinući se za teško bolesnog oca Josipa koji je bolovao od karcinoma grla. Njegovo je zdravstveno stanje zahtijevalo svakodnevnu medicinsku skrb, a Dragutin je, unatoč vlastitoj mladosti, bio uz njega i pomagao mu koliko je mogao.

Foto: Privatne fotografije

Upravo je ta slika sedamnaestogodišnjaka koji se brine o bolesnom ocu jedna od najpotresnijih u njegovoj životnoj priči. Susjeda Sanja Hutz prisjetila se Dragutina kao iznimno visokog, dobroćudnog mladića. - Pamtim ga kao dobroćudnog diva, bio je iznimno visok za svoje godine, i isto toliko velika dobrica - kazala je.

Dana 18. studenoga Dragutin i njegov otac odlaze u vukovarsku bolnicu, nadajući se da će ondje biti sigurniji i dočekati obećanu evakuaciju. No, 20. studenoga obojica su odvedena na Ovčaru. Otac kao teško bolesni pacijent, a Dragutin kao njegov sedamnaestogodišnji sin. Njihova tijela ekshumirana su iz masovne grobnice 1996. godine. Identitet Josipa Baloga potvrđen je i uz pomoć katetera koji je zbog bolesti imao u grlu, dok je Dragutinov ručni sat ostao jedna od posljednjih uspomena njegove majke na sina.

- Bio je samo dječak na pragu mladosti koji je svoje zadnje dane poklonio brizi za svog teško oboljelog oca - ističe u knjizi Ani Galović. Josip i Dragutin Balog, otac i sin koji su zajedno proveli posljednje dane života, pokopani su na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.

Sedam dana dijelilo ga je od 18. rođendana

Tomislav Baumgertner rođen je 27. studenoga 1973. godine u Vukovaru, kao sin Tomislava i Vesne te brat blizanac Helene, od koje je bio stariji samo dvije minute. Obitelj je živjela u središtu grada, u zgradi pokraj Hotela Dunav. Tomislav je pohađao građevinsku školu, a sa sestrom je bio iznimno povezan.

U obitelji su jedno drugo zvali Bato i Jeja, a dijelili su prijatelje, izlaske i brojne uspomene iz djetinjstva. Helena se u knjizi prisjetila brata kao zaštitnički nastrojenog mladića koji je uvijek pazio na nju.

- Uvijek, uvijek je brinuo za mene, nikada nije dao da netko kaže nešto ružno o meni, a kamoli da me dira! - prisjetila se Helena.

Tomislav je bio omiljen u društvu, vedar, pun energije i uvijek spreman na šalu. Volio je život, druženja i Dunav, uz koji je velik dio vremena provodila cijela obitelj. Njegov otac bio je trener vukovarskih veslača, a Tomislav je s prijateljima stvarao uspomene kakve stvaraju i drugi mladi ljudi – na izlascima, utakmicama i druženjima.

Iako maloljetan, nije skrivao ljubav prema Hrvatskoj. Njegova sestra prisjetila se kako su odrastali družeći se s pripadnicima različitih nacionalnosti, bez podjela, ali da je Tomislav, kada su ratne okolnosti postale opasne, otvoreno pokazivao svoje domoljublje. Tijekom bitke za Vukovar sedamnaestogodišnji Tomislav brinuo se za sigurnost vukovarske bolnice, dok je njegov otac sudjelovao u obrani Sajmišta. Majka Vesna, medicinska sestra, cijelo je vrijeme zbrinjavala najteže ranjenike, a poslije je kao pripadnica Prvoga hrvatskog gardijskog zdruga prošla i brojna druga ratišta.

Foto: Privatne fotografije

U bolnici je Tomislav posljednji put pokušao poslati poruku majci. Časna sestra Mladena, koja se slučajno našla u blizini, prenijela je njegove posljednje riječi: - Recite mojoj mami da su me odveli. Nakon toga odveden je na Ovčaru. Prema svjedočenjima koja navodi autorica, i on je u jednom trenutku bio predviđen za spašavanje i povratak na Velepromet, ali je ponovno vraćen u hangar. Ubijen je zajedno s ostalim zarobljenicima odvedenima iz vukovarske bolnice.

Njegova smrt posebno je potresna i zbog činjenice da ga je od punoljetnosti dijelilo samo sedam dana. Osamnaesti rođendan trebao je proslaviti 27. studenoga, no umjesto rođendanskih svjećica njegova sestra danas pali lampione na njegovu posljednjem počivalištu. Tomislav je identificiran 1996. godine, a ključnu ulogu u potvrđivanju identiteta imalo je podudaranje DNK-a njegove sestre Helene. Tomislav Baumgertner posljednji je mir pronašao u Aleji branitelja na zagrebačkom Mirogoju.
 

Komentara 13

Avatar zelicius
zelicius
13:36 17.11.2026.

Došli antifašisti, ukrcali ih u kamione, odvezli do jame, strijeljali i bacili ih unutra. Jazovka 1945., Ovčara 1991.

Avatar Navijač
Navijač
14:19 17.11.2026.

Od ubojica su još gori domaći izdajnici , kojima se nesmije reći ime zbog visokih položaja koje imaju u hrvatskoj politici i svakodnevno pljuju po Hrvatskoj i po žrtvama koje su pale za nju.

SV
Svastacuje
13:37 17.11.2026.

Kad će imena agresora???? Ubojica i silovatelja... kokardaša i petokrakaša....????

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije

Kupnja

Pretplata