Rusko-ukrajinski rat ušao je u završnu fazu, a njegovi bi se konačni politički i vojni obrisi mogli jasno nazrijeti do kraja 2026. godine, tvrdi profesor međunarodne politike i nacionalne sigurnosti Masahiro Matsumura u analizi posvećenoj strukturnim slabostima Ukrajine i sve težem položaju njezinih europskih saveznika. Prof. dr. Masahiro Matsumura profesor je međunarodne politike i nacionalne sigurnosti na Sveučilištu St. Andrew’s u Osaki. Bio je stipendist tajvanskog Ministarstva vanjskih poslova te gostujući istraživač u Tajvanskom centru za sigurnosne studije, a član je i Vijeća Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije. On smatra da se ishod rata više neće odlučivati pojedinačnim vojnim operacijama, napadima dronovima ili manjim pomacima na bojišnici, nego dugoročnom sposobnošću zaraćenih strana da osiguraju dovoljan broj vojnika, financiraju državu i vojsku te zadrže potporu svojih saveznika. Prema njegovoj procjeni, tri su ključna čimbenika koji rat guraju prema završnici: dramatičan demografski pad Ukrajine, smanjenje američke pomoći i prebacivanje gotovo cjelokupnog tereta potpore na europske države te ograničeni strateški učinak ukrajinskih napada duboko unutar ruskog teritorija.
Autor upozorava da je Ukrajina i prije ruske invazije bila suočena s ozbiljnim demografskim problemima. Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. godine zemlja je imala gotovo 52 milijuna stanovnika, no njihov se broj tijekom sljedećih desetljeća kontinuirano smanjivao. Glavni uzroci bili su niska stopa nataliteta, visoka smrtnost, masovno iseljavanje, dugotrajna gospodarska nestabilnost i političke krize. Nakon gubitka kontrole nad Krimom i dijelovima istoka zemlje broj stanovnika dodatno se smanjio, a rat koji je počeo u veljači 2022. taj je proces pretvorio u akutnu krizu. Milijuni ljudi napustili su Ukrajinu, dok su milijuni ostali živjeti na područjima pod ruskom okupacijom. Matsumura navodi procjene prema kojima na teritoriju pod kontrolom ukrajinskih vlasti danas živi približno 25 milijuna ljudi.
Takav pad stanovništva, smatra, izravno utječe na sposobnost države da nastavi rat. Sve je manji broj muškaraca sposobnih za vojnu službu, zbog čega su ukrajinske vlasti bile prisiljene širiti mobilizaciju na starije dobne skupine i ograničiti izlazak vojno sposobnih muškaraca iz zemlje. Istodobno se smanjuje i broj radno aktivnih stanovnika koji plaćaju poreze, što dodatno povećava ovisnost Ukrajine o stranoj financijskoj pomoći. Visoki gubici, uz relativno malu preostalu populaciju, stvaraju i sve veći društveni i politički pritisak. Rusija, s druge strane, ima četiri do pet puta više stanovnika te je, prema Matsumuri, uspjela održavati priljev novih vojnika financijskim poticajima i regrutacijom u siromašnijim regijama. Zbog toga smatra da između dviju država postoji strukturna neravnoteža u ljudstvu koju je vrlo teško nadoknaditi.
Kako se unutarnji gospodarski i demografski kapacitet Ukrajine smanjuje, nastavak rata sve više ovisi o financijskoj, vojnoj i obavještajnoj pomoći stranih saveznika. Matsumura tvrdi da se struktura te pomoći bitno promijenila nakon povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Dok su Sjedinjene Države tijekom administracije Joea Bidena osiguravale velik dio ukupne vojne i financijske potpore, američka se pomoć, prema njegovoj analizi, tijekom 2025. i 2026. snažno smanjila. Time je najveći dio tereta prebačen na Europsku uniju i druge europske države, a Njemačka je postala jedan od ključnih financijskih i industrijskih oslonaca Ukrajine. Autor upozorava da takva politika stvara sve veće ekonomske i političke probleme u Europi. Dugotrajno financiranje ukrajinskog proračuna i vojske, visoke cijene energije i potreba za povećanjem obrambene proizvodnje dodatno opterećuju državne proračune i potiču nezadovoljstvo birača.
Europske države, navodi, desetljećima su nakon završetka Hladnog rata smanjivale svoje vojne industrijske kapacitete. Zbog toga sada nemaju dovoljno razvijenu proizvodnju streljiva i teškog naoružanja da bi u potpunosti nadomjestile američku pomoć. Europa se tako nalazi u svojevrsnom strateškom paradoksu. Ne želi prihvatiti mogući poraz Ukrajine, ali istodobno nema dovoljne industrijske i financijske kapacitete za neograničeno financiranje rata. Matsumura zbog toga smatra da se sukob sve više pretvara u rat koji prvenstveno financira Njemačka, iako je i njemačko gospodarstvo izloženo stagnaciji, industrijskom padu i sve većim političkim pritiscima. Suočena s manjkom ljudstva i konvencionalnog naoružanja, Ukrajina se sve više oslanja na asimetrične metode ratovanja, ponajprije na napade dalekometnim dronovima.
Ukrajinske snage tijekom 2025. i 2026. izvodile su napade na ciljeve udaljene i do 2500 kilometara unutar Rusije. Pogađane su zračne baze, strateški bombarderi, rafinerije, skladišta goriva i druga važna infrastruktura. Ti su napadi pokazali slabosti ruske protuzračne obrane te su Rusiji nametnuli dodatne troškove zaštite i obnove infrastrukture. Ipak, Matsumura smatra da oni imaju prije svega taktički i psihološki, a ne presudan strateški učinak. Kao povijesnu usporedbu navodi japansku kampanju balonima Fu-Go tijekom Drugog svjetskog rata. Japan je između 1944. i 1945. prema Sjedinjenim Državama poslao više od 9000 balona s eksplozivom, koristeći zračne struje iznad Tihog oceana. Iako su neki baloni stigli do američkog kontinenta i izazvali veliku medijsku pozornost, nisu imali značajan utjecaj na ishod rata. Matsumura smatra da i ukrajinski dalekometni napadi imaju slična ograničenja. Oni mogu ometati rusku infrastrukturu, nanositi materijalnu štetu i podizati moral ukrajinskog stanovništva, ali ne mogu nadomjestiti nedostatak vojnika niti promijeniti odnos snaga na bojišnici. Ratovi iscrpljivanja, tvrdi, u konačnici se dobivaju zauzimanjem teritorija, uništavanjem protivničkih postrojbi i održavanjem dovoljne količine ljudstva i naoružanja. Napadi na udaljene ciljeve ne mogu sami zaustaviti ruske kopnene operacije, topništvo i zračne udare.
Autor smatra da će europske države uskoro morati odlučiti kojim putem žele nastaviti. Prva je mogućnost nastavak sadašnje politike financiranja i isporuke oružja. Međutim, Matsumura upozorava da dodatno oružje ne može riješiti sve izraženiji nedostatak ukrajinskih vojnika. Druga mogućnost bila bi izravna vojna intervencija europskih zemalja, primjerice slanjem vojnika, uspostavljanjem sigurnosnih zona ili preuzimanjem logističkih operacija unutar Ukrajine. Takav bi potez, međutim, nosio golem rizik izravnog sukoba NATO-a i Rusije te za njega u europskim državama ne postoji dovoljno snažna politička potpora. Treća je mogućnost dogovoreno političko rješenje koje bi uključivalo prekid vatre ili zamrzavanje sukoba, prihvaćanje određenih teritorijalnih gubitaka Ukrajine i pružanje preostalih sigurnosnih jamstava Kijevu. Matsumura smatra da će ekonomske slabosti i politički pritisci na kraju natjerati europske vlade da prihvate takav oblik nagodbe. Ključno pitanje, prema njegovu mišljenju, jest koliko dugo Njemačka može održavati domaću političku potporu financiranju rata.
U svojoj analizi Matsumura zaključuje da je ukrajinska vojna pobjeda, definirana kao povratak svih teritorija u granicama iz 1991. godine, strukturno malo vjerojatna. Teški demografski gubici, smanjenje američke potpore, ograničeni europski vojno-industrijski kapaciteti i ruska prednost u ljudstvu i resursima stvaraju okolnosti u kojima Ukrajina teško može dugoročno održavati rat istim intenzitetom. Autor pritom upozorava da rat vjerojatno neće završiti dramatičnim slomom jedne strane ili velikim vojnim probojem. Njegov bi kraj prije mogao biti rezultat političkih odluka u Berlinu, Parizu, Londonu i drugim europskim prijestolnicama. Konačan ishod mogao bi biti formalni prekid vatre, zamrznuti sukob ili širi mirovni sporazum. No bez obzira na oblik, Matsumura procjenjuje da će smjer u kojem rat ide postati znatno jasniji do kraja 2026. godine.
Otvori KEKS Pay
Dali netko ovaj tekst čita ili su negdi zbrisali ili čitaju iz prikrajka.Od prvog dana rata tako sam pisao..Nažalost Ukraina je imala 52 mijuna stanovnika u doba SSSR sad se popolovila to je zastrašujuće..Šta je i zemlja kad stanovništva nema....Nažalost gurnuli su Ukrajinu u rat i sad je ostavljaju na cjedilu pobigli iz Crnog mora i sad gledaju šta se događa.....Ovo je opomena svima da ne ulicu u koje kakve ratove iskoristit će vas dok treba onda pustiti niz vodu Pisao sam i domaćin Amerikanci raznim ratnicima sa interneta i Gusaru itd....Bilo je iluzija Rusiju dobit vojno......E moj Zeleni kako sad dalje slusaj Dzonsona...