To je Božje čudo. Hvala svima koji su vjerovali i vjeruju u mene. Bog je velik – rekla je Ivana Habazin nakon borbe, slaveći zasluženu pobjedu visoko podignutih ruku. U subotu je treći put u karijeri osvojila naslov profesionalne svjetske prvakinje pobijedivši u Zagrebu jednoglasnom odlukom sudaca Mađaricu Kingu Magyar u meču za pojas po WBC verziji i privremeni pojas po WBA verziji u velter kategoriji.
Iza nje je 14 godina rada, odricanja, discipline, žrtve i patnje, koje su urodile plodom osvajanja četiri svjetska pojasa. Sve su to kockice u mozaiku jedne životne priče dostojne filmskog scenarija ili romana. Njezin otac je nastradao u prometnoj nesreći, na motociklu, pa je Ivanu i brata Stjepana podizala samo majka. Zbog određenih poteškoća sa zdravljem jedno vrijeme bilo joj je preporučeno mirovanje, no ona to nije činila ni doma ni u školi. Prema svjedočenju majke, zabraniti joj sat tjelesnog bilo je kao da joj branite život. Novi veliki udarac doživjela je smrću svoga djeda Ivana kada je imala 13 godina. Bila je u velikoj tuzi koja joj se činila manja kada je sjedila ispod križa. Na duhovnim vježbama počela se zanimati za duhovno zvanje, a u osmom razredu osnovne škole kući se vratila s konačnom odlukom da svoj život posveti Bogu u odori časne sestre.

Ivana neka tebe medju nama jer si sve ono sto danas mladi nisu. cestitam na svemu i jos mnogo uspjeha u zivotu. pamet u glavu sada ce mnogi ti dolaziti kao prijatelji samo zbog love...pamet u glavu i spremi lovu da kasnije mozes normalno zivjeti!