Rušenje inflacije 1993. godine, uz stabilizaciju cijena a posredno i tečaja, jedini je proizvod hrvatske ekonomske pameti i politike u zadnjih četvrt stoljeća koji se može označiti reformskim potezom. Sve drugo, uključujući pretvorbu, privatizaciju, privlačenje stranog kapitala, liberalizaciju tržišta, jačanje privatne inicijative ili se pretvorilo u ogroman teret ili je odrađeno tek da bi se zadovoljila forma u procesu pristupanja Europskoj uniji.
Hrvatska u gotovo svakom ekonomskom segmentu zaostaje za tranzicijskim zemljama, počev od najbolje Češke i njezina glavnog grada Praga koji je po vrijednosti stvorenog BDP zasjenio Beč, pa do Rumunjske na koju se dugo gledalo kao na zaostalu balkansku državu. Što su to učinile druge tranzicijske države, a mi nismo mogli? Danijel Hinšt, predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize, analizirao je stanje u Rumunjskoj te zaključuje da nas je ta zemlja prestigla desetogodišnjim radom.
>>Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista ili u e-izdanju!
Od ostalih tema izdvajamo:
>>Beograd se osramotio. Vučiću u Zagrebu počasti, Jandrokoviću u Srbiji gaženje zastave
>>Uvode se nova pravila javne nabave. E-računom do uštede od 2,5 milijardi kuna
>>Katolička i gay slikovnica u ratu zbog rodne ideologije
>>Tko su Jadranka i Estera, najstarije modne blogerice
>>Hrvatski vojnici održavaju mir između Hezbollaha i Izraela
kod nas je vrhunac reformi proglasiti IK i kmečati da su za sve krivi udba, jugonostalgičari, peta kolona i srbi...