Jedno od najluđih pitanja koje sam čuo ovih dana: Neka mi netko odgovori kako to Hipokratova zakletva može biti spojiva s prizivom savjesti?!? Na to se nadovezuje još jedno: Kako priziv savjesti može biti moguć u sekularnoj državi?!? Zapravo, ta pitanja govore da u ovom virtualnom ratu koji se u Hrvatskoj trenutno ponovno razbuktava, uopće ne govorimo istim jezicima, nismo se potrudili upoznati niti osnovne pojmove.
Za početak, naljepnicama katolibana koje naljepljuju tim liječnicima, onda valja istaknuti da priziv savjesti uopće nije neka katolička ekskluziva. Dapače, govorimo o nasljeđu humanizma nastalom stoljećima prije no što je uopće rođeno kršćanstvo.
Hipokrit iz Kosa rodio se nekih 450 godina prije Isusa iz Nazareta, a u zakletvi koju nam je po predaji ostavio, on se već u prvom retku obraća Apolonu, Asklepiju i drugim grčkim bogovima, no sama suština njegovog učenja i te zakletve uopće nije religiozna, već humanistička. Što u njoj zapravo piše?
”Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pobačaj.” Dakle, eksplicitno protiv eutanazije i pobačaja! Kako se uopće dogodilo da liječnici danas izgovaraju zakletvu koju i dalje nazivaju Hipokratovom, a iz nje su izostavljeni tako ključni stavci? Jasno je da je takva zakletva zapravo ništa drugo nego drska izdaja originalne Hipokratove zakletve.
No, u slučaju Čavajda koji služi kao okidač za nove sukobe, u današnjem pravnom i medicinskom smislu uopće nije riječ o pobačaju. Ovaj slučaj svakako ne smijemo zloupotrebljavati u svrhu nekih naših starih ideoloških ratova. Tema je nametnuta, jer taj slučaj u suštini nije pitanje za ili protiv pobačaja. Naime, pobačaj se vrši na embriju, na ljudskom zametku, u pravilu do 10 tjedna trudnoće.
Ovdje govorimo o visoko razvijenom fetusu, sad već u 27 tjednu trudnoće, u razdoblju kad je već moguć uredan porod djeteta, a zakon kaže da odluku o eventualnom feticidu donosi liječnička komisija u dva stupnja, koja u svojoj odluci mora uvažiti dobrobit majke i djeteta. Kolikogod griješili, samo liječnici mogu kvalificirano procijeniti ima li to dijete šanse za porod ili ne. To ne smije biti pitanje javnog licitiranja ili navijanja kao na nogometnoj utakmici. Ili na političkoj tržnici, sasvim svejedno.
Baš nitko ne nudi odgovor zašto tu šansu djetetu ne bi trebalo pružiti. Nitko zapravo ne daje uvjerljivi odgovor koji je to opravdani razlog da se svega mjesec ili dva prije poroda uništi ljudsko biće koje možda ima nepremostivu zdravstvenu manu, ali sami porod ne ugrožava život majke ni djeteta? Jedini razlog je pokušaj izbjegavanja suočavanja s vlastitim čedom – jer lakše je donijeti tešku odluku ako ga prije toga nikad ne vidiš. U tom slučaju možeš živjeti u iluziji da se i dalje radi samo o bezličnoj nakupini stanica koja još uvijek nije postala ljudsko biće. No u ovom slučaju, u tom ljudskom biću već zdravo kuca ljudsko srce.
Očekivanja onih koji grleno traže promjenu zakona u skladu s odlukom Ustavnog suda posve izvjesno su posve nerealna. Usud nije dao naputak vladi, odnosno Saboru da donesu zakon o pobačaju koji bi bio liberalniji od postojećeg, kamoli olakšao feticid.
Dapače, smisao odluke Usuda jest da nikako ne može biti uvedena apsolutna zabrana pobačaja, ali da država treba napraviti sve kako bi pobačaj postao izuzetak, što pak znači da su oni koji zahtijevaju novi zakon zapravo na skliskom terenu, jer bi barem teoretski novi zakon mogao biti i - restriktivniji od postojećeg. Dakle, što je točno rekao Ustavni sud?
”Rješenjem od 21.7.2017. Ustavni sud utvrdio je da je Zakon iz 1978. kojim je reguliran prekid trudnoće u skladu s Ustavom. Nadalje, Ustavni sud naložio je Hrvatskom Saboru da u roku od 2 godine donese novi zakon u kojem će propisati edukativne i preventivne mjere tako da prekid trudnoće bude izuzetak,” objašnjava Miroslav Šeparović. Dakle, vrijedi ponoviti: Ustavni sud traži novi zakon uz koji će se propisati edukativne i preventivne mjere tako da prekid trudnoće bude - izuzetak.
Ustavni sud ničim ne zahtijeva liberalizaciju, dapače, teoretski ostavlja prostor čak i za situaciju u kojoj bi pobačaj bio dozvoljen, ali samo kao - još rjeđa - iznimka. Iako je malo vjerojatno da bi bilo koja vladajuća većina s bilo kojim ideološkim predznakom uopće ikad pokušala poći u tom restriktivnijem smjeru. U Hrvatskoj u ovakvim odnosima snaga gotovo nemoguće.
Jedino što se realno može očekivati od novog zakona jest da uhvati korak s modernom medicinom, odnosno da ga se poprati suvremen(ij)im pravilnicima i standardima u hrvatskim bolnicama. Kako se ne bi dogodilo da u nekoj vrhunskoj bolnici može postojati ijedan zahvat koji u njoj nije moguće izvesti - makar samo u svrhu spašavanja života.
Varate se da samo liječnici mogu kvalificirano procijeniti, to mogu samo Vlatka i Severina.