Američki predsjednik Donald Trump odustao je od svog roka za Dan zahvalnosti za postizanje sporazuma u Ukrajini, unatoč svojoj želji da bude percipiran kao mirotvorac. To je ključan pokazatelj da nadolazeći ishod njegove mirovne inicijative – sada sastanak u Moskvi između njegovog izaslanika Stevea Witkoffa i Kremlja – vjerojatno neće rezultirati iznenadnim dogovorom o okončanju ruske invazije.
Razlike između Kijeva i Moskve ostaju previše očite, a njihovi razlozi za ustrajnost previše prožeti žrtvom, tjeskobom i krvlju, piše CNN. Odbijanje ruskog predsjednika Vladimira Putina da prihvati bilo kakav prijedlog koji mu ne osigurava kontrolu nad cijelom istočnom regijom Donjecka u Ukrajini vjerojatno će ostati nepromijenjen u nadolazećim danima. Najnoviji američki prijedlog koji mu je dostavljen očito uklanja taj ključni ustupak iz plana koji je procurio prošli tjedan, što ni Kijev ni njegovi europski saveznici ne smatraju vojno ili politički mudrim. S obzirom na desetljeće povijesti ovog rata – tri ruske invazije na ukrajinski teritorij, uz godine diplomacije i prijevare – opravdano je sumnjati u iskrenost Moskve.
Ovaj ponavljajući, ciklički neuspjeh u premošćivanju jaza između dviju zaraćenih strana – oblikovan kroz dva odvojena pregovaračka puta – u konačnici je razlog zašto se napredak uvijek čini tako blizu, a opet tako nedostižan. Pregovaranje o jednom sporazumu s Ukrajinom, zatim drugom s Rusijom, a potom nada da će se ta dva dovoljno približiti da opstanu, stvara primamljivu iluziju napretka, ali u praksi ne vodi nikamo. Sporne točke ostaju. Velik dio predloženog sporazuma uključuje pretpostavljene, teorijske ideje o budućim savezima, financiranju ili ograničenjima. No, kao i dijelovi prošlih memoranduma, ti se elementi mogu pretvoriti u nešto praktičnije ili potpuno nestati u mjesecima nakon potpisivanja bilo kakvog sporazuma.
Ukrajini neće biti potrebna vojska od 600.000 ljudi, ograničenje predloženo u nacrtu sporazuma, ako zaista doživi mir. Članstvo u NATO-u vjerojatno će postati manje hitno potrebno i manje održivo, kada se Ukrajina mora demobilizirati i nositi s ekonomskom noćnom morom poslijeratnog gospodarstva, uz štetu koju će to nanijeti integritetu njezinih oružanih snaga. Hoće li se Rusija ponovno pridružiti G8? Možda bi htjela, ali ideja da se Putin rukuje na summitu s čelnicima europskih država koje ga još uvijek preziru čini se nategnutom. Tko će platiti obnovu Ukrajine? Bilo kakvo razumijevanje koliko neprozirno poslovanje može biti u Rusiji i Ukrajini reći će vam da to neće biti jednostavno ili transparentno, bez obzira na shemu.
Ove točke u bilo kojem dogovoru važno je riješiti, ali se mogu promijeniti u prvom kontaktu sa stvarnošću. Najvažnije pitanje je hoće li bilo koji dogovor zapravo zaustaviti rat. A ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski vjerojatno se ponovno mora suočiti s užasnim kompromisom. Mora odvagnuti vrijednost budućih sigurnosnih jamstava, formaliziranih od strane Sjedinjenih Država i Europe, u odnosu na stvarnu i neizbježnu štetu koju bi prepuštanje Donjecka nanijelo njegovom, i ukrajinskom, političkom i vojnom položaju. To je loš izbor ako dogovor ostane. Nema izbora ako, dugoročno gledano, kao i prije, Kremlj ne poštuje dogovor.
Ali neposredna budućnost ne donosi bolje vijesti. Mnoštvo kriza obavija Zelenskijevu vladu. Rok predsjednika Donalda Trumpa istisnuo je s naslovnica korupcijski skandal koji se ponovno pojavio u petak viješću da su istražitelji korupcije pretražili dom njegova šefa kabineta i glavnog pregovarača, Andrija Jermaka. Ukrajinska vojska ima krizu ljudstva. Financiranje od europskih saveznika Kijeva je upitno sljedeće godine, iako je Europska unija nedavno izjavila da misli da može premostiti jaz. A na prvim crtama bojišnice odvijaju se tri odvojene krize: Rusija se brzo kreće u Zaporožju, polako, ali neizbježno u Pokrovsku, Donjeckoj regiji, i napreduje u Kupijansku, dalje na sjeveru. Ukrajina se ne može boriti protiv toliko požara s tako malo vojnika. Ostatak Donjecka pod kontrolom Kijeva također je ugrožen ove zime.
Glavno vojno središte Kramatorsk već je meta ruskih napada dronova kratkog dometa, jer su moskovske snage dovoljno blizu. Kijev neće uskoro vraćati teritorij od Rusije. Računica koja je pred Kijevom i njegovim saveznicima nije kada mogu preokrenuti napredak rata, već mogu li natjerati Ruse da prvi slome rat? Prešutna nada Kijeva i njegovih saveznika, možda i uzaludna, jest da Ukrajina može dovesti brutalno rasipanje ruske radne snage i njezin ukupni ekonomski fokus na rat do krajnjih granica i vidjeti kako se raspada. Nemoguće je predvidjeti u društvima zatvorenima poput Rusije koliko daleko može biti kolaps. Wagnerova pobuna iz 2023. činila se fantastičnom, sve dok se Jevgenij Prigožinovi ljudi nisu našli na putu prema Moskvi tijekom turbulentnih 72 sata.
Ukrajinski problemi su otvoreniji i akutniji. Borba koja je pred Zelenskim puna je rizika. Rusija ima bolje resurse i ostvaruje ozbiljan napredak na terenu. Ukrajinska borba je egzistencijalna – nema luksuz Moskve da jednog dana odluči da joj je dosta i zaustavi napad. Ali neto utjecaj posljednjih 10 mjeseci nespretnosti, diplomatske zbrke i trzajnih problema učinio je nezamisliv dogovor bliže ostvarenju. Ideju da Ukrajina ustupi teritorij Moskvi u zamjenu za mir otvoreno su ismijavali Kijev i Europa ranije ove godine, kao i tijekom cijele Bidenove administracije. Sada se našla u prvoj verziji Trumpovog mirovnog plana od 28 točaka. Nestala je iz europskog protuprijedloga, ali očito ne i s Putinovog maksimalističkog popisa želja. Ciklus će se sigurno ponoviti. Trumpov posebni izaslanik Witkoff vjerojatno će ponovno čuti tijekom svog posjeta Moskvi da Putin neće popustiti od njegovog zahtjeva da Ukrajina odustane od Donjecka u zamjenu za mir. Witkoff će to prenijeti Trumpu. Zelenski će ponovno biti pritisnut, a mogao bi uslijediti još jedan rok u stilu Dana zahvalnosti.
Otvori KEKS Pay
Zelenski ima jednu jedinu soluciju koja bi mu mogla spasiti život: sve potpisati i zbrisati skup sa svim tim teškim milijunima kaj se nakral!