Građani Gospića došli su pred Odbor za predstavke Europskog parlamenta u Bruxellesu zbog ilegalno odloženog opasnog otpada i postupanja hrvatskih institucija. Upozorili su na sumnju u kršenje europskih pravila o otpadu i zaštiti okoliša te na moguću ugrozu podzemnih voda i zdravlja stanovnika. Predstavkom su zatražili da Europska komisija ispita slučaj i provjeri što se događa na terenu. Nakon izlaganja Vjekoslava Bušića, koji je u Bruxelles došao sa šest drugih predstavnika inicijative "Gospić je naš dom", okupljeni su im uputili veliki pljesak.
U nastavku donosimo Bušićevo izlaganje koje možete pogledati i u videu.
"Najveći dio otpada uvezen je iz Italije i Slovenije. To je više od 1.500 šlepera, u koloni dužoj od 20 kilometara. Na papiru je to bila plastika za recikliranje koja je godinama bez provjera prelazila granice, čime je povrijeđena Uredba o pošiljkama otpada. Za to smo saznali u veljači 2025., kad su počela uhićenja. Godinu i pol tražili smo analize i hitnu sanaciju. Uporno smo odbijani. Vlada nije odgovarala na naše molbe i upite, a naš strah premijer je nazvao histerijom. Naša država znala je o kakvom je otpadu riječ. Još su u travnju 2024. analize po nalogu Državnog inspektorata pokazale da je otpad opasan. Cjelovite analize dobili smo tek u srpnju 2026., godinu i pol nakon otkrića afere. Dobili smo ih tek kad smo najavili blokadu autoceste usred turističke sezone. Analize su pokazale prekoračenje dopuštenih vrijednosti za sedam teških metala, a antimon je prelazio dopuštene maksimalne granice čak 70 puta. Dobro ste čuli: 70 puta. Država je sve to znala dvije godine prije nas i nije upozorila građane na moguću opasnost i posljedice.
Četiri mjeseca kasnije u podzemnoj vodi pronađeni su PFAS spojevi, dvostruko iznad europske granice za vodu za piće. U privatnim bunarima PFAS je bio tri puta iznad dopuštene granice. Nalazi objavljeni prije dva tjedna pokazali su šest puta više, a rezultati objavljeni jučer sedam puta više od dopuštenog. Dva puta, pa tri puta, pa danas već sedam puta više. Svaki mjesec čekanja otrov prodire dublje. Nalazom vještaka potvrđena je ekotoksičnost otpada, deset puta veća od dopuštene. Ustav Republike Hrvatske jamči nam pravo na zdrav život i pravo na pristup informacijama. Propisi traže da informacije budu javne i da se javnost, kada postoji prijetnja zdravlju, obavijesti odmah i bez odgode. A u Gospiću je transparentnost sustavno kršena.”
„Na prosvjedu u Zagrebu bilo je 60.000 ljudi. Tek kad je zaprijetila politička nestabilnost, država je pokrenula prve mjere, uglavnom političke. Struka i naše primjedbe ignorirani su. Do danas je uklonjen samo jedan posto otpada i to onaj neopasni. Kad je 1991. počeo rat u Hrvatskoj, ovi ljudi bili su djeca. Neki su bili i branitelji. Gospić je bio na prvoj crti. Djetinjstvo su proveli u podrumima slušajući granate. Kad je rat završio, ovdje nisu dobili mladost. Dobili su ruševine, dok su njihovi vršnjaci u Europi studirali i putovali. Danas imamo i svoju djecu i cijeli se život borimo: najprije za slobodu, zatim za obnovu života, a sada za čistu vodu. Ne želimo tu borbu ostaviti u nasljedstvo. Hrvatska se u Bruxellesu predstavlja kao uzorna članica, dok kod kuće krši vlastite zakone i europske direktive, na štetu zdravlja i života vlastitih građana."
Inicijativa "Gospić je naš dom" zatražila je da predstavka ostane otvorena, da se organizira posjet Europske komisije radi utvrđivanja činjenica te da Komisija dostavi pisanu ocjenu postupanja hrvatskih tijela. Zatražili su i provjeru prekograničnog lanca pošiljki otpada, uključujući dokumentaciju nadležnih tijela. "Tražimo da hrvatska tijela dostave provjerljive podatke o provedenim preventivnim mjerama, rokovima sanacije, praćenju tla i podzemnih voda te javnoj dostupnosti rezultata. Vjerujemo da europsko pravo mora jednako štititi svaku obitelj, bez obzira na to živi li u Bruxellesu, Rimu, Ljubljani ili Gospiću. Ni Lika, ni Gospić, a ni Hrvatska nisu i neće biti smetlište Europe."
U završnoj replici Bušić je pojasnio da se ne radi o uređenom odlagalištu, nego o ilegalno odloženom otpadu na više lokacija: "U ovom se slučaju ne radi o odlagalištu otpada. Većina otpada odložena je na lokaciji bivšeg silosa, koji je nekad proizvodio kruh i hranio ne samo Liku nego i dobar dio Hrvatske. Otpad je ilegalno dovožen i zakapan na širem području. Hrvatska nema odlagalište opasnog otpada i to ovaj problem čini još većim. Nismo došli tražiti privilegije, nego ono što nam je zajamčeno europskim pravom: pravo na čist okoliš i zdrav život, pravo na pravodobne informacije i učinkovitu zaštitu, koja je ovdje sustavno kršena. Ovdje ne govorimo samo o otpadu, nego o ljudima koji žive nekoliko desetaka metara od tog područja. To su stvarne obitelji koje se bave poljoprivredom i turizmom. Možda iz bunara ne piju vodu, ali njome zalijevaju nasade i poje stoku od koje žive. Ovdje govorimo o našoj budućnosti. Gospić nije i ne smije biti mjesto na kojem će se zakopati ne samo opasan otpad nego i odgovornost institucija."
Otvori KEKS Pay
Odlično izlaganje!