S prvim danom 2025. minimalne plaće u Hrvatskoj prema odluci Vlade dići će se s 840 na 970 eura bruto, a udarac koji će to povećanje cijene rada predstavljati za proizvođače u prerađivačkoj industriji, u kojoj taj trošak ima najveći udio, Vlada će nadomjestiti uplatom razlike od 130 eura. Ta mjera, koja će se realizirati u okviru HZZ-ova programa aktivne politike zapošljavanja u 2025., imat će privremeni karakter jer primjena je predviđena u prva tri mjeseca iduće godine. A već i sa sadašnjom plaćom uz negativne trendove na tržištu poduzetnici u radno intenzivnim industrijskim proizvodnjama teško su slagali računice, a mnogi su, čemu svjedočimo proteklih mjeseci, odlučili zaustaviti ili smanjiti proizvodnju. Ostati na nogama u idućem razdoblju bit će još zahtjevniji posao.
Mnogima upitan opstanak
Nisu, kažu gospodarstvenici, nezadovoljni tom mjerom, no ona neće riješiti problem. Osim što je mjera privremena, poslodavci smatraju i da iznos koji se predviđa ne pokriva ukupan rast koji generira povećanje minimalca.
– Jednostavno nas se ne smije dovoditi u poziciju da se kompenzira razlika, dakle minimalne plaće ne smije se podizati brže od produktivnosti, što je sada slučaj i koji kompenzacija razlike u minimalnoj plaći neće riješiti. Osim toga, ova mjera ulazi u tzv. de minimis potpore, koje su za poduzetnike ograničene na 300 tisuća eura u razdoblju od tri godine. To podrazumijeva da će se za tvrtke čija je proizvodnja radno intenzivna predviđeni iznos samo uklopiti u taj okvir i koliko on dopušta pokriti rast minimalne plaće u prvim mjesecima iduće godine – kaže Mario Lešina, vlasnik kožarske tvrtke Midal i predsjednik Udruženja tekstilne, odjevne i kožarsko-prerađivačke industrije HGK. Kad se iskoristi raspoloživi fond potpora, dodaje on, poduzetnicima slijedi suočavanje s realnošću nakon što se u ugovorene poslove ukalkulira toliki rast minimalne plaće. Tada, kaže, neće biti narušena profitabilnost tvrtki, nego će za mnoge iz ovih osjetljivih djelatnosti značiti financijski minus i upitan opstanak. Već do sada zbog viših troškova rada njihova konkurentnost pada, što se prelijeva i kroz smanjenje broja zaposlenih. U deset godina, prema podacima HGK-ova udruženja, u tekstilnoj je proizvodnji on smanjen s oko 30 na pet tisuća radnika, a u obućarskoj drastičan pad posebice obilježava protekle dvije godine, s 9600 broj zaposlenih skliznuo na ispod pet tisuća te do kraja godine Lešina očekuje da će ih biti između 2 i 2,5 tisuća. Preživjeli su već do sada oni najžilaviji ili tvrtke čiji su vlasnici inozemne kompanije, no ovako snažan rast minimalca uzdrmat će i njihove financijske konstrukcije.
Posebice je nepovoljan tajming u kojemu se događa ovo podizanje minimalne plaće i troškova proizvodnje, upravo u trenutku kada je u recesiji ili pred recesijom gospodarstvo Njemačke i Francuske. Svaka recesija, dodaje Lešina, znači za ove industrijalce i smanjenje potrošnje i prodaje za 5 do 7 posto.
Glasan kritičar privremenoga karaktera ove mjere, ali i samog iznosa kompenzacije, je HUP. "HUP drži da su predložene kompenzacijske mjere nedostatne te da ne odgovaraju u punom iznosu na povećanje troškova rada ni na izazove koji stoje pred poslodavcima u 2025., stoga se zalaže za širu primjenu kompenzacijskih mjera uz nužne reforme u sustavima koji se odnose na tržište rada.
Rast troška rada
Minimalna plaća u dva je navrata tijekom 12 mjeseci narasla 35,5%, prvo za 20%, a potom za dodatnih 15,5%. Recentni rast minimalne plaće s 840 na 970 EUR nije generirao rast troškova rada za samo 130 EUR mjesečno već i dodatni rast troška isplate doprinosa za zdravstveno osiguranje od 16,5% (dodatnih 160,05 EUR) tako da ukupni trošak minimalne plaće iznosi 1130,05 eura", upozoravaju poslodavci. Rezimiraju kako rast minimalne plaće lančano povlači i rast ukupnog troška rada. "Kompenzacijske mjere povećavaju mogućnost diskrecijskog arbitriranja cijene rada u radno intenzivnim djelatnostima, stoga povećavaju neizvjesnost za buduće investicije", poručuju iz HUP-a.
