Kad smo Obrada Petrovića nazvali da se dogovorimo za posjet njegovu obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u Boboti, selu u trokutu između Vinkovaca, Vukovara i Osijeka, naš ga je poziv prenuo iz poslijepodnevnog odmora: – Uspavljivao sam djecu – kazao je.
S obzirom na to da Obrad ima 21 godinu, pretpostavili smo da je mora pričuvati mlađe sestre i braću pa da je zato i prilegao. Međutim, kad nam je otvorio vrata svoga doma, tu su nas dočekali i njegova 19-godišnja supruga Danijela te njihovo dvoje djece – dvoipolgodišnja Anđela i šestomjesečni Vojin.
– Rodila sam sa šesnaest, u drugom srednje – odmah će Danijela.
Zatim uglas nastavljaju kako su vezu, a pogotovo njezinu trudnoću, krili do zadnjeg trena. Obrad je iz tog vremena tajnog ljubovanja, kad su se nalazili na pola puta između njegove Bobote i njezina Ostrova, do mjesta kamo je on dolazio biciklom, a ona na rolama, "zaradio" i šećernu bolest.
Bikovi do 700, svinje do 250 kg
No, zgražanje i ljutnja Danijelinih roditelja što će njihova jedinica tako mlada postati majka i k tome "otići u poljoprivrednike" nestali su onog trena kad se rodila Anđela:
– Sad unuku vole više nego kćer – dobacuje Obrad.
– Treći sam razred završila polažući ispite, a u četvrtom sam išla normalno na nastavu – nastavlja mlada majka, po struci ekološka tehničarka, ponikla u obitelji koja se, za razliku od Obradove, nije bavila poljoprivredom, pa je ona dolaskom u obitelj Petrović imala puno toga za učiti. Poljoprivreda joj više nije strana, vozi traktor, i pomaže suprugu u radu na gospodarstvu.
– Mama me pitala što je to na njivi, a ja joj k'o iz topa odgovorim: soja. Ona me pogledala i počela zezati da do prije neki dan nisam znala ni što je trava, a sada sam sve naučila – kaže Danijela.
Baš kao i njegova žena, srednju školu nije zanemario ni Obrad. Završio je za automehaničara i za fitofarmaceuta. Kaže nam kako ima i stariju i mlađu sestru, a u poljoprivredom, u kojoj mu je otac velika pomoć i oslonac, bavi se otkako zna za sebe pa mu je bilo i logično nastaviti u istom smjeru. Ono čime se danas on i Danijela bave uistinu iziskuje puno posla: – Sijemo kukuruz, pšenicu, ječam i suncokret na 250 jutara zemlje, a u tovu imamo bikove i svinje – kaže Obrad vodeći nas u dvorište u kojem se nalazi šest silosa i dvije hale, za skladištenje hrane za životinje.
Bikove kupuju kad imaju oko 180 i tove ih do 700 kilograma. Trenutačno ih imaju 45.
– Lani sam po kilogramu žive vage za njih dobivao 3,9 eura. Prasce kupujemo kad teže između 30 i 40 kilograma. Njih tovimo do 220-250 kilograma – objašnjava Obrad.
Za plasman se pretjerano ne brinu, znaju da će sve uspjeti prodati, a malo strpljenja donijeti će im koji euro više. Kukuruz, pšenicu i ječam ostavljaju za prehranu životinja, a suncokret prodaju po istom principu kao i bikove i svinje.
– K'o da bolju cijenu, njemu ide roba. Tov bikova sigurno ćemo povećavati, za svinje nisam siguran što će biti, sve ovisi o afričkoj svinjskoj kugi – govori Obrad, usput nam pokazujući mehanizaciju koja mu olakšava rad na gospodarstvu. Osim kombajna, pod nadstrešnicama je spremljeno i pet suvremenih traktora. Jedan je kupio uz pomoć mjere za mlade poljoprivrednike, a sredstva iz te mjere iskoristio je i za nabavu prikolice za stajnjak te autopilota, odnosno volana koji sam upravlja traktorom:
Traktor na autopilot
– Sad imam dva takva volana i planiram kupiti još dva. Puno mi pomažu u radu. Autopilotu dam komandu i odredim smjer do njive. On vozi, a ja sam u kabini, ali ne radim apsolutno ništa. Moje je samo da okrenem traktor, pustim stroj i sjedim, k'o u fotelji. Kad dođemo do kraja njive, pišti. To je znak da trebam preuzeti volan i okrenuti traktor – objašnjava mladi poljoprivrednik kako si je za pet tisuća eura, koliko je platio autopilot, olakšao sjetvu, tanjuranje...
Obrad kaže da je svojim životom na selu baš zadovoljan. Nije mu teško raditi u polju i štalama, kad se umori, malo će predahnuti jer "za to služi godišnji", pa sve opet ispočetka.
– Dio mladih je i odavde otišao, ali ja neću. O Njemačkoj nisam ni razmišljao niti želim. Mogu otići jedino negdje u posjet rodbini i prijateljima i to je sve – kaže Obrad Petrović, ratar i stočar iz Bobote.
Otvori KEKS Pay
Nadam se da je Obrad sretan i zahvalan što živi u Hrvatskoj. Pretpostavljam da dobiva i poticaje kao ratar i stočar. Nadam se da nije poput onog iz Biljana D.što je dobio oko 220.000,00 EUR-a poticaja pa je pun zahvalnosti prema Hrvatskoj podmetao požare.