Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Ministar laka meta – Dva lica Željka Jovanovića

Dolaskom u poziciju vladajućih, na mjesto ministra obrazovanja, Željko Jovanović, zamjeraju mu mnogi, svoj nastup i retoriku nije promijenio ni ublažio.
26. svibnja 2013. u 12:26 0 komentara 3175 prikaza
željko jovanović (1)
Foto: Robert Anić/PIXSELL
Pogledajte galeriju 1/4

Iako po rođenju nije horoskopski Blizanac nego Strijelac (rođen 26. studenoga 1965.), za ministra Željka Jovanovića oni koji ga dobro poznaju, bez zle namjere, reći će da ima dva lica. Jedno, ono koje nudi širokoj hrvatskoj javnosti, lice je čvrstog, arogantnog, ponekad bahatog i bezobzirnog političara koji je, dok je bio opozicijski saborski zastupnik, žestoko, ponekad i uvredljivo napadao tada vladajuće političare. Većina javnosti tada je sa simpatijama gledala njegove okršaje u sabornici.

Stali na stranu manekena

Dolaskom u poziciju vladajućih, na mjesto ministra obrazovanja, Željko Jovanović, zamjeraju mu mnogi, svoj nastup i retoriku nije promijenio ni ublažio. Ostao je i dalje neumjereno oštar, često arogantan i ponekad bezobrazan, a ono što, kažu komunikolozi, sebi nikako nije smio dopustiti spuštanje je u raspravama na razinu onih koji su ga izazivali, primjerice Zdravka Mamića. Drugo lice, srdačnog, toplog, ugodnog, tolerantnog i izrazito simpatičnog čovjeka ima Željko Jovanović otac, suprug, sin, brat, prijatelj, blizak suradnik.

Željko Jovanović nije gradio imidž beskompromisnog borca, on to jest. Ne mari kakva god mu se sila ispriječi na putu. To mu moraju priznati i oni koji nisu simpatizeri SDP-a. Zna pretjerivati do iritantnosti. Rođeni je izazivač.

Kao saborski zastupnik nije bio jedan od bezličnih stranačkih vojnika, već se nametnuo kao dio povijesti Sabora. Izluđujući hadezeovce svojim govorancijama o korupciji iznudio je njihovu iracionalnu reakciju bez presedana, kad su mu zbog izgovorenih riječi oduzeli saborski imunitet kako bi ga mogli kazneno progoniti. Nadajmo se da se to u hrvatskom parlamentarizmu više nikada neće ponoviti. I kao ministar s jednakom verbalnom žestinom obračunavao se s biskupima i kardinalom Josipom Bozanićem. Na obračun sa Zdravkom Mamićem se fiksirao, iako su s njim oprezni i oni koji posjeduju moćnije oružje. Nije mu bio problem ni ukinuti Vijeće za normu standardnog hrvatskog jezika kao "političko, a ne stručno tijelo". Iako je mogao pretpostaviti da će uslijediti protuoptužbe kakve jesu, da stvara uvjete za uvođenje "novosadskog pravopisa" i povratak srpsko-hrvatskog jezika.

A sve to Jovanović čini, nerijetko vrlo drčno, svjestan da se na njegove postupke u još nacionalno opterećenoj zemlji gleda drukčije zbog "tereta" koji on, dakako, ponosno nosi. Koliko je još težak taj "teret" pokazalo se i nedavno kad su neki branitelji, umjesto da su stupili u obranu svog ratnog druga, stali na stranu manekena u hrvatskoj odori.

Jovanovićeva tvrdoglavost tu se neki dan pokazala vrlinom jer "krvna zrnca koja pretežu da mrzi sve što je hrvatsko" i "zamislite da jedan Srbin vodi ovaj najvažniji resor u Hrvatskoj" zaslužuju sudsku analizu uz pomoć Zakona o suzbijanju diskriminacije. Iako nije politički "specijalac" za obranu prava srpske manjine, malo koji političar srpske nacionalnosti učinio je neizravno tako puno za Srbe u Hrvatskoj svojim držanjem na političkoj sceni. I općenito, malo je tako odlučnih političara. Malo ih je koji bi na funkciji izdržali sve ono što je Jovanović izdržao. A i u privatnom životu izdržao je za roditelja najgore moguće.

– Nitko kome se to nije dogodilo ne može razumjeti što znači kad čovjek izgubi svoje dijete, i naravno, nikome ne želim da to doživi – kazao je jednom Jovanović o svom nenadoknadivom gubitku, o kojem za medije gotovo i nije govorio. Na ljetovanju 2005. njegova tada petogodišnja kći Petra teško se razboljela, a bitku za život izgubila je tri godine poslije. Jovanović, liječnik po struci, koji je većinu svog radnog staža odradio u farmaceutskoj industriji i politici, utjehu je pronašao u sinu Filipu i supruzi, a spas od tragedije u potpunoj predanosti svom poslu saborskog zastupnika od 2008. do kraja 2011. i predsjedniku Nacionalnog vijeća za praćenje programa za suzbijanje korupcije. A onda pobjedom SDP-a na izborima, početkom 2012. postaje ministar u Vladi.

Preobražaj žrtve u počinitelja

Iako bi svođenje Mamića u okvire pravne države opravdalo čitav Jovanovićev ministarski mandat, ipak on je simbol, ali ne i jedini problem hrvatskog sporta. I na tomu se vidi da upornost s kojom Jovanović slijedi ideju prelazi i u fanatičnost. To potvrđuju i neka medijska svjedočanstva o njegovoj dalekoj prošlosti u bivšoj državi, ali ta njegova fokusiranost došla je do izražaja i s Mamićem te spolnim odgojem. Obje, vrijedne namjere, kompromitirao je sam Jovanović baš zbog toga što ni za što ne mari na putu k cilju. Stoga mu se u pohodu na Mamića dogodio proceduralni gaf koji se može pripisati tomu što si je za pomoćnika kao ministar znanosti, obrazovanja i sporta izabrao, bez obzira što je riječ o sportskom velikanu, osobu koja u stvarnom znanju nema pokriće za formalni nedostatak stručnog znanja.

I onda se u ovim društvenim okolnostima još upusti i u društveno štetno nagrađivanje vrhunskih sportaša, neovisno koliko god bogati već bili. Gdje su nestali rezultati svog onog školovanja u nas i inozemstvu, magisteriji, iskustvo rada na desetinama funkcija!? Procedura mu je srušila i inače vrijedan projekt zdravstvenog odgoja, jer se ni najbolje ideje ne mogu nametnuti silom, a on i njegov tim uistinu su silovali proceduru dajući i dobronamjernima i zlonamjernima obilje materijala da to pretvore u debakl i nezabilježene ideološke podjele.

U sukobima je demonstrirao svoju svađalačku stranu nedostojnu ministra. Optuživao je biskupe da lažu, a Crkvu za srednjovjekovne poglede te odbio komunicirati s onima koji nemaju mozga. Gotovo pa je fascinantno, a i za one koji su mu bliski misteriozno, da netko s tako impresivnom biografijom, obrazovan, inteligentan, društveno angažiran i osviješten kao što je ministar Željko Jovanović, u stanju na tako konfliktan način unazaditi javnu komunikaciju na svoju i štetu svoje opcije. Samo malo diplomatičnosti, kompromisa i osjećaja za drukčija uvjerenja dijelilo ga je od trijumfa. Ni nakon odluke Ustavnog suda nije u stanju jednostavno priznati pogrešku, ispričati se i ispraviti što mu je naloženo, nego i dalje nastavlja "kulturni rat", sada i protiv ustavnih sudaca kojima je govorio i da se mogu sramiti, temeljeći to na neistinama.

– Ono što je Mamić u sportu, to je Jovanović u politici – rekao je nedavno na tribini o govoru mržnje politički analitičar Žarko Puhovski. Žrtva je postala i sama počinitelj! Kako je moguće da netko sa znanstvenim referencama, namjerno ili ne, nije u stanju iščitati odluku Ustavnog suda čineći takvu štetu sebi, stranci, Vladi i društvo u cjelini. Samo zato jer nije u stanju priznati i zaboraviti da ga je porazila skupina onih koji "nemaju mozga".

>>Udžbenici, ocjene, Mamić... Ministar išao bez pripreme i đonom

>>Jovanović: Za Omejec se mijenjao i Zakon kako bi postala sutkinja

 

Stipić: Na pregovorima ostavlja dojam ka

Stipić: Na pregovorima ostavlja dojam kao da je na njih priveden
Gotovo nimalo diplomatskog ponašanja Jovanović nije imao ni u razgovoru s onima bez kojih ne može, socijalnih partnera, odnosno čelnika školskih sindikata. – Hladan i odrješit čak i za upoznavanja. Teško obećava, a kad to čini, želi ostaviti dojam čvrstine i uvjerljivosti. Kad obećano ne ispuni, umjesto isprike nudi novo obećanje. Bahatošću prikriva nesigurnost. Pogreške ne priznaje. U engleskom se jeziku nekog poput Jovanovića, nekog tko se brani i kad ga nitko ne napada, opisuje pridjevom defensive. Na pregovorima ostavlja dojam kao da je na njih priveden. Satima može šutjeti, zabavljati se mobitelom, nezainteresirano gledati kroz pregovarače suprotne strane. "Moram otići ranije da stignem na avion", sve je što se čulo od Jovanovića tijekom višesatnih pregovora. Do mišljenja drugih drži kao i do lanjskog snijega. Uvredljiv je. Nakon što se uvrijedio zbog neke moje izjave, ministar me jednostavno počeo ignorirati, ne odgovarati na dopise, poruke, pozive... Uvredljiv, dakle, provjereno jest, a je li i osvetoljubiv, još nisam uspio doznati – rekao je o svom pregovaračkom partneru sindikalac Željko Stipić.

vraćamo sat
Noćas počinje zimsko računanje vremena: Evo što se još mijenja
RIT Croatia
PROMO
Svakodnevno mjerimo razinu sigurnosti na našim kampusima
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.