VELIKI ČOVJEK S MALOM LOPTICOM
Sjećanja (ožujak 2023.)
Lupka Vukovarskom ulicom bijeli štap pjesnika Branka Pejnovića.
– Kako je Rastočki Jesenjin? – oglasim se.
– Samo se ti šprdaj sa slijepcem. Bilo bi ti pametnije da napišeš nešto o našem prijatelju Žarku Dolinaru. Baš je 20. godišnjica njegove smrti.
Ima Branko pravo.
Popili smo sa Žarkecom puno putnih rundi.
Družili se. Popevali. Slavili rođendane.
A ja napisah samo to da je prvi donio Viagru u Zagreb.
Jednom zgodom u Blatu na Selskoj otvorio nam je dušu.
Pričao nam je o svemu i svačemu.
Branko, slikar Mario Tomas, Ibrica Jusić i ja samo smo “načulili vuha”. I uživali.
– Zagrepčanke su najljepše puce poslije Južnoamerikanki. A najljepša koju sam srel bila je Gina Lollobrigida.
– A Elizabeth Taylor?
– Nju sam držal za prelijepe nogice. Malo si je pocugnula, pala i iščašila gležanj. U bolnici nije bilo dežurnih liječnika pa sam ja priskočil u pomoć. Zamolil sam kolegu da me slika. Tko bi mi poveroval da sam slavnu glumicu pipal po nožicama ak nema fotke?
Nakon večerice popevali smo onu njemu najdražu:
Ak sem ti srčeko ranil
Pozabil te nebum nigdar.
Ta je bila na stalnom repertoaru naših druženja.
U Gavelli je Pavi i meni pričao o susretima s nobelovcima Ivom Andrićem i Lavoslavom Ružičkom.
– Andrić je bio mason i veliki gospodin. Prvi put smo se sreli u Berlinu 1941. godine kad su nam uzeli putovnice. On je bil ambasador i supotpisnik zločinačkog Trojnog pakta. Pavelić ga nije želio za ambasadora pa su ga primili u Beogradu gdje je bil u blliskim odnosima sa SS-ovcima. Posle rata ušel je u partiju i zaboravil da je Hrvat.
– A Ružička?
– Pital me jednom kaj je najvažnije u organskoj kemiji. Ja bedaček nabrajam, a on me prekine i kaže: “Žarko, vino je najvažniji produkt organske kemije.” Kad je umrl, beogradski tisak je objavil kak nas je napustil Švicarac češkog porijekla. Meni je uvijek istical da se ponosi kaj je Hrvat, a Krleža tvrdi da nije znal niti jednu češku riječ.
Družio se Žarko s Charliejem Chaplinom i Pablom Picassom.
– Chaplin i ja često smo igrali pingić. Imam u zbirci i njegov štap koji mi je darovao. Čudio se kao i Picasso zašto skupljam potpise.
U zbirci ih ima 75 tisuća.
– Mislim da ih nitko na svijetu nema više. Tu su potpisi Staljina, Mussolinija, Tita, Napoleona, Cezara, Pavelića, Mozarta, Presleya, Beatlesa…
Svašta je u svojim zbirkama skupio taj Pravednik među narodima koji je spasio živote stotinama Židova.
I radi toga sam iznimno ponosan što sam ga poznavao.
S njim cugao. Družio se.
– Imam privatnih stvarčica Marlene Dietrich, Garyja Coopera, Carusa i nalivpero McArthura kojim je potpisana kapitulacija Japana.
O tome da je s Harangozom bio svjetski prvak u stolnom tenisu i njegovoj bogatoj sportskoj karijeri sve se zna.
– Predsjednik Argentine Juan Peron rekao mi je da ga čudi kako tako velik čovjek poput mene igra s tako malom lopticom.
Često bi uz cugu ponavljao da je najskuplje u našim životima vrijeme.
A ono stvarno luduje.
I leti.
I nitko ga ne može kupiti.
POZIVAM PLENKIJA I ZOKIJA NA RUČAK U NJIHOVE OMILJENE RESTORANE
Histrionski dom (ožujak 2023.)
Shakespeare je pisao o Hamletu, Kralju Learu, Rikardu III. … a Gigo o Plenkiju i Zokiju.
Englez je o vladarima sklepao tragedije, a naš redatelj i pisac komediju i šprdnju.
Da zabavi publiku.
Da ih nasmije.
Marko Hergešić i Bogdan Ilić koji utjelovljuju našeg premijera i predsjednika sastavljaju od veselih gledatelja vladu.
Malo i popevaju.
Sve u svemu – razonoda.
Pozivam Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića da dođu na kabaretsku priredbu “Sastavljamo vladu”.
Po mogućnosti skupa.
Karte su moja briga.
Pa ako se nasmiju i na kraju zaplješću, bit ću slobodan pozvati ih na ručak u njihove omiljene restorane Baltazar i Tač.
Po izboru.
Pa što košta da košta.
Ode mirovina.
Ali osta gušt.
Poslije uspješne premijere, koju je kolačićima začinila punica autora Ivana Gorana Viteza, pitam raspoloženog Vladimira Šeksa:
– Hoće li vlast zabraniti ovaj kabaret o Zokiju i Plenkiju?
– Ako nismo zatvorili ministra koji je urlao da je Sabor kokošinjac, onda sigurno nećemo zabranjivati ni satirične predstave.
Bilo kako bilo Gigo je potvrdio onu staru da jabuka ne pada daleko od ujaka Zlatka.
A novi film?
– Ma ne pada mi na pamet u ovim uvjetima snimati filmove.
Ravnatelj Gavelle Dražen Ferenčina šapnu mi da će na Opatovini režirati “Krčmaricu Mirandolinu”.
Naslovnu igra Dea Presečki, a tu je Filip Detelić uz ekipu mladih glumaca.
– Kad se otvara kafić Gavelle?
– Krajem ljeta bumo srknuli prve škropece.
Razveseli me Fec, a dodatno mi bi drago što će legendarnog Pavu zamijeniti gazda Trešnjevačke “Šansone”.
– Eto mene opet ćaći u žiriju – reče mi u prolazu Marta Crnobrnja.
Iliti kći Gumbeka čije ime nose dani festivala koji trenutno traje.
Među uzvanicima puno znanih faca.
Najstariji Ivica Kunej sa svojih 90 i kusur godina.
Hoda sa štapom, a nekad je u Ritz baru bario i zbario Vivien Leigh. Poznatiju kao Scarlett O’Hara.
Tu je i moj stari prijatelj Slavko Kojić.
Nekadašnji čuvar Bandićeva sefa.
– Kći mi je doktorirala – pohvali se i doda kako se sprema monografija 250 kapitalnih objekata koji su nastali za Bandićeve vladavine.
– Izgrađenih 45 vrtića idu pod jedan projekt kao i više od 100 novih tramvaja – doda uz napomenu da će Bandić uskoro dobiti bistu i ploču na grobu.
Glumica Ančica Dobrić stigla je u Histrionski dom s japrakom.
– Naš hercegovački specijalitet Zlatkić obožava.
– A tko ne – uzvratim.
I poznati vinar Davor Zdjelarević uplovio u kabaretske vode.
Glumci rolaju na Jarunu u Lidu.
– Koliko košta ulaznica?
– 100 eura.
– Nije to za mene.
Program traje četiri vure. U cijenu su uračunati hrana i piće. Za one sa slabijim apetitom cijena karte je 40 eura.
Nije to za penziće.
Skupo, brate.
Prije nego što sam odjurio u toplinu doma svog, šapnu mi Perica Martinović ime novog dobitnika nagrade “Ivo Gregurević” na Festivalu glumca.
Dolazim u Ilok.
Principovac.
Pa Papkova čuvena vina.
SVETI JOSIP, TRI PREDSJEDNIKA I JOHN LENNON
Kod Marka (ožujak 2023.)
Kad se rodio Isus, u Betlehem su dojahala tri kralja. Melkior, Baltazar i Gašpar.
Na dan njegova zemaljskog tate Josipa, zaštitnika naše domovine, kod suseda Marka dopelala su se tri bivša predsjednika.
Stipe, Ivo i Viktor.
Kako Marko živi preko puta crkve koja nosi Josipovo ime, desetljećima okuplja i časti prijatelje.
Među gostima su prošle nedjelje bili bivši “kraljevi” lijepe naše Ivo Josipović, Stipe Mesić i SDP-ov Robin Hood Viktor Gotovac.
– Idemo do Marka! – trzne me Goran Grgić koji se sa svojom Šeherezadom Ivanom vrnuo iz Arapskih pustinja.
Malo smo fulali vrijeme.
Mesića je shrvao umor od španciranja po Turskoj i Azerbajdžanu.
A tek mu je 88.
Mogao bi mladi gazda Matej zasaditi oko vikendice 88 stabala za našeg druga Stipu.
Šteta što ode.
Baš sam imao želju izvući ekskluzivu iz njegovih memoara koji će uskoro u tisak.
S ulaznih vrata obratio sam se bivšem prezidentu Josipoviću:
– Vama čestitam prezimendan!
Nasmijaše se Gotovac, Antunović, Bagić i ostatak vesele družine.
Mezila se purica s mlincima, janjetina, odojak, gulaš od divljači…
Ma nema čega nije bilo.
Goran i ja zalijevali smo hranu odličnom makedonskom Stigmom.
– Nemoj natakati. Tek sam stigao iz Dubaija, a već sutra s Ivanom letim za Pariz na sahranu – upozori me Grgić.
O sprovodima i mrtvima ovaj put neću.
Vratim se u rikverc do skladatelja Ive Josipovića.
Premijera njegove opere o Johnu Lennonu bit će uskoro u HNK.
Na zatvaranju Bijenala.
– Kad bi na praizvedbu pozvali Lennonove sinove Ono Seana i Juliana, bio bi to svjetski marketinški potez – predložim.
– Mislim da je to neizvedivo – skeptičan je skladatelj Ivo.
Inače Lennonov sin Ono Sean veliki je frend s Jamesom McCartneyem, sinom poznatijeg tate Paula.
Čak i sviraju skup.
Mali Beatlesi.
E sad si zamislite da oni svirkom začine svečanu premijeru opere “Lennon”.
Nismo dugo maštali o tome jer nas je Josipović nasmijao dobrim vicem.
U glavnim rolama Marx, Engels i Lenjin.
Vic je podugačak.
A ja rastegao priču.
Ima dana.
Dobro je netko pametan izvalio: “Kad se smijasmo, i bijasmo.”
Čudni drugovi prošlog vremena…