Gospićki ekološki skandal tek će pokazati svoj pravi potencijal za utjecaj na hrvatsku političku scenu, možda za mjesec ili dva. Sadašnja predviđanja da bi na tom pitanju Vlada mogla pasti, kao i ona (zasad izglednija) da se to neće dogoditi slabih su temelja. Vlade ne padaju lako, pogotovo u društvima premreženima korupcijom, u kojima ideologija ili politika nisu ni približno toliko važne kao osobni interesi. Hrvatska po mnogočemu nije usporediva sa Srbijom, ali susjedna država pokazuje kako je tamošnja vlada otporna i na višemjesečne masovne demonstracije koje okupljaju pripadnike svih ideoloških usmjerenja i svih segmenata društva. HDZ-ov sustav vlasti, koji se proteže od one najviše razine na kojoj svako malo ode neki aferični ministar, pa preko županija do gradova i općina, uza sve činovnike zaposlene u tim tijelima i članove njihovih obitelji, uza stranačku mladež koja vidi svoju budućnost u stjecanju isplativih sinekura, uz poduzetnike koji žive od poslova s državom, pa njihove radnike i članove njihovih obitelji, k tomu one koji iskreno vjeruju da je HDZ najbolja stranka koja ne može toliko pogriješiti a da bi joj uskratili svoj glas, uz koalicijske partnere čija mjesta u Saboru i u državnoj službi ovise o priljepljivanju uz vodeću stranku… Kakve su šanse da se takva vlast doista promijeni? Da – da se ne zaboravi – tu je i velik broj onih koji uopće odbijaju glasati ili se na bilo koji način društveno, ako već ne politički, angažirati da stvari krenu nabolje. Sve to ostavlja strankama oporbe, od lijevih do desnih, malo prostora za manevriranje i stvaranje snage koja bi mogla odnose na političkoj sceni okrenuti u njihovu korist.
A ništa o tvornici Salonit i sličnima iz njegovog vremena?