Ovih je dana Opus Dei, nakon informacije da ima utjecaja na premijera Tihomira Oreškovića, ponovno u središtu pažnje pa smo razgovarali s regionalnim vikarom prelature Opus Dei u Hrvatskoj, mons. Jorgeom Ramosom koji je, inače, jedan od najpoznatijih zagrebačkih ispovjednika.
Pred vašom ispovjedaonicom u katedrali uvijek je red. Zašto?
Bogu hvala, ljudi osjećaju potrebu za sakramentom svete ispovijedi i kad je neki svećenik na raspolaganju, onda on ima posla. To znači, kako je rekao sv. Josemaria, dobro je da svećenik ima stalni raspored za ispovijed, dobro je da sjedi u ispovjedaonici i da je na raspolaganju. Kada je kao ribar koji čeka ribu, ljudi mu dolaze.
Lakše do odrješenja
Koliko ste u ispovjedaonici?
Dosta. U katedrali i ondje gdje su centri Opus Dei.
Kad ulazite u ispovjedaonicu?
U katedrali sam oko devet sati i ostanem četiri sata. Onda u centrima Opus Dei još oko četiri sata.
Ispovijedate osam sati dnevno?!
Puno radno vrijeme. A uz to imam vremena za duhovne razgovore, razmatranja, slavljenje svete mise...
Koliko je važna ispovijed u životu vjernika?
Važan je to sakrament. Jedan je papa rekao da u Crkvi ima onoliko svetosti koliko ima ispovijedi. Jako je važno da ljudi idu na ispovijed. Moje je iskustvo da ljudi idu, prije svega, da dobiju odrješenje od grijeha, ali i da poslušaju savjet i dobiju poticaj, da imaju više snage za dalje, da dobiju olakšanje. Obično se nakon ispovijedi osjećamo mnogo bolje, sretniji smo i radosniji. Ljudi iz ispovjedaonice u pravilu izlaze s osmijehom ili sa suzama radosnicama. Posebno je lijepo iskustvo kod djece, jer se nakon ispovijedi uvijek osjećaju jako sretni. To je univerzalno iskustvo koje roditelji potvrđuju.
Godina milosrđa omogućava ispovijed i grijeha pobačaja, jeste li imali takvih slučajeva?
Svi grijesi mogu se oprostiti. Papa je odredio da u Godini milosrđa postupak za odrješenje grijeha pobačaja mora biti jednostavniji. On se uvijek mogao ispovjediti i ovo sad nije novost za ispovijedanje grijeha. Oni se uvijek mogu ispovjediti. Ali papa je dao mogućnost da se to u ovoj godini može lakše učiniti. I za to svi svećenici imaju ovlaštenje tijekom ove godine. Inače je potrebno slijediti poseban postupak. Papa govori i ljudi ga čuju da mogu ići sa sigurnošću na ispovijed i da će ih Bog ondje dočekati raširenih ruku. Papa kaže da imamo dostojanstvo djece Božje i nikada ga nećemo izgubiti. A otac uvijek oprašta.
Što je onda s pobačajem?
U običnoj situaciji osoba koja je počinila grijeh pobačaja, obraća se biskupu ili svećeniku koji je ovlašten opraštati taj grijeh. No, ako netko dođe svećeniku koji nije ovlašten, on može dati odrješenje, ali se kasnije mora u roku od mjesec dana obratiti svećeniku koji je ovlašten za otpust toga grijeha. Ali u Godini milosrđa ništa od toga nije potrebno, jer je papa ovlastio sve svećenike u svijetu da bez uvjeta mogu odriješiti grijeh pobačaja.
Jednom ste rekli kako nijedna žena od vas nije otišla bez suza radosnica nakon ispovijedi pobačaja?
Ne samo kod mene, nego općenito. Jako je važno da nikad ne izgubimo sigurnost da Bog sve oprašta.
Čak i najteži grijeh?
I najteži. Nema grijeha koji se ne može oprostiti. Naša želja je, naravno, izbjegavati grijeh i ne učiniti ga, ali ako ga netko počini, ne smije očajavati i zaboraviti da smo Božja djeca, da nas Otac čeka i priprema veliku feštu i izlazi nam ususret, grli nas, ljubi i ohrabri da budemo bolji. Isus nije došao zvati pravednike, nego grešnike. Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni i važno je misliti kao što to čini papa Franjo, da je rad Crkve kao bolnica u ratnom vremenu i da je tu za izlječenje svih rana i rješavanje svih problema. Poruka ove godine je da za sve postoji rješenje.
Što biste da vam netko ispovjedi ubojstvo?
Ako osoba dolazi ispovjediti bilo što, ako se pokajala i uistinu je skrušena, treba joj dati odrješenje. I olakšati je. To je ono što papa govori onima koji su u zatvoru, da se i oni mogu popraviti, obratiti i započeti novi život te da i za njih ima nade. Za sve ima nade. To je velika usluga Crkve ako obrati grešnike jer će tada društvo biti bolje. Papa se u buli “Lice milosrđa” posebno obratio onima koji su zločinci, jer ako se oni obrate, onda ćemo živjeti u miru.
Mnogi odgađaju ispovijed, boje se?
Ponekad nije lako pristupiti ispovijedi jer se nitko ne ide hvaliti, nego ispovjediti grijehe. Zato papa inzistira na tome da se na ispovijedi ne smijemo bojati, jer nas ondje čeka Isus. Ne svećenik! Premda svećenik olakšava jer Isus se spušta k nama preko svećenika. Ispovijed je, prema tome, čin poniznosti sa strane osobe, ali i sa strane Isusa koji dopušta da ga običan grešnik poput svećenika (koji jest grešnik kao i svi ostali) predstavlja. Kad idem na ispovijed nekome tko je isti kao i ja, grešan, lakše mi je otvoriti mu se. I to treba učiniti hrabro, sa sigurnošću, jer Bog sve oprašta.
Možda se boje da će svećenik biti strog?
Moguće. Papa stalno govori svećenicima da trebaju biti milosrdni, blagi, pristupačni i ljubazni. Mislim da svećenik treba biti simpatičan i nasmijan jer će tako olakšati nekome odlazak na ispovijed. Što je zahtjevno i teško nekome tko se srami. Svećenik mora biti onaj koji će olakšati i smiriti osobu, ako je potrebno. Nekoliko lijepih riječi kad osoba dođe može joj pomoći da se smiri i da sve izađe iz nje što je potrebno. To je velika pomoć, ne samo za nju, nego i za njezinu obitelj, društvo, grad, državu... Mnogo puta odmah nakon ispovijedi bolje se ponašamo prema drugima. Kad uspijem svoje srce isprazniti od grijeha i mržnje, kako govori sv. Augustin, onda ga Gospodin želi ispuniti medom. Med je simbol Božje nježnosti i dobrote. No, kad je srce puno octa, gdje onda staviti med? Prvo treba očistiti i proširiti posudu da dođu darovi. Ispovijed je prilika za očistiti srce, isprazniti ga i otvoriti se Božjim darovima. A to znači i otvoriti se drugima.
Što u slučajevima kad se ne može dati odrješenje?
To se rijetko događa. Gotovo uvijek svećenik može oraspoložiti osobu da može dobiti odrješenje. Na primjer, ako u ispovjedaonicu dođe netko tko nije kršten, ne može dobiti odrješenje dok ne primi krštenje. Ali može razgovarati sa svećenikom. Papa kaže da kad netko ne može primiti odrješenje, može se s njim razgovarati i dati blagoslov. Što također mnogo znači za osobu. Mnogo puta, naime, ljudi trebaju samo nekoga tko će ih saslušati. Ispovijed je jedna prilika za to. Ona nije samo psihoterapija, ali razgovor je sam po sebi terapija. Činjenica da je netko mogao iz sebe izbaciti brige jer ga je netko saslušao, veliko je olakšanje. Bolje će funkcionirati.
Što s onima koji kažu zašto bi se ispovjedili svećeniku koji je čovjek kao i oni, već je bolje izravno s Bogom riješiti svoje probleme?
Mi smo dio Crkve i pripadamo njezinoj obitelji, stoga imamo i neke dužnosti, poput one ići k Bogu preko Crkve. Moramo se držati discipline Crkve i na to gledati, ne kao na teret, nego kao olakšanje. I kao sigurnost. Jer se ispovijedam svećeniku, bratu, ocu govorim da sagriješih i kada slušam odrješenje, siguran sam. Kad bih išao izravno Bogu, bio bih nesiguran je li sve bilo dobro, imam li sve uvjete za odrješenje grijeha. Ići svećeniku nije teret, nego olakšanje. I sigurnost da sam dobio odrješenje, jer mi ga je svećenik dao, kao i pokoru, kako bih mogao ići naprijed jer su ispovjeđeni grijesi zaboravljeni grijesi.
A što ako se sad ispovjedim i za tjedan dana napravim istu pogrešku?
Opet na ispovijed. To je kao kad jedemo svaki dan i činjenica da ću kasnije ponovno biti gladan ne poništava ručak koji sam sada pojeo. Na ispovijedi sada ispovjedim ove grijehe i sada sam čist. Ako ponovno sagriješim, ponovno ću se morati ispovjediti. Sveti župnik arški rekao je kako dobri Bog zna da ćemo mi ponovno sagriješiti. Zna to bolje nego mi, ali dragovoljno zaboravlja na to kako bi sada mogao opraštati. Zbog toga uvijek treba ići na ispovijed. Poput pranja ruku koje ću oprati sad, ali kad su prljave, oprat ću ih ponovno. To je ono što papa Franjo govori, da se nikada ne smijemo umoriti od traženja oproštenja, jer se Gospodin nikada ne umara od opraštanja.
Crkvena pravila kažu da se treba ispovjediti najmanje jednom godišnje. Što vi preporučujete?
Po potrebi. Može jednom mjesečno, svaka dva tjedna, jednom tjedno... Jednom mjesečno bila bi dobra pobožnost. Ljudi idu obično na prvi petak. Mi ispovjednici moramo biti otvoreni za primanje osobe kad god dođe i dati joj oproštenje. Papa Franjo ispovijeda se svakih 15 dana. Sv. Josemaria Escriva ispovijedao se svaki tjedan, sv. Ivan Pavao II. također svaki tjedan...
A vi?
U pravilu svaki tjedan.
Sad ste 13 godina u Hrvatskoj, kakav je Opus Dei danas?
Opus Dei djeluje u Zagrebu, Splitu i Rijeci, a ponekad odlazimo u druga mjesta ili ljudi iz drugih mjesta dolaze k nama. Opus Dei pomaže mnogim ljudima koji dolaze na obrazovanje, duhovne obnove, konferencije, razmatranja za studente, za mlade, učenike, odrasle... Odaziv je dosta dobar i možemo reći Bogu hvala za rad u Hrvatskoj i apostolat Opus Dei ovdje.
Koliko imate članova?
Nekoliko stotina. Imamo i mnogo prijatelja.
Često vas se gleda kao tajnu organizaciju, jako moćnu?
Moć Opus Dei je molitva. Papa Ivan Pavao II. mnogo puta je rekao da je moć Crkve molitva. Mi smo toliko moćni koliko molimo. Ako oslabimo u molitvi, onda više nismo moćni.
Kaže se da imate jake veze prema papi, Vatikanu?
To nije značajno. Bitno je da želimo služiti papi, Crkvi, biskupima i pomagati svima. Opus Dei radi u istome smjeru kao dijecezanska crkva i slušamo smjernice pape i biskupa. Želimo pomagati ljudima da bolje žive svoju vjeru i da svjedoče za Isusa Krista i Crkvu i da žive kao djeca Božja.
Ne daju političke smjernice
Nedavno je rečeno da imate utjecaja na hrvatsku Vladu?
Ako je neki član Opus Dei u politici, to je njegova privatna stvar. To je njegova odgovornost i profesionalni rad. Opus Dei se bavi duhovnošću. Tu je da pruži duhovno vodstvo, obrazovanje, a ne da se miješa u politiku. Već pomagati ljudima da bolje žive svoj kršćanski poziv.
Ako je netko iz Opus Dei prisutan u nekoj organizaciji, trudit će se raditi s odgovornošću, najbolje što može. Sv. Josemaria je rekao da trebamo biti kao oni sluge u Kani Galilejskoj, kad im je Isus rekao da napune posude vodom, oni ih napuniše do vrha. Član Opus Dei pokušat će učiniti upravo tako – do vrha. Dati sve od sebe! Sv. Dominik Savio rekao je da ako ne postanem svet, nisam ništa postigao. To je ono što mi također želimo.
Utjecaj na premijera?
Od toga nema ništa. To su samo priče. Odnosno, nerazumijevanje onoga da svaka osoba radi vlastitom odgovornošću. I da nema nikakvog utjecaja. Opus Dei ne daje političke smjernice, niti financijske, nego samo daje savjete za duhovni život. Za odgovornost, za apostolat, za svjedočenje vjere. Trebamo izbjegavati klerikalizam i misliti da ondje gdje je neki kršćanin, da on predstavlja cijelu Crkvu. Nijedan kršćanin ne predstavlja Crkvu, ali treba dati dobru sliku Crkve i dobar primjer. Ali Crkvu ne predstavlja i ne govori u njezino ime. Tako je i s Opus Dei, gdje je jedan njegov član, on treba dati dobar primjer i Opus Dei prepoznaje se po njemu, ali on odgovara za ono što učini i govori u vlastito ime.
Ako smo pomireni s Bogom, bolji smo i prema drugima – trebamo se truditi biti milosrdni
Je li se povećao broj ispovijedi u Godini milosrđa?
Da. Svećenici govore kako su se ljudi više odazivali na poziv Svetog oca Franje i dolaze na ispovijed. Zahvalni su mu na toj mogućnosti jer kao da je lakše ove godine pristupiti ispovijedi. Papa stalno govori o ispovijedi, često komentira prispodobe iz Evanđelja koje nam govore o Božjem milosrđu te da se ne smijemo umoriti od traženja oproštenja i ljudi su tu. Papa im je otvorio vrata.
Pisalo se da se nakon Godine milosrđa neće moći ispovjediti?
Ma, može se. Svi se grijesi uvijek mogu ispovjediti. I prije i poslije. U ovoj godini samo je olakšan pristup ispovijedi. To ne znači da se prije nije moglo i da se poslije neće moći. Ove godine poziv je da se ljudi vraćaju kući, da se obraćaju, da se više pouzdaju u Boga, što je važno kako za duhovni život, tako i za zdravlje. Ako smo mi pomireni s Bogom, bolji smo i prema drugima. Zato papa stalno govori da trebamo imati povjerenje u Božje milosrđe i trebamo se truditi biti milosrdni prema drugima.
Mons.Jorge Ramos: ma kome se vi pravdate, ovim seoskim stranačkim varalicama, kobajagi antifašistima po zanimanju, političkom čmrlježu osobne koristi, domaćim izdajicama i polutanima, dajte molim vas, ljepo je od vas čuti da se trudite vjera nam to nalaže al onakonako iskreno, beskororisno je to, ovi su toliko zagrizli u grijeh da im nema pomoći.....