Jedna objava na Facebooku o stafordu koji je gluh, a živi u skloništu, bila je dovoljna za odluku da nešto moraju napraviti. Ni udaljenost nije bila prepreka da ga upoznaju, ni na jedno pitanje nije im bilo teško odgovoriti, a nakon toga samo dani potrebni za rješavanje svih zakonskih obveza dijelili su Winstona od odlaska u njegov novi dom.
– Moj partner i ja sve smo se dogovorili. Već smo imali gluhog psa, moj staford Turoop doživio je 15 godina i posljednje četiri godine bio je gluh, a takvog ga je i Dražen upoznao. Došli smo u sklonište u Dumovcu i družili se s Winstonom. Nakon toga javila sam se udruzi Dog and Go – govori nam Winstonova udomiteljica Melisa. Kaže, otvorila je dušu u pismu koje je poslala Udruzi, u kojem je opisala kako je živio njezin pas i zašto misli da bi njihov dom bio dobar dom za Winstona.
– Pisala sam im i o svojim iskustvima koje već imam sa psom koji nije čuo. I sve je naučio iako je već bio u godinama. Rekla sam im, ako mislite da Winstonu netko može pružiti bolji dom, prihvatit ćemo i to – prisjeća se.
Martina Pašalić, predsjednica Udruge, govori nam da za Winstona nisu uspjeli pronaći ni privremeni smještaj.
– Pomažemo u udomljavanju pasa i na taj način da im prvo pronađemo privremeni smještaj. Winston je ostao u Dumovcu jer nije nigdje bilo mjesta. Bio je u vanjskom boksu i u prvo vrijeme nije se ni znalo da ne čuje. Dosta ljudi došlo ga je vidjeti, svima je bio lijep, ali nisu ni pročitali što smo napisali za njega. I najčešće su me pitali samo jedno pitanje – a kako ću ja njega dozvati? I svi su odustajali nakon razgovora s nama – opisuje nam M. Pašalić.
Kad je stigao u sklonište, Winston je imao samo godinu dana. Dolutao je u dvorište jedne obitelji. I njima je pokazao sve ono što je poslije samo potvrdio – da voli ljude, djecu, voli druge pse. I da nije ni problematičan ni težak pas. On je samo pas koji se vjerojatno rodio sa svojim hendikepom, ali bez obzira na to volio bi biti dio nečijeg života.
– Najtužnije od svega je što bi Winston vrlo lako mogao ostati neprimijećen. Ljudi čuju riječ "gluh" i odmah krenu dalje. A Winston nema pojma da je drugačiji. Njemu gluhoća ne smeta da bude sretan, da se igra, da voli ili da bude najbolji prijatelj na svijetu. Smeta samo ljudima koji ga zbog toga ne žele upoznati. Nježan je, stabilan, veseo, zaigrani i beskrajno mazan. Obožava biti uz čovjeka i upija pažnju kao spužva. Pametan je i jako motiviran hranom pa s njim nije teško raditi. Na početku je bio malo oprezniji prema muškarcima, ali vrlo brzo se opustio i pokazao koliko je zapravo jedno veliko dobroćudno srce – napisali su u svojoj objavi kad su tražili pomoć na društvenim mrežama. Upravo zbog tih riječi Melisa im se i javila jer znala je kako je u takvom okruženju psu koji ne čuje. A nakon razgovora s njom, ističe Martina, znali su da je ona pravo rješenje svih Winstonovih problema i njihovih bojazni da bi ovaj divan pas mogao dugo ostati iza rešetaka boksa.
– Melisa je ispunila naš upitnik, razgovarali smo, ništa joj nije bio problem. Prikupila je sve potrebne potvrde i papire, jer Winston se udomljavao prema posebnom pravilniku (Pravilnik o opasnim psima, op. a.) – ističe predsjednica Udruge.
Melisa i Dražen zajedno su došli po Winstona, a on se bez problema dva i pol sata vozio do svog novog doma u blizini Celja. Vrlo brzo naučio se na novu okolinu, obožava šetnje, voli se igrati s drugom psima, a voli i odlazak u park za pse. Nema problema ni kada treba sam ostati kod kuće dok Melisa i Dražen rade.
– Psi koji imaju neki nedostatak jako brzo uče. I Winston je već naučio puno znakova, između ostalog znak za dođi, sjedni, lezi, znak za hranu, loptu. Naravno, najvažniji mu je znak za hranu, kad ga vidi, odmah trči do zdjelice – objašnjava nam Melisa.
I dok Winston uživa u svom domu, udruga Dog and Go traži dom za još jednog psa s 'manom'. Billy je slijep i uz to je već u godinama. A sudeći prema tome gdje je i kako pronađen, život ga do sada nimalo nije mazio. Kad iziđe iz boksa u kojem sada živi, maše repićem, veselo njuška travu, uživa u svakom mirisu i svakom nježnom dodiru čovjeka.
I dok se volonteri nadaju da će ga netko ipak povesti svojoj kući, njegovim udomiteljima Melisa poručuje: – Psi nikad nemaju problem sa svojim nedostatkom, to imaju samo ljudi!
Otvori KEKS Pay
