Jedni su zaduženi za zbrinjavanje napuštenih životinja, kako to propisuje Zakon o zaštiti životinja, a drugi za nadzor provođenja tog istog Zakona. A kad i jedni i drugi zaborave što su im zadaci i ne odrade svoj posao? Onda napuštene životinje ostanu nezbrinute, završe tko zna gdje, a zbog toga se nitko od odgovornih ne zabrinjava. Točnije, boli ih briga.
Priča počinje krajem prošle godine. Mjesto događaja je Boriš, malo selo oko dva kilometra udaljeno od glavne ceste. Idealno za ostavljanje životinja, isprobano već nekoliko puta. Ostavili su tamo i njih, devet psića odvojili su od mame i gurnuli u svijet, neka osjete koliko je okrutan. I nemilosrdan. Bio je takav i prema njima. Štenad su pronašle starije stanovnice koje se o njima nisu mogle brinuti, priskočili su ljudi koji su ih smjestili u obližnji štagalj, pazili na njih, hranili ih i tražili pomoć. Kako je Boriš u sastavu Općine Končanica, a ona ima potpisan ugovor za zbrinjavanje napuštenih životinja sa skloništem, učinilo se to kao spasonosno rješenje za početak, dok se ne nađu bolji privremeni smještaji. Samo da budu na sigurnom, da ne odlutaju.
– Obaviješten je načelnik Općine, a po psiće su stigli komunalni redari. Došli su općinskim autom, rekli su da će sami odvesti pse u sklonište – priča nam svjedokinja događaja. I dodaje kako od tog dana ne spava ni ona, a ni članovi njezine obitelji koji su u sve bili uključeni. Kaže, loš osjećaj pratio ju je od trenutka kad su komunalni redari odveli pse, a bila je sigurna da nešto nije u redu kad je njihov automobil već nakon sat vremena vidjela pred Općinom. Kako su već stigli do Pakraca i vratili se? Njezine sumnje potvrdili su u skloništu, rekli su joj da ih nitko iz Općine nije zvao, ali i da psi nisu došli do njih.
– Na pitanje gdje su psi komunalni redar odgovara mi da su ih podijelili usput. I imena udomitelja saznajemo, ali kad smo provjeravali ti ljudi pojma nemaju i nisu nikakve pse udomili. Zvala sam danima, ispitivala gdje su psi, ništa nisam doznala – govori nam. Kaže, uspjela je odmah drugi dan i privremeni smještaj pronaći, ali štenad je nestala. Jedan od odgovora komunalnog redara bio je da je ovako ušteđeno devet tisuća općinskog novca.
O svemu što smo doznali objašnjenje smo potražili u Općini Končanica. Ni nakon ponavljanja upita odgovore načelnika Općine nismo dobili. Nismo tako doznali ono najvažnije, gdje su psi, ali ni zašto su nakon dojave o napuštenim psima komunalni redari sami išli po njih, a nisu odmah obavijestili Sklonište ovlašteno za taj posao. Zanimalo nas je i što će poduzeti protiv komunalnih redara koji nisu postupili prema Zakonu o zaštiti životinja, odnosni jesu li komunalni redari proveli odluku Općine, načelnika, ili su postupili samoinicijativno? Tražili smo i da nam kažu koliko je Općina u 2021. zbrinula napuštenih pasa i koliko ih je to koštalo? Odgovore smo pokušali dobiti i telefonom, ali na pozive u Općini se nitko ne javlja.
Oglušili su se na upite i u Državnom inspektoratu Republike Hrvatske. Ostalo je tako nepoznato što će veterinarska inspekcija poduzeti protiv odgovorne osobe Općine koja se nije pobrinula da komunalni redari postupi prema Zakonu o zaštiti životinja. Od inspekcije smo tražili i da provjere navode o udomljavanju štenadi, odnosno da kontaktuiraju udomitelje koje spominju komunalni redar. Na tri puta ponovljene upite nisu odgovorili čak niti ono standardno - da je inspekcijski nadzor u tijeku.
Pse više nitko nije vidio, udomljeni nisu, a gdje su ostavljeni nitko nije uspio doznati. Svjedokinja kaže kako ih i dalje vidi pred očima, trčkaraju makadamom i čekaju hranu. Netko za ovo mora odgovarati. Zato je sve i sama prijavila DIRH-u, no odgovora za sada nema.
Nema baba drugog posla vec se bavi istragama,zasto ne istrazi tko je bacio pse u selu