Biti elitni vojnik nema nikakve veze s time da budeš elitni obavještajac u Mossadu. Biti vojni pilot čak je i nedostatak jer ti su ljudi obučeni u vrlo rigidnom okviru pa je njihov kapacitet za kreativno razmišljanje donekle limitiran. Nadam se da me nijedan pilot neće “ubiti” što sam to rekao. Moraš razmišljati izvan okvira, biti vrlo kreativan, ali ne i lud.
Tako je članove ove organizacije opisao u hvaljenoj dokumentarnoj miniseriji “Mossad iznutra”, koja je dostupna i na Netflixu, Ram Ben Barak, danas izraelski političar, a nekada zamjenik šefa ove vjerojatno najrespektiranije tajne službe na svijetu. Izraelski Mossad često je pojam kojim se objašnjava mnogo toga na Bliskom istoku pa je njime Teheran objasnio i nedavno ubojstvo svog šefa nuklearnog programa Mohsena Fakhrizadeha, koji je ubijen u atentatu blizu Teherana prošlog tjedna u zasad još uvijek ne sasvim razjašnjenim okolnostima. Po zadnjoj je verziji ubijen “automatskom puškom na daljinsko upravljanje”. Atentat na iranskog znanstvenika na iranskom teritoriju još je jedan udarac za Teheran.
I dok službeni Izrael nije komentirao to ubojstvo, neimenovani je izraelski visoki dužnosnik za New York Times rekao da bi “svijet morao biti zahvalan Izraelu na ubojstvu oca iranskog nuklearnog programa” zbog prijetnje koju bi iransko posjedovanje nuklearnog oružja predstavljalo za globalni mir. Mossad se ponovno, kao i mnogo puta u 70-godišnjoj povijesti ove države, nadvio kao duh iznad bliskoistočnih prijelomnih događaja.
– Tijekom godina Mossad je zaslužio reputaciju efikasne i nemilosrdne obavještajne agencije s, citiram, dozvolom za ubijanje – rekao je svojedobno CNN-u Ronen Bergman, izraelski istraživački novinar i stručnjak za Mossad.
Ciljevi su Mossada svi neprijatelji izraelske države kojih je, nema nikakve sumnje, zaista mnogo, posebno na Bliskom istoku. Izrael pamti niz terorističkih napada: 1954. napadač je u busu ubio 11 ljudi, regrutirani japanski vojnici napali su aerodrom 1972. i ubili 26 ljudi, šest godina kasnije bilo je 38 žrtava napada u busu... Mossad vjeruje da je njegova zadaća zaštititi ljude od ovakvih napada ili, kada to ne uspije, pronaći teroriste i ubojice u bilo kojem dijelu svijeta. Dosad je, procjenjuje Bergman, Izrael proveo oko 2.300 “ciljanih operacija ubojstva”, većinom protiv Palestinaca, zatim Egipćana, Sirijaca i Iranaca, te je ta zemlja smaknula više ljudi u ovakvim operacijama nego bilo koja druga zapadna država.
U ovom je posljednjem slučaju u Iranu, kao i mnogo puta dosad, mnogo nepoznanica u zraku, a izraelski obavještajci vjeruju da je najbolje da tako i ostane. Iran i Izrael neprijateljske su države, i vrlo je malo izgleda da se ta situacija preokrene kao što su s Izraelom normalizirali odnose neke sunitske države (Ujedinjeni Arapski Emirati, Bahrein i Sudan ove godine te Jordan i Egipat prije više desetljeća). Izrael vjeruje da bi upravo ta država potencijalno mogla biti najveća žrtva iranskog razvoja nuklearne bombe i zbog toga je u prošlosti organizirala akcije protiv iranskih kapaciteta. Izrael je, valja naglasiti, jedna od devet zemalja u svijetu koje imaju nuklearno oružje.
Prije desetak godina, između 2010. i 2012. četiri su iranska znanstvenika ubijena, a još je jedan ranjen. Vjeruje se da je iza atentata stajao Izrael koji je želio, kao i danas, Iranu upropastiti kapacitete za stvaranje nuklearnog oružja. Važno je ipak reći da Izrael nikada nije priznao svoje sudjelovanje u ubojstvima. No korištene su i druge metode. Kompjutorski virus Stuxnet, otkriven također u tom razdoblju, nanio je štetu iranskim nuklearnim postrojenjima. Slično tomu, u suradnji s CIA-om, napravljen je i malware Flame. I ove je godine u srpnju Iran rekao da mu je sabotirana nuklearna elektrana Natanz u kojoj je izbio požar.
Problematična akcija za Joea Bidena
– Glavni je cilj Izraela očuvati dominaciju u široj regiji, koja uključuje i Iran. Osobno mi je i moralno i politički razumljivo to što ne žele da problematičan režim u Iranu posjeduje nuklearno oružje, ali je moralno problematično, politiku na stranu, ako sam Izrael već ima nuklearno oružje – smatra hrvatski politički komentator Žarko Puhovski.
Neki analitičari isto tako procjenjuju da je Izrael ovaj napad organizirao kako bi budućoj američkoj administraciji Joea Bidena otežao ponovni ulazak u sporazum s Iranom prema kojem je Teheran morao odustati od razvoja nuklearnog oružja. No Izrael je protivnik ovog sporazuma te ga smatra neiskrenim sa strane Irana.
“To je nezapamćena akcija koja cilja na otežavanje diplomacije između buduće američke administracije i Irana. Vrijeme je da se ova neprekidna eskalacija zaustavi”, napisao je jedan od bivših vanjskopolitičkih stratega u vladi Baracka Obame, Ben Rhodes, također blizak Bidenu.
– Lako moguće je da je to bio cilj Izraela, ali opet tamošnja vlada mora biti oprezna jer će Biden biti predsjednik i mora graditi dobar odnos s njim. Iran je za sada reagirao relativno mirno, što nije bio slučaj ranije u povijesti – smatra Puhovski.
U srijedu je Iran donio zakon kojim se ubrzava obogaćivanje urana koji zemlju donose bliže granici potrebnoj za razvoj oružja te traži protjerivanje međunarodnih nuklearnih promatrača ako se ne ukinu sankcije prema toj zemlji do veljače, što New York Times opisuje kao direktan pritisak na Bidena. U napetom razvoju događaja, Izrael se prošlog tjedna zbog vrlo loših odnosa u jedva sklopljenoj vladajućoj koaliciji primaknuo novim izvanrednim izborima. Bili bi to četvrti izbori u posljednje dvije godine i dokaz vrlo turbulentne političke situacije.
I dok je Iran danas u fokusu rada Mossada, nekada je organizacija imala drugačije ciljeve. Ostvarila je neke od najvećih i najspektakularnijih akcija 20. stoljeća. Na vrhu te ljestvice još je uvijek ono što ju je prvotno proslavilo: uhićenje u Argentini 1960. nacističkog ratnog zločinca Adolfa Eichmanna, jednog od ključnih organizatora holokausta. Desetljeće i pol ovaj je nacist živio u Argentini vrlo mirno. Mossad, na čelu sa slavnim operativcem Rafaelom Eitanom, pronašao ga je u Buenos Airesu kako živi pod pseudonimom Ricardo Klement. Eitan i drugi izraelski obavještajci otputovali su u Argentinu te su ga prerušeni čekali da se, kao i svakog dana, vrati kući s posla. Nisu ga došli ubiti, već zapravo oteti, uhititi i odvesti u Izrael gdje ga je čekalo suđenje. To su i učinili.
“Povijest neuspjeha”
– Uhvatio sam ga za vrat takvom silom da sam vidio da su mu se oči iskolačile. Da sam stegnuo još jače, zadavio bih ga – sjećao se kasnije Eitan trenutka kad su ga uhvatili.
Kad su Eichmanna imali pod svojom kontrolom u “sigurnoj kući”, pitali su ga kako se zove. “Ricardo Klement”, rekao je. Zatim ga je Eitan pitao: “Koji je vaš SS broj?” Bez zastajkivanja Eichmann ga je izdiktirao. Nacist je odveden u Izrael gdje mu je suđeno na javnom procesu koji su pratili svjetski mediji, a Argentini je ostalo da se žali zbog povrede suvereniteta. Na kraju je Eichmann i osuđen na smrt vješanjem, jedina je to smrtna kazna dosad izrečena u zemlji. Ovaj je slučaj pokazao svijetu snagu mlade izraelske države, i to desetljeće nakon što je pobijedila u ratu protiv arapske koalicije.
O Rafiju Eitanu, koji je preminuo u dubokoj starosti prošle godine, hrvatski je redatelj Jakov Sedlar snimio film, “Od Mossada do Eichmanna”, a može se pogledati i na YouTubeu. Sedlar i Eitan bili su prijatelji.
– Kad bih razgovarao s njim, bio je topao, ali bi se isto tako zatvorio ako bi teme skrenule na neke konkretne operacije. Eitan je bio enigma cijelog života i nad njim je stalno lebdjela misao o potrebi očuvanja države zbog čega je otkrivanje tajni potpuno nezamislivo – govori Sedlar koji je snimio dokumentarni film i o Meiru Amitu, šefu Mossada od 1963. do 1968. godine. Za obojicu kaže da je sasvim jasno da su prošli sve moguće testove povjerenja unutar izraelske službe.
– Fascinantno mi je bila čvrstina njihova uvjerenja da rade za državu, za pravu stvar – naglašava Sedlar, te dodaje da je i on pitao svoje sugovornike ono što smo mi pitali njega: kako je moguće da je možda najpoštovaniju tajnu službu kreirala tako mala država.
– Izrael u svojoj edukaciji svira himnu, ali osim nje on i inzistira na bezrezervnoj odanosti državi. Tamošnji stanovnici vjeruju da malim narodima nije zagarantirana opstojnost te da moraju “biti budni”. Vjerujem da su u pravu sto posto, a nikom se u povijesti nije dogodilo onoliko zla kao što je naneseno njima – smatra Sedlar.
Važno je pritom reći da je Mossad, osim Eichmanna, ciljao i druge visokopozicionirane naciste: ukupno njih devetoricu, koji su većinom živjeli mirno diljem svijeta, a među njima i Eichmannova pomoćnika Aloisa Brunnera te Josefa Mengelea, ozloglašenog nacističkog liječnika. U svom podosta kritički prema izraelskim politikama intoniranom članku za Washington Post prije tri godine dvojica su novinara, Yossi Melman i Dan Raviv, istaknula kako lov na druge naciste osim Eichmanna predstavlja “povijest neuspjeha”. Uspjeli su ubiti, pišu dvojica novinara u članku, latvijskog pilota Herbertsa Cukursa, odgovornog za smrt više desetaka tisuća Židova, ali Mossad ovaj napad nije nikada priznao. Ranili su i Brunnera. Neke od operacija hvatanja nacista u Južnoj Americi prekidale su se pred sam kraj i često su bile neuspješne zbog filmskih razloga: primjerice psa koji je počeo lajati kad je spazio agente u dvorištu. Sve je to doprinosilo da se Mossadove agente promatra kao izraelske pandane Jamesu Bondu, vrlo misteriozne i najčešće ipak učinkovite.
– Izrael je usvojio doktrinu stalne obrane koja podrazumijeva da se na tu zemlju ne odnose neka pravila međunarodnog prava. Legitiman cilj Mossadu jest svaka osoba koju vlada proglasi kao opasnu. U početku je to Izrael predstavljao kao zaštitu od niza nadmoćnih susjeda, no kasnije je premoć preuzela sama izraelska država, ali nije promijenila doktrinu. Paradoksalno, zbog toga joj je porasla podrška na zapadnoj desnici, a smanjila na ljevici, dok je ranije to bilo obrnuto – smatra Žarko Puhovski, koji također govori da prema Mossadu respekt imaju praktički sve službe svijeta, bez obzira na to nalaze li se na Istoku ili Zapadu.
Važnost izraelske tajne službe porasla je nakon masakra u Münchenu 1972. kada je osam palestinskih terorista iz skupine Crni rujan otelo i zatim ubilo izraelske sportaše na Olimpijskim igrama. Njemačka je policija upropastila akciju spašavanja i Izraelci su ubijeni na vrlo brutalan način koji je zatim presudno utjecao na terorizam, Olimpijske igre, Njemačku i naročito Izrael te Bliski istok. Dogodilo se to nekoliko mjeseci nakon već ranije spomenutog masakra na izraelskom aerodromu u kojem je ubijeno 26 ljudi. Trojica su terorista iz Münchena preživjela i Njemačka ih je pristala osloboditi manje od dva mjeseca kasnije kada su Palestinci oteli zrakoplov Lufthanse s 18 talaca i stavili ultimatum pred vladu u Berlinu. Vlasti Zapadne Njemačke predale su trojicu terorista iz Münchena Crnom rujnu u Zagrebu.
Tadašnja izraelska premijerka Golda Meir naredila je da se teroriste i organizatore napada u Njemačkoj lovi po cijelom svijetu. Vjeruje se da su dvojicu od trojice preživjelih terorista, Mohammeda Safadyja i Adnana Al-Gasheyja, ubili Izraelci, ali nije sasvim jasno kada i u kojim bliskoistočnim državama. Nipošto se nisu zaustavili samo na njima, piše u svojoj knjizi o Münchenu i reakciji na napad Simon Reeve. Dugi pipci Mossada palestinske su nacionaliste tražili i u Europi: intelektualac Wael Zwaiter likvidiran je već u listopadu 1972., mjesec dana poslije Münchena, u Rimu s 12 metaka. Eksplozivom je u Francuskoj ubijen Mahmoud Hamshari, predstavnik Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO). U proljeće 1973. u Beirutu, glavnom gradu Libanona, likvidirali su Muhammada Youssefa al-Najjara iz PLO-a koji je navodno vodio operaciju Crnog rujna u Njemačkoj te dvojicu njegovih suradnika, Kamala Adwana i Kamala Nassera. Šef operacija Crnog rujna Ali Hassan Salameh ubijen je također u Bejrutu 1979. godine. Gotovo dva desetljeća trajala je operacija Božji bijes, kako su Izraelci nazvali likvidaciju svih koji su na bilo koji način bili povezani s Münchenom.
Spektakularne akcije
Ponovno, Mossad je širio svoju djelatnost, a time je rastao i imidž organizacije, kojem su pak s druge strane štetili djelomični neuspjesi. Sredinom 1980-ih SAD je uhitio svog mornaričkog obavještajca Jonathana Pollarda i osudio ga na 30 godina zatvora zato što je prodavao informacije Izraelu. I Jakov Sedlar naglašava da s pozicije međunarodnog prava postoje mnoge kontroverze te da ga ne bi čudilo da netko od agenata Mossada završi na sudu haaškog tipa.
– Oni žele prevenirati unaprijed bilo kakvu lošu situaciju za Izrael i sigurno nisu bezgrešni. Ipak, napravili su neke od najspektakularnijih akcija u povijesti obavještajnih službi – tvrdi nam hrvatski redatelj. Među eksplicitne neuspjehe Mossada ubraja se prije svega ubojstvo marokanskog konobara 1973. u norveškom Lillehammeru, kojeg su zamijenili za Salameha. Šestorici agenata Mossada Norveška je sudila, što je bio velik udarac za imidž organizacije. Na kraju 20. stoljeća u velikom neuspjehu u Jordanu dvojica agenata Mossada 1997. otrovala su šefa Hamasa koji je pao u komu. Kralj Jordana natjerao je tadašnjeg premijera Benjamina Netanyahua, koji je šef vlade i danas, da pošalje prvog čovjeka Mossada u Jordan zajedno s protuotrovom. U suprotnom, prijetio je kralj, Jordan će razvrgnuti sporazum o normalizaciji odnosa potpisan samo tri godine ranije. Uhićene agente Mossada Jordan je pustio, ali uz uvjet da Izrael oslobodi duhovnog vođu Hamasa Ahmeda Yassina što je Netanyahu i učinio. Izbio je tada veliki međunarodni skandal. U Dubaiju je 2010. ubijen tadašnji šef Hamasa što je uzburkalo međunarodnu javnost.
Iako se agencija u nekoliko navrata zaplela u slične neuspjehe, ostala je velikom većinom efikasna, kontroverzna, izrazito poštovana i misteriozna. Tako će vjerojatno ostati u budućnosti
Mossad, kapa do poda! Najučinkovitija tajna služba.