Je li se smrt 71-godišnjaka, kojeg je ubio njegov psihički bolesni sin, mogla spriječiti, pitanje je koje se nameće nakon tragičnog događaja. Jer 41-godišnjak je ubio oca u istom stanu u kojem je 1997. ubio i majku. Zadavio ju je, izmasakrirao, a potom njezino tijelo sakrio u ostavu. Njezin leš nađen je nakon pet dana, a forenzičari su na njemu izbrojili 28 ubodnih rana.
Bio zatvoren 20 godina
Nakon ubojstva majke 41-godišnjak je na prisilnom liječenju, prema vlastitom priznanju, proveo 20 godina, o čemu je pisao i na svom Facebook profilu. O ubojstvu majke posljednji je put pisao 28. kolovoza, pet dana prije no što je na gotovo identičan način ubio oca. Iz postova koje je objavljivao može se zaključiti da je riječ o osobi koja ima ozbiljnih psihičkih problema pa je pitanje na temelju čega je procijenjeno da se on može pustiti na slobodu. Prema Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, prisilni smještaj neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi može trajati najdulje do isteka najviše propisane kazne za počinjeno djelo. Nakon isteka tog roka neubrojiva osoba po sili zakona mora biti puštena na slobodu, a to se očito dogodilo i u slučaju 41-godišnjaka.
– Ta bi se odredba trebala mijenjati iako je ona u zakon ušla iz dobrih namjera. Naime, u prijašnjim zakonima nije bilo takve odredbe pa je netko tko je prisilno smješten u psihijatrijsku ustanovu u njoj mogao ostati godinama, jer se nije propitkivala opravdanost toga – kaže psihijatar dr. Vlado Jukić, ravnatelj Klinike za psihijatriju Vrapče.
Objašnjava da o tome je li netko bio ubrojiv kada je počinio kazneno djelo odlučuje sud, i to na temelju vještačenja koje provodi ovlašteni vještak, a vještak sudu preporučuje i kako da postupi.
– Preporuku vještaka sud može prihvatiti ili ne. Ako je riječ o osobi koja je opasna za okolinu, ona obično bude hospitalizirana na forenzičkom odjelu. Ako je minimalno opasna za okolinu, onda joj se može izreći mjera obaveznog psihijatrijskog liječenja na slobodi – kaže dr. Jukić.
Dodaje i da je danas općenito u porastu broj forenzičkih bolesnika jer liječenja kraće traju, a zbog zaštite ljudskih prava nitko se ne može protiv svoje volje zatvoriti i liječiti. Da bi se postojeće zakonske odredbe trebale mijenjati, smatra i kriminalist Željko Cvrtila.
– Psihički bolesna osoba koja je ubila nekoga nije osuđena na kaznu zatvora, već je poslana na prisilno liječenje. I zato pri puštanju na slobodu takvih osoba vrijede druga pravila, odnosno trebalo bi se voditi računa jesi li one opasne za okolinu ili ne. Ako je netko trajno bolestan i opasan za okolinu, onda on, po meni, ne može biti pušten na slobodu – kaže Cvrtila.
Pogledajte video: Kako građani dijela Novog Zagreba reagiraju što ostaju bez tramvaja
"... a zbog zaštite ljudskih prava nitko se ne može protiv svoje volje zatvoriti i liječiti." ... Ne znam kako je danas, ali 25.1.2013 to nije vrijedilo. Naime, kad vas nakon (ne)izlječenja (ne-izlječenja) od neurološkog problema inervacije prstiju lijeve šake od doc.dr.sc. H. H., s Klinike za neurologiju jedne poznate bolnice, na prijevaru dovedu kod doc. dr. D. K., na Kliniku za psihijatriju te iste bolnice, i kad dotični D. K. pozove dvojicu jakih da vas na silu uguraju u zaključanu prostoriju, jer ste se vi bunili da to ne želite - jer inervacija prstiju koja je već uglavnom i prošla, nema nikakve veze s psihijatrijom - te vam dotični D. K. na silu ubrizgaju neki "lijek"Haldol depo, od kojeg su se dvojica pacijenata na toj klinici u međuvremenu u tom vremenu ubila, ... Onda o čemu se ovdje piše? ... Psihijatre bi trebalo malo liječiti na njihovim odjelima, da od svoje "struke" nešto i naprave! …