U utorak je u studiju Večernjeg lista gostovao bivši ministar obrane te vojni analitičar Ante Kotromanović. U emisiji je analizirao rat u Ukrajini i osvrnuo se na najnovije aktualnosti s bojišta. Dvanaest zemalja pristalo je isporučiti sto tenkova Leopard 2. No, iako se radi o tenkovima njemačke proizvodnje, sama Njemačka ne sudjeluje u toj isporuci i odbija svoje tenkove ustupiti Kijevu. Zašto?
Uzroke treba tražiti i u Drugom svjetskom ratu te osjećaju krivnje koju njemački narod osjeća još od onih groznih stvari koje su njihovi tenkovi činili po ukrajinskim ravnicama. Mišljenja sam da je Njemačka po ovom pitanju kalkulirala zbog povijesnih, ali i trenutačnih geopolitičkih okolnosti. Međutim nove informacije koje stižu iz Berlina sugeriraju da će tenkovi ipak biti isporučeni Ukrajini. Njemačka u svojoj operativnoj rezervi ima više od 500 tenkova, a neki čelni ljude iz njemačke vojne industrije i ministarstva obrane tvrde da bi ih u Ukrajinu moglo krenuti čak 139. Vjerujem da će se to brzo realizirati.
Njemački kancelar Olaf Scholz nedavno je izjavio da oni u Ukrajinu neće slati tenkove ako ih istodobno ne pošalje i SAD? Što se krije iza te poruke?
Njemačka je time htjela poslati poruke da neće solirati i da se neće usuditi ikome davati tako teško i moćno naoružanje ako pritom ne osjeti podršku svih saveznika. To je iz njihove perspektive mudro i razumljivo, ali treba znati i pozadinu priče. Naime, između američkih Abrams tenkova i njemačkih Leoparda postoji velika razlika. Leopardi manje troše, moćniji su i mnogo više odgovaraju ukrajinskom bojištu u smislu njegova terena i reljefa. Osim toga, riječ je o tenkovima koje mobilni tim, zbog njihovih specifikacija, vrlo brzo može osposobiti u slučaju kvara ili ikakve tehničke poteškoće.
Koliko je vremena potrebno da se silan broj takvih tenkova prebaci u Ukrajinu?
Prije svega tenkove treba operativno osposobiti i uvjeriti se da su tehnički ispravni. To je proces koji u najboljem slučaju može potrajati do dva mjeseca. Zatim je tenkove potrebno transferirati do ukrajinske granice iz više smjerova, a tu možemo očekivati i rusko ometanje akcije u smislu zračnih napada. Konačno, svaki tenk treba imati osposobljenu i izučenu posadu. U svakom slučaju tu ima mnogo posla i vrijeme curi jer najave iz Ukrajine kazuju da će se na proljeće krenuti s velikom protuofenzivom. Dakle, ukrajinske vojne snage trebaju biti spremne i obučene. No, čak i da je najava njihove protuofenzive mrtvo slovo na papiru, opet treba znati da će Rusija pojačati napade ako zapadna vojna pomoć ne stigne u Ukrajinu. Kako god se okrene, isporuka tenkova je bitna za Ukrajinu i svakako bi mogli odrediti tijek ratovanja idućih nekoliko mjeseci.
Koja je razlika u specifikacijama između tenkova koje Ukrajinci trenutačno koriste i njemačkih Leoparda?
Ukrajinci trenutačno koriste T72 tenkove, riječ je o sovjetskom tenku koji je ušao u proizvodnju sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Da se razumijemo, ti tenkovi nisu loši i upotrebljavale su ga mnoge europske države. Međutim, Leopard je zbilja teško oružje s boljom balistikom, sustavom kontrole vatre, jačim oklopom, širim otvorom topa... Dakle, nitko ne tvrdi da će Ukrajina dobiti rat ako dobije Leoparde, ali će nesumnjivo ojačati svoju poziciju, što može rezultirati dvojako. S jedne strane učvrstit će postojeću obrambenu liniju na frontu, a s druge strane, ako tenkovi pokažu napredak, moguće je da budu kamen temeljac u velikoj ukrajinskoj protuofenzivi. U svakom slučaju sigurno će doći do direktne vatre između ruskih i zapadnih tenkova u Ukrajini i zanimljivo će biti vidjeti tko će odnijeti pobjedu.
Zašto je Poljska najglasnija EU država kad je riječ o isporuci tenkova Ukrajini? Prvi su se obvezali da će slati svoje Leoparde Kijevu i pritom kritizirali Njemačku da ne djeluje dovoljno brzo.
Poljska ima povijesnu, strašnu traumu koja datira iz Drugog svjetskog rata. Oni su imali krvavo i negativno iskustvo i s Nijemcima i s Rusima. Nama iz ove perspektive to možda nije sasvim razumljivo, ali poljski narod u većini gaji veliki antagonizam prema Rusiji. Oni imaju strah od Moskve i njihove potencijalne agresije. U tom smislu djeluju logistički i operativno i naravno da nastoje zaštiti svoje granice jer su prvi na udaru ako dođe do ikakve eskalacije u Ukrajini. Već ulažu milijarde eura u zrakoplovstvo, topništvo i modernizaciju vojske. Poljska polako, ali sigurno postaje vojna i ekonomska sila istočne Europe i na takvoj su poziciji koju Amerikanci monetiziraju. Za očekivati je da će NATO i EU od Poljske u idućim godinama stvoriti bedem koji će dijeliti zapadnu civilizaciju od Rusije. Ne samo vojno već i diplomatski, ekonomski, energetski i slično.
Ruski predsjednik Vladimir Putin sve češće mijenja glavne zapovjednike vojske...
Naravno da je i sam Putin svjestan da njegova vojska nije na razini. Sjetimo se samo onih ruskih velebnih parada i hvalisanja pred početak rata. Čak je i među vojnim analitičarima prevladavalo mišljenje da će Rusija pregaziti Ukrajinu za nekoliko dana. Međutim, onda su na vidjelo izašle brojne kontroverzije. Od zastarjele opreme, nefunkcionalne logistike, slabog vojničkog morala, frakcija u sustavu, što je rezultiralo time da Rusija i godinu dana nakon rata nije ostvarila ni približno ono što je očekivala ili najavljivala. Putin je prisiljen rotirati zapovjednike i time odašilje poruku da nešto ne funkcionira. On naprosto želi unijeti red u taj kaos, integrirati sve vojne sustave te odrediti glavu i rep. Pred Rusijom je više izazova. Pitanje je hoće li uopće uspjeti održati svoju frontu u Ukrajini, a istodobno im se pojavljuju problemi s Wagner grupom i Čečenima dok njihovi povijesni saveznici poput Kine i nekih bliskoistočnih zemalja stoje sa strane i ne žele se miješati.
Što se događa s Wagner grupom, spominje se njihov raspad i potpuni infrastrukturni kolaps?
Wagner grupa je privatna i paravojna organizacija pod neformalnom kontrolom Vladimira Putina. Oni su poznati po tome što regrutiraju osuđenike, zatvorenike, kriminalce i društveni talog koji ne prolazi vojnu obuku. Riječ je o zločincima koji krše ljudska prava i sve ratne konvencije. Ukratko, riječ je o "ruskim Arkanovcima". Njihov utjecaj rapidno slabi jer postrojbe trpe teške gubitke i sve se više dezertira, a ruskom establišmentu nije u interesu da je svjetski medijski fokus na jednoj opskurnoj organizaciji. Čuo sam da u zadnje vrijeme Wagnerovci operiraju po Srbiji s ciljem regrutacije novih vojnika. Ne bi me čudilo da šef Wagnera "padne kroz prozor" ili "misteriozno nestane" kad se s vremenom prokažu njihovi zločini u Ukrajini.
Obje strane na proljeće najavljuju velike ofenzive...
Da, to artikuliraju vojne i obavještajne službe s ukrajinske i ruske strane. Teško je toliko unaprijed govoriti i točno detektirati kada će krenuti akcije. Puno je tu spinova, trikova i pozadinske pripreme. Međutim, činjenica je da su ratni sukobi u većini Ukrajine zaustavljeni, teške rovovske i krvave bitke vode se samo još oko Bahmuta gdje se dvije strane iscrpljuju do iznemoglosti. Taj sukob mogao bi odrediti i smjer ofenziva jer će u njemu pobijediti onaj tko bude imao "dužu klupu" odnosno svježe snage, bolje naoružanje i jači moral. Osim toga, svaka akcija bit će determinirana i vremenskim uvjetima. Vidjeli smo proteklih mjeseci da su Ukrajinci izvršili niz dobrih akcija, ali teško je vjerovati da Rusi nemaju baš nikakav plan. Sada se odvija analiza, procjena snaga i određuju se točke slabosti. Vidjet ćemo tko će prvi udariti i s kojom učinkovitošću.
Postoje li ikakve šanse za prekidom vatre i mirnim rješenjem?
Bojim se da ne. Možda je tako bilo u prvim mjesecima rata, sad su stvari otišle predaleko i ovo više nije sukob dviju država već geopolitički rat s više zainteresiranih aktera koji ide za tim da se promijeni politički poredak.
Čitao sam članak dok nisam došao do dijela gdje Kotromanović za Rusiju kaže "...njihovi povijesni saveznici poput Kine...". Ako je i od Antea, previše je...