U ovom zajedničkom članku prihvatili smo se izazovne zadaće: izabrati deset knjiga koje mogu najviše pomoći čitateljima da razumiju teme i promjene koje nas očekuju u narednom desetljeću. Knjige iz područja ekonomije svoja implicitna predviđanja budućnosti, odnosno razvoja društva, izvlače iz znanstvenih istraživanja ekonomskih fenomena, učinka institucija i poticaja na ekonomski rast i stabilnost te iz povijesnih pregleda okolnosti u kojima se društvo razvijalo. Odabrane knjige u tom su kontekstu pune zanimljivih nalaza i empirijskih povijesnih potvrda, iz kojih se izvlače zaključci o tome kakav sustav imamo danas, a kakav bismo trebali graditi sutra.
Uz njih, na popisu se nalaze i knjige vodećih povjesničara, futurista, stručnjaka za tehnološki razvoj, znanstvenika i znanstvenih novinara, popularizatora znanosti i prirodoslovaca, vodećih svjetskih poduzetnika i filantropa te javnih intelektualaca i vođa međunarodnih organizacija. Svi nam oni iz svojih kutova gledišta i područja zanimanja najavljuju različite izazove koje donosi razvoj čovječanstva i digitalna revolucija – od neslućenih promjena zbog kombiniranja razvoja nekoliko različitih tehnologija do vrlo izgledne ugroženosti brojnih radnih mjesta, kao i sve veće bojazni zbog gubitka bioraznolikosti u prirodi, ograničenja osnovnih resursa za život i zabrinutosti zbog klimatskih promjena. Izabrali smo ovih deset knjiga, čije smo osnovne ideje i poruke pokušali sažeti u nastavku.
Daron Acemoglu i James Robinson: Narrow Corridor: States, Societies, and the Fate of Liberty (2019.)
U svojoj trećoj i dosad možda najvažnijoj knjizi Daron Acemoglu i James Robinson još jednom sistematiziraju čitav niz svojih znanstvenih doprinosa o sprezi ekonomskih i političkih sloboda, s naglaskom na problem održivosti liberalnih demokracija. Autori polaze od točke da je svaka država potencijalni Levijatan – Hobbsovo simbolično čudovište koje predstavlja snažnu državu kao jamac stabilnosti i izostanka nasilja. O nama ovisi kakvu ćemo vrstu Levijatana imati: despotsku verziju u kojoj autokratska država bespovratno ograničava ljudske slobode i slabi moć društva, okovanog Levijatana odnosno državu dovoljno snažnu da nudi javna dobra i potiče tržište ili pak potpuni izostanak Levijatana pri čemu države nema te uglavnom vlada kaotično stanje zbog nemogućnosti uspostavljanja bilo kakvih pravila u društvu.
Želimo li okovanu verziju, državu koja služi svojim građanima, potrebna je konstanta društvena mobilizacija i propitkivanje odluka koje donosi država, njezini političari i njezin birokratski aparat. Autori to nazivaju efektom Crvene Kraljice (referenca na Alisu u zemlji čudesa): društvo mora stalno trčati samo da stoji u mjestu, u uskom koridoru između premoćne države koja vodi u autokraciju i izostanka države što vodi u anarhiju. Opasnost od despotske verzije uvijek je latentno prisutna, jer liberalni poredak nije prirodno stanje ljudske civilizacije.
Iako autori uglavnom iznose svoje argumente u povijesnom pregledu razvoja liberalnih i autokratskih ideja i praksi, knjiga je iznimno važna za razumijevanje društvenih odnosa u budućnosti, pogotovo u okviru sve većeg rasta popularnosti političkih opcija koje veličaju autokracije zbog njihove tobože veće učinkovitosti. Koketiranje s despotskim Levijatanom izuzetno je opasno i tko god ima iluzije da su autokracije dugoročno bolje za ekonomski napredak, treba pročitati ovu knjigu.
Raghuram Rajan: The Third Pillar: How Markets and the State Leave the Community Behind (2020.)
Za održavanje balansa liberalnih demokracija u uskom koridoru ključna je uloga zajednice. Sjajni indijski ekonomist Raghuram Rajan objašnjava ulogu koju zajednica ima u ekonomskom napretku društva i što je potrebno da se ona osnaži.
I ova knjiga počinje povijesnim prikazom međuodnosa triju temeljnih stupova društva: države, tržišta i zajednice (community). Dok u 20. stoljeću svjedočimo konstantnom nadmetanju za premoć između tržišta i države, ideološkom sukobu koji je izazivao i krize i ratove, zajednica kao treći ključni stup društva slabi i gubi svoj potencijal da bude balans koji osigurava opstojnost demokratskog poretka. Globalizacija s jedne i antiglobalizacijski porivi s druge strane (manifestirani u obliku populističkih političkih opcija s autokratskim težnjama) u oba slučaja vode do koncentracije ekonomske i političke moći koja slabi zajednicu i uništava kohezijske faktore u društvu. Polarizacija stanovništva nužna je posljedica, pogotovo u okviru urbano-ruralnog rascjepa, u kojem se društvo podijelilo na pobjednike i gubitnike globalizacije, što redefinira i političke preferencije stanovništva.
Zajednica, kako god je definirali – u smislu klubova, školskih odbora, lokalnih organizacija ili naprosto dobrovoljnih aktivnosti na razini kvarta ili ulice – pod uvjetom da je uključiva, obavlja nekoliko pozitivnih funkcija u društvu: pomaže svojim mlađim članovima da prihvaćaju kulturu, vrijednosti i norme, brine se o edukaciji članova, razvija društvene odnose pri čemu susjedi jedni drugima pomažu te pruža vrlo efikasan mehanizam u rješavanju konflikata i proizvodnje javnih dobara. U dobro definiranim i uključivim zajednicama manja je potražnja za regulacijama i sudskim sporovima. Lokalna populacija u kojoj se generacijama razvija povjerenje među susjedima bez većih problema organizira rješavanje svojih problema. Ali disfunkcionalne zajednice ne znaju riješiti problem kolektivnog djelovanja i polažu velika očekivanja u često neefikasnu lokalnu ili nacionalnu vlast da ponudi rješenja. Rajanov recept za smanjenje negativnih učinaka globalizacije, ali i loših državnih rješenja, jest razvijanje uključivosti lokalnih zajednica; većom transparentnosti i digitalizacijom lokalne države, boljim pristupom financiranju radi razvoja lokalne infrastrukture što će vratiti i stanovnike i poslove te davanjem veće moći lokalnim zajednicama da kontroliraju svoje vlasti.
U idućim desetljećima imamo izbor: dopustiti daljnju degradaciju lokalnih zajednica čime naglašavamo negativne posljedice globalizacije i odgovora na njih u obliku rasta autokratskih populističkih težnji ili osnažiti moć lokalne zajednice i smanjiti centralizaciju donošenja odluka što vodi do manje polarizacija u društvu i boljeg iskorištavanja tržišnog potencijala.
Robert Shiller: Narrative Economics. How Stories Go Viral and Drive Major Economic Events (2019.)
Nobelovac Robert Shiller, poznat po svojim uspješnim predikcijama puknuća dot-com balona 2001. te balona na američkom hipotekarnom tržištu 2007., u ovoj knjizi sumira svoj kompletan opus u razumijevanju stvaranja tržišnih balona, ljudskog ponašanja i ekonomske dinamike uopće te vrlo jasno ističe narative koji su punili tržišni balon tech dionica ili kriptovaluta posljednjih godina. Ljudi obožavaju priče. Priče su te koje prodaju proizvod, bilo da je riječ o dionicama, cijenama nekretnina koje "nikada ne padaju" ili fake news konstrukcijama uz koje se pobjeđuje na izborima, započinju se ratovi i polarizira društvo.
Prepoznavanje trenda kojem teži neki narativ može nam pomoći da bolje predviđamo ekonomska kretanja, uključujući i krize i recesije. Problem sa svim ekonomskim predviđanjima jest taj da na temelju trendova iz prošlosti pokušavaju, često linearno, predvidjeti buduća kretanja. Ali nijedno od njih ne ulazi u suštinske uzroke ekonomskih trendova – narative kojima vjerujemo. Narativi stoje iza svake panike i svakog balona. Narativi postaju epidemije, lako se pretvaraju u samoispunjavajuća proročanstva i isticanje istine često nije dovoljno da razbije lažne narative koji mogu potrajati čak desetljećima. Predviđanje rasta ili puknuća mjehura, odnosno ekonomskih posljedica političkih ili financijskih odluka nije moguće bez razumijevanja priče koja iza njih stoji. Od kolektivnih deluzija nekog naroda koje vode u sukobe do ekonomskih mitova koji postanu stvarnost kada ih politika počne prihvaćati.
Shillerova saznanja o narativima ključna su da nas izbace iz vlastitih kognitivnih iluzija kada razmišljamo bilo o ekonomiji bilo o politici. Knjiga nam ne daje predviđanje o tome što nas čeka u idućim desetljećima, ali nam u ruke daje moćan alat za prepoznavanje narativa koji će nam definirati budućnost. Nešto što je danas samo ideja sutra može postati novi ekonomski poredak.
Branko Milanović: Capitalism, Alone. The Future of the System That Rules the World (2019.)
Branko Milanović profilirao se u jednog od vodećih svjetskih autoriteta u području istraživanja nejednakosti. Njegovi najvažniji znanstveni doprinosi pomažu nam da razumijemo neravnomjerni učinak globalizacije i kapitalizma na distribuciju dohodaka u svijetu u drugoj polovini 20. stoljeća: izlazak srednje klase iz siromaštva u Kini i Indiji nasuprot stagnaciji srednje klase na Zapadu.
U svojoj najnovijoj knjizi proglašava pobjedu kapitalizma nad svim ostalim društvenim uređenjima. Gotovo sve zemlje danas imaju kapitalističko uređenje, ali u dvije temeljne varijante: liberalni, meritokratski kapitalizam kakav poznajemo na Zapadu, te politički, autoritarni kapitalizam kakav prakticira Kina. Novi sukob više nije na razini kapitalizma i socijalizma, onakav kakav smo poznavali tijekom hladnoratovskog razdoblja, već je na razini dvaju različitih modela kapitalizma – liberalnog i političkog (ili kako ga pojedini zapadni populisti vole nazivati – iliberalni). Jedan počiva na vladavini prava i demokratskom poretku, dok drugi počiva na visokim stopama rasta i političkoj autonomiji vladajućih elita u donošenju odluka. Prvi se često čini sporim i nepravednim, ali je istodobno zbog svoje podložnosti pokušajima i pogreškama dugoročno održiv. Drugi je pak efikasan i generira brzi razvoj društva, često doduše po cijenu ljudskih prava, ali je osjetljiv na korupciju i socijalne nestabilnosti kada rast stane.
Milanović u ovoj knjizi nagoviješta sukob koji će nas bez sumnje pratiti u idućem desetljeću. Oba sustava imaju svoje prednosti i mane, koje su u knjizi precizno prepoznate, oba sa sobom nose rizike, ali oni nisu nužno jedine alternative koje su nam na raspolaganju. Liberalni kapitalizam ima potencijal razviti se u narodski kapitalizam u kojemu je koncentracija bogatstva i nejednakosti manja, a socijalna mobilnost veća. Iduće desetljeće dat će odgovor na pitanje kojem smo obliku kapitalizma bliži.
Yuval Noah Harari: Homo Deus. A Brief History of Tomorrow. (2017.)
Povjesničar Yuval Harari u svojoj je prvoj knjizi, bestseleru Sapiens, na nov način prikazao povijest ljudske vrste. Moć ljudske imaginacije, odnosno vjere u kolektivne mitove (poput novca, države, bogova ili slobode) jest ono što nas čini uspješnima. I dok je Sapiens usredotočen na povijest, Homo Deus orijentiran je na budućnost. Nastavlja tamo gdje je Sapiens stao, s razornom i impresivnom moći koju je razvila ljudska vrsta, upozoravajući što bi nam se moglo dogoditi zamijeni li prirodnu selekciju umjetna inteligencija.
Harari razmatra probleme demokracije i društvenih mreža, problem masovne nezaposlenosti zbog tehnološkog napretka pa sve do novih religija (Dataism) koje će proizvesti tehnološka revolucija. Homo Deus idući je korak ljudske vrste, opsjednute tehnologijom, podacima i algoritmima. U takvom okviru, Harari donosi pesimistični scenarij o stvaranju elitne ljudske rase, pobornika Dataisma, koja kombinacijom genetskog inženjeringa, biotehnologije i umjetne inteligencije doista postaje besmrtna i ravna božanstvu, a to će većinu ostatka čovječanstva učiniti suvišnom. Rast umjetne inteligencije ne mora dovesti do pobune robota iz popularnih SF priča, ona može nastati u sasvim realnom postojećem okviru interakcije ljudskih odnosa – unutar mreže elita.
Harari u knjizi ne daje predviđanja, već predstavlja različite moguće realizacije budućnosti. U tehnološki naprednom svijetu kakav danas imamo gotovo je nemoguće predvidjeti što nas čeka do kraja ovog stoljeća. Ali ako smo svjesni mogućih alternativa, potrebno je razvijati ograničenja moći koju stvaramo. Baš kao i u ekonomiji ili politici, i tehnologiji će uskoro biti potrebna jasna institucionalna ograničenja.
Peter H. Diamandis, Steven Kotler: The Future Is Faster Than You Think: How Converging Technologies Are Transforming Business, Industries, and Our Lives (2020.)
Diamandis je diplomirao MIT i završio studij medicine na Harvardu, specijalizirao se i u aeronautici i molekularnoj genetici, a zatim osnovao više od dvadeset visokotehnoloških kompanija. Kotler je, pak, vrhunski znanstveni novinar, a zajedno su napisali zanimljive bestselere "Abundance" i "BOLD". Ovo im je treća zajednička knjiga, a govori o tome kako se razne tehnologije ubrzano razvijaju i konvergiraju te će radikalno promijeniti našu budućnost, jer njihovo je ubrzanje veće nego što itko može zamisliti. Autori smatraju da ćemo, kao čovječanstvo, svakog sljedećeg desetljeća doživjeti više preokreta i stvoriti više nove vrijednosti negoli u prethodnih sto godina.
Predviđaju da ćemo biti izloženi valovima eksponencijalno razvijajućih tehnologija, a one će poticati jedna drugu na sasvim nepredvidljive načine. Primjerice, umjetna inteligencija, robotika i virtualna stvarnost imat će i međusobne utjecaje, kao i interakcije s 3D printanjem, blockchain tehnologijama i globalnim računalnim sustavima. Autori smatraju da se rađa nova znanost – ona o konvergiranju novih tehnologija i njihovim interakcijama – zbog čega će baš svi aspekti naših života biti znatno izmijenjeni. Važna poruka knjige jest da smo skloni precijeniti promjene koje će se dogoditi kratkoročno, tj. unutar idućih nekoliko godina, ali istodobno podcjenjujemo one koje nas čekaju već za 10 ili 20 godina. Tko zanemari taj srednjoročni utjecaj tehnologija, nužno će se naći u situaciji borbe s posljedicama – bilo kao pojedinac, tvrtka ili cijela država.
Erik Brynjolfsson, Andrew McAfee: The Second Machine Age – Work, Progress, and Prosperity in a Time of Brilliant Technologies (2014.)
Erik Brynjolfsson je direktor Centra za digitalnu ekonomiju na MIT-u i jedan od najcitiranijih znanstvenika u informacijskim sustavima i ekonomiji. Andrew McAfee, vodeći istraživač na MIT-u, bavi se proučavanjem toga kako digitalne tehnologije mijenjaju svijet. Ovo je jedna od njihovih zajedničkih knjiga u kojoj opisuju zašto će digitalne tehnologije sasvim zamijeniti brojna zanimanja već tijekom narednog desetljeća. Od autonomnih automobila do medicinske dijagnostike, marketinga temeljenog na podacima o svakom kupcu, investiranja na burzama, rješavanja sudskih sporova te mnogih drugih primjena digitalnih tehnologija, doći će do transformacije u brojnim djelatnostima koje su se još donedavno smatrale isključivo ljudskima. Pozitivne strane ovih procesa bit će znatno naprednija infrastruktura i gotovo neograničen pristup kulturnim dobrima – od glazbe, filmova i serija, do raznih drugih oblika zabave – što će obogaćivati naše živote.
Autori predviđaju da će sve manje ljudi raditi, a njihovi će se prihodi neminovno smanjivati, iako će produktivnost i dobit kompanija za to vrijeme sve više rasti. Zagovaraju i nužnost prilagodbe obrazovnog sustava, koji bi trebao pripremiti ljude za tu "sljedeću ekonomiju". Predviđaju da će razvoj tehnologije povećati koncentraciju novostvorenog bogatstva među malim dijelom cjelokupnog čovječanstva. Digitalno gospodarstvo ima određene paralele s učinkom industrijske evolucije na civilizaciju, ali digitalna roba može se beskonačno kopirati gotovo besplatno, dok se stvarni predmeti za potrošnju moraju proizvesti uz trošak. Motorizirani tkalački stanovi ostavili su tijekom industrijske revolucije bez posla radnike u tekstilnoj industriji, a roboti, bankomati, digitalne blagajne u trgovinama, govorni automati temeljeni na umjetnoj inteligenciji i računovodstveni softveri, kao i brojne druge inovacije, zamijenit će sada mnoge radnike. Autori izražavaju zabrinutost da bi učinak gubitka posla mogao biti čak i veći u ovoj, digitalnoj revoluciji nego što je bio u industrijskoj.
David Attenborough, Jonnie Hughes: A Life on Our Planet: My Witness Statement and a Vision for the Future (2020.)
Legendarni britanski popularizator znanosti i prirodoslovac Sir David Attenborough i u svojoj 94. godini nastavlja pisati knjige i snimati dokumentarne filmove o prirodi, a njegov glas i stil postali su toliko prepoznatljivi da su ga prozvali "glasom prirode". U svojem gotovo stoljetnom životu, Attenborough postaje sve zabrinutiji zbog stanja u kojem je priroda. Njegov koautor Jonnie Hughes režirao je Netflixov dokumentarac temeljen na ovoj knjizi i pomogao mu u pisanju njezina trećeg dijela. Prvi dio opisuje vrhunce Attenboroughove dokumentarističke karijere, koja je započela još 1954. godine. U ovom dijelu, iz pozicije "svjedoka", argumentira sve veću zabrinutost zbog promjena kojima je svjedočio tijekom svog dugog života. Zabrinjava ga rast svjetskog stanovništva, razina ugljika u atmosferi i smanjivanje bioraznolikosti u prirodi kao posljedica rasta ljudske populacije.
U drugom dijelu knjige, naslovljenom "Što nas čeka", govori o "velikom ubrzanju" od 1950-ih godina do danas, u kojem je ljudski utjecaj na okoliš strahovito porastao. Nadalje, spominje i "model planetarnih granica" Johana Rockströma i kolega kao znanstveni okvir za analizu stanja sustava Zemlje. Objašnjava što znači "siguran radni prostor za čovječanstvo" analizom devet planetarnih procesa i sustava te njihovih graničnih vrijednosti, od kojih smo neke već uspjeli prekoračiti svojim djelovanjem. Posljedice odumiranja šuma i topljenja permafrosta iznimno ga zabrinjavaju.
U trećem dijelu knjiga se bavi tzv. "minimalnim zahtjevima za dobrobit ljudi“ i promjenama koje su potrebne kako bi se znatno smanjio ljudski utjecaj na Zemlju, pri čemu zagovara obnovu bioraznolikosti. Važnim smatra tzv. "sindrom pomicanja početne točke", pri čemu svaka nova generacija ljudi svoj sve siromašniji okoliš doživljava kao normalan te ga nastavlja eksploatirati. Objašnjava zašto je važno napustiti potrebu za stalnim ekonomskim rastom i mjerenjem blagostanja bruto domaćim proizvodom. Predlaže holistički paket mjera za obnovu bioraznolikosti Zemlje, a to potkrepljuje uspješnim primjerima iz cijeloga svijeta, uz svijest da do tih mjera neće doći spontano i da bi one zahtijevale opći konsenzus i suradnju svih u društvu. Za to bi bilo potrebno da svi postanu svjesni nužnosti tih mjera, ali to će se vrlo teško razviti. Poruka je knjige da često govorimo o spašavanju planeta, ali istina je da mnogo toga moramo učiniti kako bismo spasili sebe kao vrstu, a ne planet.
Bill Gates: How to Avoid a Climate Disaster: The Solutions We Have and the Breakthroughs We Need (2021.)
Bill Gates najprije je promijenio živote milijardi ljudi proizvodima svoje kompanije Microsoft, a zatim poboljšao ili spasio brojne živote radom svoje humanitarne zaklade. Posebne je pozitivne promjene postigao u područjima borbe protiv dječje paralize, tuberkuloze i malarije. U ovoj knjizi bavi se novim izazovom za čovječanstvo: klimatskim promjenama izazvanima ljudskim djelovanjem. Gates detaljno opisuje transformaciju koja je potrebna da bi se poništili učinci desetljetnih praksi koje su izazvale probleme. Izračunao je da bi svake godine iz atmosfere trebalo ukloniti 51 milijardu tona stakleničkih plinova, a neuspjeh bi mogao prouzročiti pet puta više smrti negoli što je izazvala pandemija španjolske gripe početkom 20. stoljeća, tj. stotine milijuna ljudi mogle bi umrijeti.
Gates priželjkuje nultu neto-emisiju ugljika do 2050. godine, za što bi najprije trebalo koristiti više obnovljivih izvora energije, a manje fosilnih goriva, čime bi se postigla oko četvrtina potrebnog smanjenja. Daljnja trećina rezultata mogla bi se postići promjenom načina na koji proizvodimo robu, oko petina promjenama u proizvodnji hrane, oko šestina promjenama u navikama vezanim za putovanja, a oko dvadesetina promjenama u načinu kako održavamo svoje zgrade toplima ili hladnima. Zalagao se za niz mjera koje bi se mogle uvesti u službeni dnevni red 26. konferencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama u Glasgowu – tzv. COP26. Međutim, Gatesovi najvažniji prijedlozi uključuju nove tehnologije.
Globalna emisija ugljika sada je 65 posto veća nego što je bila 1990. godine, a oluje, uragani, poplave i jake suše dovode do toga da su dosegnute temperature kakve nisu viđene milijunima godina. Dok s jedne strane najsiromašnijoj milijardi ljudi i dalje treba dostaviti električnu energiju koju oni još nemaju, s druge će trebati razviti čiste energije i smanjiti troškove. Cijene sunčeve energije, energije vjetra i valova, skladištenja baterija, električnih vozila, daljinskog nadzora i pametnih mreža već su se znatno smanjile proteklih godina i Gates tu vidi mogućnosti koje bi mogle pomoći. Zahtijeva tzv. "standard portfelja obnovljivih izvora energije" za određivanje cijena energije, kao i peterostruko povećanje istraživanja i razvoja povezanih s klimom. Sugerira ulaganja u istraživanje nuklearne fuzije i fisije, toplinsku energiju iz vrućih stijena pod zemljom, mineralizaciju ugljika, uklanjanje ugljika iz oceana, ali i hvatanja emisija iz cijelog energetskog, prometnog i proizvodnog sektora.
Međutim, zaključuje da će svi znanstveni dokazi i napori imati vrlo malo utjecaja ne dođe li do općeg međunarodnog konsenzusa o presudnoj važnosti ovih pitanja i mjera te koordiniranog djelovanja u cijelom svijetu.
Jeffrey D. Sachs, Ban Ki-moon: The Age of Sustainable Development (2015.)
Jeffrey D. Sachs jedan je od najcjenjenijih svjetskih analitičara globalnog razvoja. Poznati je profesor ekonomije i lider u održivom razvoju, viši savjetnik UN-a, autor bestselera i mnogih kolumni. Direktor je Earth Instituta te profesor održivog razvoja, zdravstvene politike i menadžmenta na Sveučilištu Columbia u New Yorku. Radeći kao posebni savjetnik glavnog tajnika Ujedinjenih naroda Ban Ki-moona za Milenijske razvojne ciljeve, a prije njega i za Kofija Annana, napisao je ovu knjigu o održivom razvoju čiji predgovor potpisuje Ban Ki-moon.
Stvaranje Ujedinjenih naroda bilo je usredotočeno na održavanje mira i sigurnosti te suradnju u rješavanju gospodarskih i društvenih problema, jer potreban je mir da bismo imali razvoj, a razvoj da bismo imali mir. Početkom 1970-ih skovan je pojam "održivi razvoj", koji je upozorio na to da društveni i ekonomski napredak treba uzeti u obzir i potrebe budućih generacija. Sachs upozorava da je novi put moguć ako promijenimo ponašanje, stil života, obrasce potrošnje i steknemo više poštovanja prema drugima i prema prirodi. U ovoj knjizi Sachs predstavlja uvjerljiv i praktičan okvir kako građani svih zemalja mogu holistički djelovati na rješavanju naizgled nerješivih problema, poput siromaštva, uništenja okoliša i političko-ekonomskih nepravdi.
Održivi razvoj prepoznaje kao jedinu strategiju rješavanja mnogih trenutačnih izazova koja bi mogla spriječiti tzv. "šesto izumiranje". Dok su prethodna velika izumiranja na Zemlji bila izazvana prirodnim uzrocima – meteoritima, promjenama klime i vulkanskom aktivnosti, sljedeće će, izgledno, uzrokovati ljudska djelatnost. Knjiga nudi čitateljima alate za mjerenje opsega raznih problema i praktične načine djelovanja za postizanje ciljeva održivog razvoja. Knjiga nije samo informativna, već i aktivistička, te poziva na djelovanje sve koji se brinu o našem planetu i globalnoj pravdi.
