Iznos koji se isplaćuje studentu po programu Erasmus+ ne smije se uzeti u obzir prilikom izračuna poreza na dohodak roditelja koji ga uzdržava, očitovao se Sud EU u Luksemburgu na prethodno pitanje koje mu je po prvi put u svojoj praksi postavio naš Ustavni sud u povodu slučaja našeg studenta koji je primio potporu za mobilnost u svrhu obrazovanja u okviru programa Erasmus+ za svoj studijski boravak na sveučilištu u Finskoj.
Studentu je isplaćena potpora za pet mjeseci studijskog boravka u Finskoj od 2300 eura, dakle 460 eura mjesečno, s tim da mu je isplaćen predujam od 1840 eura. Naša Porezna uprava obavijestila je studentovu majku da joj je za predmetnu godinu stoga uskraćeno uvećanje osnovnog osobnog odbitka za uzdržavano dijete koje je ona prije ostvarivala, jer je s uračunatom potporom studentu prekoračen cenzus propisan našim zakonodavstvom koji je tada bio 11.000 kuna. s obzirom na to da je majka porezni obveznik na potpomognutom području RH, izračunala je da ukupna šteta koju trpi zbog sporne porezne odluke prelazi 9000 kuna, povrh ostalih troškova studiranja uzdržavanog sina u Finskoj. Samo za smještaj plaćala je 390 eura, pa bi od potpore za mobilnost ostalo tek 70 eura, s tim da su troškovi prehrane, prijevoza i ostali životni troškovi znatno viši u Finskoj. Majci je i drugostupanjsko tijelo Ministarstva financija odgovorilo da isplate u okviru Erasmus+ nisu navedene među primicima koji se ne uzimaju u obzir, a zatim su i Upravni sud u Osijeku, te Visoki upravni sud odbili njezinu tužbu jer "stipendije" nisu na popisu zakonskih izuzeća. Stoga je majka podnijela ustavnu tužbu u povodu koje je naš Ustavni sud postavio prethodno pitanje je li hrvatsko zakonodavstvo usklađeno s pravom EU. Sud EU je odgovorio negativno.
VEZANI ČLANCI:
Obrazloženo je da država mora osigurati da načini dodjele i oporezivanja stipendija namijenjenih olakšavanju mobilnosti korisnika tog programa ne stvaraju neopravdano ograničenje prava na slobodno kretanje i boravak na području država članica. Potpora za mobilnost u vrijeme dodjele nije bila predmet oporezivanja u Hrvatskoj, ali je uzeta u obzir kod izračuna majčina poreza na dohodak, čime je ona stavljena u nepovoljniji položaj, jer to dovodi do gubitka prava na uvećanje odbitka u okviru izračuna poreza na dohodak, pa to predstavlja ograničenje prava na slobodno kretanje i boravak. S obzirom na ekonomsku povezanost djeteta i roditelja, na učinke tog ograničenja može se pozvati ne samo uzdržavano dijete nego i roditelj kao porezni obveznik. Sud EU podsjeća da se ograničenje prava na slobodno kretanje i boravak može opravdati s obzirom na pravo Unije samo ako se temelji na objektivnim razlozima u općem interesu koji su neovisni o državljanstvu osoba. S tim da ograničenje mora biti proporcionalno legitimnom cilju koji država želi postići, pa i prikladno kako bi se zajamčilo ostvarenje tog cilja. Kad je riječ o poštovanju načela proporcionalnosti, Sud ističe da u pogledu financijskih potpora u okviru programa Erasmus+ treba smatrati da se njima doprinosi pokrivanju dodatnih troškova koji ne bi postojali da nema te mobilnosti. Zato se ne smanjuju rashodi roditelja koji su porezni obveznici u okviru njihove obveze uzdržavanja, a niti se povećava njihova porezna sposobnost plaćanja. Porezni tretman tih potpora može dovesti do većih poreznih opterećenja za roditelje koji su porezni obveznici a da nisu povećana sredstva koja su im na raspolaganju. Sud EU zaključuje kako naš propis čak može proizvesti suprotne učinke.
>>Pitali smo umjetnu inteligenciju koji bi narodi mogli nestati u sljedećih 100 godina, odgovor bi vas mogao zabrinuti>>