Komunistička partija mora intenzivno tražiti dijalog s umjetnicima, ne da ih koristi kao poznata lica i reklamu za stranku, nego zato što oni imaju poseban način gledanja svijeta i reagiranja na njega iz kojeg možemo učiti. Prepisujem ove riječi iz razgovora s predsjednikom Komunističke partije Austrije Güntherom Hopfgartnerom u ovom istom broju Obzora. Ponajmanje zato da bi iz njih nešto naučili u SDP-u jer iz te su partije odavno otjerani i posljednji ostaci onog komunističkog – u smislu u kojem o komunizmu i bivanju komunisticom i komunistom govori šef austrijskih komunista.