Umirovljeni postolar iz Zagreba, Juraj Kosić i s punih je 70 godina još uvijek radio kako bi "podebljao" mršavu mirovinu, a onda je jednog dana postao sretni nalaznik – pronašao je "debeo" novčanik pun novca. Iako bi s pronađenih 20.000 tadašnjih njemačkih maraka zasigurno riješio velik broj svojih umirovljeničkih problema, sedamdesetogodišnjak na tako nešto nije niti pomislio. Pronađeni novac nije bio njegov, stoga je istog trena krenuo u potragu za vlasnikom novčanika koja ga je ubrzo dovela do Olivera Olujića.
"Vi ste mi spasili život! Upravo sam prodao automobil kako bih mogao na operaciju. Svakako ću vam se javiti, ako ostanem živ", rekao je vidno ganuti Olujić poštenom postolaru koji mu je vratio novčanik s 20 000 njemačkih maraka. Skromni postolar nije želio ništa za uzvrat, pa je tako odbio i ponuđenih tisuću maraka nagrade za novac koji je vratio, dodajući kako će čovjeku koji ide na operaciju itekako trebati svaka kuna. Ganut ljudskošću poštenog umirovljenika, Olujić je odmah nazvao redakciju Večernjeg lista. "Imam senzaciju za vas!“, rekao je Večernjakovom novinaru 71-godišnji Oliver Olujić. Čitava se redakcija tada "pretvorila u uho", a umirovljenik je, ushićenim glasom, počeo prepričavati nesvakidašnji događaj.
"Prošle sam nedjelje, na sajmu automobila, na Jakuševcu, izgubio novčanik u kom je bilo 20.000 njemačkih maraka i 3.000 kuna. Vjerovali ili ne, ono što se dogodilo doista je senzacionalno. Nije prošlo niti 10 minuta, s mojim je izgubljenim novčanikom do mene dotrčao Juraj Kosić, gospodin kome se nikada neću moći dovoljno odužiti, jer s novcem, koji sam tog dana dobio od prodaje svoga auta, a koji je on pronašao te mi ga vratio, upravo odlazim na operaciju bubrega i kuka u SAD“, ispričao je Olujić novinarima Večernjaka, prije gotovo tri desetljeća, zamolivši da napišu članak o poštenom postolaru Kosiću.
Odmah poslije tog telefonskog razgovora, umirovljenik je otputova na operaciju u SAD, a naši su novinari krenuli u potragu za poštenjačinom i ljudinom, čovjekom koji je itekako zaslužio članak, ali i svoje mjesto na naslovnici i duplerici subotnjeg broja Večernjaka, objavljenog 7. lipnja 1997., koji čuva naša arhiva.
Potraga za postolarom
Prvi koraci potrage za Jurajom Kosićem, po zagrebačkom naselju Vukomerec, doveli su naše novinare najprije do njegove supruge, no ona o događaju nije znala baš ništa te je uputila našu ekipu u Svetu Klaru. Tamo je, u postolarskoj radionici do koje je svakodnevno putovao sat i pol, njezin 70-godišnji suprug, iako u mirovini i dalje vrijedno radio, kako bi popunio tanak, kućni budžet. "Pa kako znate za taj događaj?“, zapitao je iznenađeno Juraj Kosić, vitalni 70-godišnjak, dok je u dvorištu obiteljske kuće u Svetoj Klari, gdje je bila i postolarska radionica, ispijao kavu sa svojim susjedima.
"Baš sam sjedao na stolac u restoranu na sajmu, gdje je, koji trenutak prije, očigledno sjedio gospo'n Olujić. Nogom sam tada na nešto nagazio, a kada sam pogledao ispod stola, ugledao sam debeli novčanik iz kog je virio novac. I niš'! Kaj ću nego – trči za njim. Kada sam mu predao novčanik, Oliver Olujić mi je rekao - 'Vi ste mi spasili život! Upravo sam prodao automobil kako bih mogao na operaciju. Svakako ću vam se javiti, ako ostanem živ'“, ispričao je tada Juraj Kosić.
U postolarskoj je radnji počeo raditi još kao dječak, 1940. godine, pa nakon punih 57 godina radnog staža njegovu majstorskom oku ništa, što je vezano za obuću, nije moglo promaći, stoga je tog dana odmah uočilo i "kvar" na cipeli naše novinarke i dileme nije bilo - i cipeli se moralo pomoći te je u par minuta bila popravljena. Od susjeda poštenog postolara, Valentine i Jasminka Pavičića, naša je novinarka tada doznala i da je majstor Kosić, nešto prije pronalaska novčanika s 20 000 njemačkih maraka, u jednom dućanu našao zlatni prsten te je tri dana obilazio susjedstvo u potrazi za njegovim vlasnikom. No, poštenje postolara Kosića bilo je na velikom ispitu i osamdesetih godina. Sa svojom je suprugom, za boravka u Opatiji, ispred jednog tamošnjeg restorana, našao veliku omotnicu punu novca i kao što zasigurno pretpostavljate, supružnici Kosić su novac odmah odnijeli u policijsku postaju.
"Nakon što ova najnovija priča dospije u javnost, moja vukomerečka ekipa s belota i šaha sigurno će me zezati da sam bedak. No, Bog plaća poštenim ljudima“, skromno je komentirao postolar Kosić koji je u svojih 70 godina života na djelu nekoliko puta dokazao da poštenje nema cijenu.
FOTO Bili su 'gradovi duhova', a sada se vraćaju u život: Nalaze se u jednoj od najljepših zemalja Europe
Otvori KEKS Pay
Lijepa priča.