Iza profesorice Anite Kola Brundić 17 je godina radnog iskustva u Srednjoj školi Ban Josip Jelačić u Zaprešiću. Iako nije članica niti jednog sindikata iz obrazovnog područja, bez pretjeranog razmišljanja kaže - štrajka i štrajk nastavnika i profesora itekako podržava.
- Izjasnila sam se da štrajkam, neću raditi i mislim da nastavnici sada moraju biti ustrajni u svojim zahtjevima- kaže ova profesorica koja u školi predaje ekonomsku grupu predmeta. Ne skriva- zahtjevi sindikata po njezinom su mišljenju opravdani, ali zakašnjeli, mišljenja je da država za navedeno povećanje novaca ima.
- Novaca ima, ali on po mome mišljenju nije kanaliziran na dobar način. S druge strane sindikati kasne sa svojim zahtjevima. Idealan trenutak za štrajk i raspravu o povećanju plaća bio je po meni kraj prošle godine, tamo negdje sa završetkom državne mature,tada bi to imalo smisla. No sada nastavnici ne smiju odustati- kaže. Ali ne samo i isključivo zbog plaće.
- Plaće nisu idealne, nije nastavnicima lako moraju se svakako snalaziti, ali osobno više štrajkam zbog statusa nego zbog novaca. Status u društvu je narušen, javnost na nas gleda kao na one koje odmaraju po nekoliko mjeseci, one koji stalno nešto traže. Oni koji su birali ovaj poziv nisu ga birali zbog plaća, nego zato što smo se u ovom pozivu pronašli, zato je veći problem što nas se ne cijene- kazala je profesorica Anita Kola Brundić. Kolike su te plaće pitamo je?
- Srednjoškolski nastavnici bez olakšica s 15 godina staža zarađuju oko 6300 kuna- kaže. Kada napominje da se nastavnici moraju snaći tada misli da moraju obavljati i instrukcije, recenzije knjiga i udžbenika, kako bi si malo poboljšali financijsku situaciju.
A je li ovaj štrajk zapravo učiteljski ili politički kojim se želi manipulirati učiteljima kaže da nije sigurna, jer realno, prvi je ovo učiteljski štrajk u kojem je jedan ministar stao i zauzeo sindikalnu stranu.
- Apolitična sam i baš ništa posebno ne bi rekla ako zbog zahtjeva sindikata Vlada ostane bez podrške HNS-a. Doći će nova vlada , a status nastavnika ostat će nepromijenjen- kaže Anita Kola Brundić.
A koliko novih pravila svi nastavnici i osnovnih i srednjih škola moraju svladati s ovom školskom godinom? Mnogo. Moraju uloviti ritam i s novim načinom vrednovanja koji se sada odvija na tri razine, moraju naučiti ostavljati jasne i nedvosmislene povratne informacije i roditeljima i učenicima, nove načine podučavanja, nove kurikule....
Zato ostaje nejasno zašto je sada ministrica Divjak odlučila stati na njihovu stranu- naime podsjetimo, lani je ona sa sindikatima pregovarala o kolektivnom ugovoru i tada nije spominjala, a bome ni sindikati, povećanje koeficijenata jer bi tada taj novac morala pronaći u vlastitom resoru. Ovako ga traži od Vlade koristeći argument o velikom i jakom angažmanu nastavnika, a HNS taj argument pak koristi za prijetnje izostanka podrške.
Rekli bi učitelji, koji su željeli ostati anonimni, a koji se ne izjašnjavaju kao apolitičnima- “pas koji laje ne grize”. Zašto sada ministrica Divjak ne koristi prošlogodišnji argument da nastavnici svoju plaću mogu povećati ako se uključe u projekte EU, ili aktivnije uključe u Školu za život?
Kako bilo danas niti jedan učenik nema nastavu, za sutra će se roditelji morati snalaziti nazivajući škole jer mnogim školama ne rade internet stranice, unatoč silnim novcima uloženim u opremanje objekata.
Dotad će učitelji učiti o novim pravilima - ove školske godine - inicijalne ispite ne smiju ocjenjivati, ne moraju više najavljivati kratke pisane provjere učenicima, ali se oni ne ocjenjuju ocjenom nego opisnim informacijom učeniku i roditelju, pisane velike ispite moraju najaviti mjesec dana unaprijed i upisati ih u nastavnu knjigu. Zaključne ocjene ne trebaju voditi na aritmetičku sredinu, roditelji im više zbog ishoda ne mogu prigovarati ako su u ispitivanju pitali nešto što nije bilo zasebno gradivo u udžbeniku nego je odrađeno na satu.
U zadnja dva tjedna škole nisu dužni primiti roditelje na informacije niti se smiju održavati roditeljski sastanci, a nastavnici strukovnih predmeta bez obzira na to da im se nisu izmijenili još uvijek strukovni predmeti moraju u svome radu uvesti sedam međupredmetnih tema i obrađivati ih u sklopu postojećih predmeta.
Sve te novosti uostalom prezentirane su i na Danima strukovnih nastavnika koji se održavaju do sutra u Šibeniku. Upravo tamo naglašena je važnost svih nastavnika i to usporedbom s liječnicima ili odvjetnicima.
Naime, kazali su predavači zamislite liječnika ili odvjetnika u istoj prostoriji s 30 svojih klijenata koji je individua za sebe, s kojima mora istovremeno raditi i od kojih barem njih deset ne želi biti tamo...a isti taj liječnik ili odvjetnik bez ičije pomoći mora odraditi posao profesionalno i s velikom odgovornošću.
No u Šibeniku nastavnici nisu krili zabrinutost. Na pitanje da u dvorani u kojoj je bilo 500 profesora podigne ruku onaj kojeg plaše promjene i nova očekivanja stavljena pred njih, na prste dvije ruke moglo se nabrojati one koji nisu podigli ruku. O štrajku pak ne žele razgovarati. Barem ne pod punim imenom i prezimenom.
Republika Hrvatska toliko sramotno malo ulaže u djecu i obrazovanje
- Štrajk je radničko pravo i legitimni instrument u borbi za bolje uvjete rada. Učitelji uglavnom (i nažalost) jednom godišnje u prosjeku u posljednjih dvadesetak godina koliko ja radim u prosvjeti svoja prava traže ili putem prosvjeda ili štrajkom. To pokazuje da postoji ozbiljno nezadovoljstvo našim položajem u društvu. Ne samo da su naše plaće neujednačene s ostalim zaposlenicima u javnom sektoru, nego su i svojom visinom neprimjerene za našu razinu obrazovanja. Ja štrajkam da bih iskazao svoje nezadovoljstvo materijalnim položajem učiteljske struke u društvu, ali i općim srozavanjem ugleda škole, školstva i učitelja. Nama je osim podrške onog većinskog razumnog dijela roditelja i društva, potrebna politička podrška i to ne samo u poboljšanju materijalnog statusa učiteljske branše, već i u poboljšanju uvjeta za učenike. Bez ulaganja u školstvo nema napretka društva, to je svakom razumnom čovjeku jasno. Republika Hrvatska toliko sramotno malo ulaže u djecu i obrazovanje. Samo pogledajte kako nam izgledaju škole. Kupuju se skupi vojni zrakoplovi, plaćaju se ogromne svote za mirovine radno sposobnima, socijalna pomoć ne troši se da bi se podignuo životni standard najugroženijih, silni milijuni završavaju nekontrolirano u džepovima podobnih. O odlasku naših najboljih stručnjaka iz zemlje nitko ne vodi brigu. Mi smo ih obrazovali, a vani ih svi dočekuju objeručke. Opasno je zbrčkavati se s obrazovanjem - kaže nam Davor Žerjav, učitelj hrvatskoga jezika u OŠ Strahoninec u Međimurskoj županiji.
...zašto nisi štrajkala kada vam je vlada Milanovića poskidala prava i plaće???