Zbog koga ili čega uvodimo cjelodnevnu školu? Cjelodnevna škola nedosanjani je san mnogih europskih škola pa tako i Hrvatske. Kada smo zadnjih godina promišljali što je potrebno promijeniti u našem obrazovnom sustavu, odnosno u koga se trebamo ugledati, iščitavajući rezultate koje naši učenici postižu što na međunarodnim, pa tako i na domaćim testiranjima, vidljivo je da imam po trećinu učenika koji postižu rezultate koji su ispod granice pismenosti. Morali smo napraviti neke značajnije promjene koje su strukturirane u cjelodnevnoj školi kroz takozvani A1 i A2 program. U A1 programu smo obogatili satnicu nastavnog plana i programa, povećali satnicu matematike, hrvatskog jezika, uveli prirodoslovlje. Sve te promjene će doprinijeti boljim rezultatima učenika. Kroz program A2 znači program Potpore i obogaćenog učenja koji do sada u školama nije funkcionirao dovoljno dobro, što znači da je jedan mali postotak djece bio obuhvaćen njime i da nisu sva djeca sudjelovala u tom programu, sada se to mijenja jer će sva djeca sudjelovati i posebna će se pažnja posvetiti onima koje treba dodatno usvajanje gradiva, kako objasniti nešto što nisu svladali, isto tako oni koji su najbolji njima će se posvetiti još dodatna pažnja, to je oblik rada s darovitom djecom. Onima pak koji su zlatna sredina dat će im se prilika da budu još bolji. To sve skupa treba doprinijeti njihovim rezultatima.
Kako će točno učenicima izgledati upravo taj dio A2 programa?
Klasični koncept domaće zadaće se napušta ali to ne znači da će u tom dijelu učenici isključivo pisati domaću zadaću. To će ovisiti o nastavniku, kako će on metodički najkvalitetnije dati potporu učeniku, da li kroz sustavu ponavljanja gradiva, kad učenik je imao nešto u A1 taj dan ili prethodnih dana i nešto nije shvatio, da se s njima to sve dodatno pojasni, dodatno provježba. Sustav je predviđen fleksibilno pa omogućuje školi da se formiraju grupe. Da se primjerice iz dva razreda spoje napredniji i s njima se radi dodatno i oni koji nisu razumjeli s njima se radi na shvaćanju i razumijevanju gradiva. To je sve što je do sada funkcioniralo kroz model dopunske i dodatne nastave samo je sada targetirano da sva djeca sudjeluju u tom sustavu podrške s jedne strane, a s druge strane definirano je modelom tko će to raditi. Znači tko je najpozvaniji da s tom djecom radi .
Tko?
Upravo oni nastavnici koji poznaju razred i učenike, poznaju djecu, znaju u kakvom je stanju njihovo znanje ili usvojenost gradiva . Zato je i zamišljeno da taj sustav A1 i A2 bude obvezni dio, da ga obvezno rade nastavnici. Taj koncept je definiran da podrška u razrednoj nastavi traje šest sati tjedno, a u predmetnoj nastavi pet sati tjedno od čega smo definirali da 75 posto od ukupnog fonda sati u tri područja koja smo prepoznali potrebu, a to su matematička, čitalačka i prirodoslovna pismenost. Znači onaj koji predaje u tim predmetima će ujedno raditi u fondu sati A2 i davati dodatnu podršku učenicima.
Mnogi roditelji ne vjeruju najavljenom konceptu - zapravo ne vjeruju da djeca kad se vrate iz cjelodnevne nastave neće morati učiti kod kuće dodatno, kao što to sada rade. Primjerice povijest - mnogi je sad uče napamet kući, neki vjeruju da će to morati nastaviti tako i u cjelodnevnoj školi?
Ideja cjelodnevne škole ja da to ne moraju. Ipak bit će situacija kad će morati nešto odraditi kući - primjerice pročitati lektiru. Isto tako primjerice iz nekih predmeta, evo vi ste spomenuli povijest postoji mogućnost da oni koji žele još više i žele dodatno će to morati raditi kod kuće. Ali poanta cijele priče je da se mijenja paradigma načina poučavanja. Napušta se koncept domaće zadaće, ideja je da dijete u školi nauči, a ne da ga gradivu mora učiti roditelj ili da mora ići negdje na privatne instrukcije. Mi smo prilično sigurni da se to neće iskorijeniti u potpunosti ali u najvećoj mogućoj mjeri ovaj bi model to trebao iskorijeniti.
Mnogim roditeljima se ne sviđa ni satnica koja je predviđena za cjelodnevnu školu. Kada će najranije a kada najkasnije završiti nastava u cjelodnevnoj nastavi?
Najranije će djeca s nastavom završavati u 14.15 znači dva dana u tjednu i tri dana u tjednu do 15 sati. Ta pobuna vezana za vrijeme provedeno u školi nas malo iznenađuje zato što ta satnica u principu funkcionira i danas. Znači imamo velik broj djeca koja pohađaju produženi boravak. Oni pak učenici koji budu imali želje i interesa za nekim specifičnim interesima i koji će sudjelovati u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima poput programa debatnog kluba, foto grupe, sportskih grupa oni će nakon obveznog dijela nastaviti boravak u školi. Ti su programi izborni za kako učenike tako i za nastavnike. Ako djeca izaberu neku aktivnost imaju specifičan interes za nečim škola je dužna naći način i dati potporu tom interesu. Ono što je novina u tom konceptu da smo mi predvidjeli sustav financiranja za te aktivnosti koje su često da sada u sustavu ovisile o entuzijazmu pojedinog nastavnika. Mi ćemo onim nastavnicima koji će to htjeti raditi taj angažman sada dodatno plaćati. Za izvanškolske aktivnosti uključuju se vanjski suradnici, to ne rade nastavnici, to mogu biti udruge trgovačka društva poput škola stranih jezika, sportske udruge, udruge s aktivnosti umjetničkih područja - ono što je bitno da će to za roditelje u principu biti besplatno. Znači sve ono što su roditelji morali plaćati po 200. 300, 500 kuna kao što je to bilo do sada, sad će im škola to omogućiti, da su njihova djeca u sigurnom okruženju, borave na aktivnostima a da to ne moraju dodatno plaćati.
Svaka reforma ovisi o nastavnicima. Oni koji će sudjelovati u eksperimentalnoj fazi dobit će povećanje plaće za 25 posto? I je li povećanje plaće jedini način na koje će se motivirati nastavnike?
Cijela reforma počiva na nositeljima, a to su naši nastavnici koji i sada rade odličan posao, ali ideja je kako da mi sustignemo i što brže uhvatimo korak s europskim obrazovnim sustavima. Što se tiče koncepta od maksimalnih 25 posto povećanja plaće, što je na današnju prosječnu plaću, koja je iznad devet tisuća kuna, ovisno o tome u kojem zvanju se netko nalazi, povećanje od 2000 do 3000 tisuće kuna neto mjesečno ako govorimo u kunama. Sve je napravljeno tako da je fiksni dodatak svima koji će ući u eksperiment 4,5 posto, a uveli smo i novine pa će se tako sat razredništva plaćati dodatno 2,5 posto, jer nisu svi razrednici, a razrednici imaju i nešto veće obveze. Ključni dodatak je dodatak za A2 to je program potpomognutog i obogaćenog učenja koji može biti u fondu maksimalno do šest sati na tjednoj razini, a dodatak može iznositi 15 posto. Time dolazimo, primjerice, da će najmanje za sve učitelje razredne nastave to iznositi 22 posto, a kada tome pridodamo one koji budu imali interes i snagu, volju i energiju da rade i u B1 to su ove izvannastavne aktivnosti, za to dobije dodatnih 5 posto na plaći i tako dolazimo do ukupnih 25 posto na plaću.
Ostatak razgovora pogledajte u videu.
Potpuno nekompetente osobe vode školstvo u HR .I ne samo školstvo,to se odnosi na zdravstvo,socijalu,poljoprivredi,gospodarstvo....... Sve Dr iz Osijeka.