Popularnost "Moje povijesti Karlovca" (2009.) objašnjavala se i tako da se u njoj radilo o čistom traču. Ma koliko me neki držali i za pisca, ne bih se htio kititi tuđom perjanicom pa si ne laskam da sam rodonačelnik "tračerske književnosti" jer je na suvremenim južnoslavenskim prostorima pisanja to neosporivo bio Momo Kapor. Tako ga je barem u povodu "Beleški jedne Ane" (1972.) metaforički okrstio vladar književne kritike u Jugoslaviji Igor Mandić: "Momo Kapor je pisac uzdignut do tračera. Nikad ne bih rekao obrnuto: netko najprije mora biti dobar pisac da bi mogao biti, recimo, kroničar svojeg vremena, kroničar koji ocrtava profile svojih bližnjih, kroničar iz čijih djela možemo doznati više o ekonomiji, politici, kulturi nekog razdoblja nego iz svih stručnih knjiga.
Privlačna radoznalost
Prvi tračer u povijesti bio je vrhovni bog Zeus. Onaj tko može sve stvoriti, može i sve izgovoriti
Zašto je trač kao legitimna radoznalost toliko privlačan a toliko stigmatiziran, želio sam, radi olakšanja eventualnog grizodušja, zbog koliko kontroverzne toliko i tendenciozne konotacije koje ga prate, tipizacijom negativnih vrijednosnih sudova, najprije objasniti samome sebi.
Komentara 1
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Uredništvo si laska u pogledu obrazovnog i ideološkog profila čitateljstva. Kerberi će iskezit zube već na spomen Igora Manfića. O Kaporu, Ani i bakutaneru - da se i ne govori. Daleko zahvalnija bi bila objava na "Autografu".