Nedavno sam posjetio jednu vrlo uspješnu hrvatsku tvrtku. Nalazi se u malom mjestu za koje 90% građana nije čulo. A 99,9% nije čulo za tvrtku. U obiteljskom je vlasništvu, samonikla, bez ikakve “tradicije” iz socijalizma, bez pretvorbe i privatizacije.
Danas zapošljava više od 100 stručnjaka i majstora. Deklarirana misija im je “pružiti klijentima stalnu podršku stručnog tima, korištenjem inovativnog i individualnog pristupa, usavršavanjem proizvodnih i organizacijskih procesa u svim segmentima” njihove djelatnosti. A vizija budućnosti im je “širenje poslovanja sve više izvan granica Hrvatske uz praćenje daljnjeg razvitka svjetske tehnologije kako bi kao domaći proizvođač mogli svojim klijentima u Hrvatskoj i inozemstvu pružiti još kvalitetniju uslugu i proizvode po svjetskim standardima i prihvatljivim uvjetima”.Kratko i savršeno jasno.
Dakle, širenje poslovanja, kroz izvoz, korištenjem suvremene tehnologije za povećanje kvalitete uz niže cijene! Gotovo sve što bi trebalo reći u bilo kojoj strategiji šireg obuhvata. Puno puta viđeno, reći ćete. Gotovo svaka druga kompanija ima nešto takvo na svojoj internetskoj stranici. Točno, samo ovi ljudi su do citirane misije i vizije došli induktivnim putem, temeljem vlastitog iskustva i riskirajući vlastiti novac i vlastite sudbine, nakon 22 godine mukotrpnog rada.A kako je sve počelo? Kako je nastala današnja impozantna tvornica kakvih bi htjeli imati na stotine?
Svoji gazde
Što je bilo odlučujuće? Dvoje mladih poduzetnika, punih entuzijazma, odlučili su započeti neki svoj posao. Znači, odbacili su ideju traženja posla u nekim postojećim poduzećima, ili u državnoj administraciji. Svoji gazde su htjeli biti. Krenuli su u djelatnost za koju je jedan od njih bio i formalno školovan. Nije bilo loše, ali su ubrzo uvidjeli da bi se više posla moglo napraviti u sektoru trgovine.
U to vrijeme u Hrvatskoj “ničega nije bilo”. Postali su uvoznici. Kupi u Njemačkoj i prodaj u Hrvatskoj. Jer se to u Hrvatskoj nije proizvodilo. Doduše, nisu si mogli priuštiti željenu robu jer nisu imali dovoljno vlastitog početnog kapitala. Zadovoljili su se potpuno drugom vrstom robe za koju im je bio dovoljan početni kapital u iznosu cijene jednog boljeg automobila srednje klase. Toliko su imali. Ali su bili puni entuzijazma i odlučnosti da sami zarade za sebe i neki broj svojih budućih zaposlenika.Desetak godina su tako trgovali.
Stjecali iskustvo, povjerenje svojih kupaca, ali i svojih dobavljača. Koji su im nakon nekog vremena počeli davati robu “na povjerenje”, bez skupih bankarskih jamstava ili akreditiva. Upoznavali su zahtjeve tržišta. Ta trgovci su bili, njihov primarni cilj je znati naći onakvu robu kakvu kupac želi i može platiti. Ako ne uspiju, propast će i njihov početni kapital, i dodani zarađeni kapital i njihova radna mjesta. Jednoga dana odlučili su se na fundamentalni zaokret. Ono što smo do sada uvozili i prodavali na domaćem tržištu od sada ćemo proizvoditi u Hrvatskoj i prodavati u Hrvatskoj! Trgovac je postao proizvođač. Kako, zašto? Pa prvo i osnovno, vidio je mogućnost veće zarade u vlastitoj proizvodnji. Drugo, trgovanjem je stekao nešto veći vlastiti kapital od onog početnog, za koji je mogao kupiti tek solidan auto.
Uvjeti za licencu
Treće, osjetili su se dovoljno dobrim poznavateljima tržišta, konkurencije i trendova. Sami su do toga došli, kroz 10 godina trgovanja. Nitko im nije trebao suflirati sa strane.I krenula proizvodnja. Prva hala, pa nakon dvije godine druga proizvodna hala. Danas ih je pet. Razmišljaju o proširenju na šestu, sedmu … Za izvoz prvenstveno. I evo nas! Od čistog uvoza, preko proizvodnje za domaće tržište do izvoza. Sve u samo petnaestak godina. Samo?Da, samo. Uspješna tvrtka ne nastaje preko noći. Opisao sam stvarnu hrvatsku tvrtku, kakvih ima još dosta, a za koje nikad niste čuli. Dijelom i zato što samo slušate o državnim gubitašima koji za svoj nerad traže spas od vlade, tako da povećanim porezima udavi našu tvrtku.
Kada se ponudi privatni poduzetnik da preuzme tog gubitaša, na lokaciji koja je troškovno prihvatljiva, uz tehnologiju koja jedino prolazi, evo ti prosvjeda! Neka bolje propadnemo svi nego da ja promijenim liniju tramvaja na putu u zavod! Nemamo uvjete za licencu? Neka vlada naredi da ih se falsificira! Ako to ne napravi, jao si ga njima na izborima …
>> Otimanje Drugog mirovinskog stupa je neodgovorni cinizam
