Izdali ste Hrvatsku za pišljivih 10 milijuna eura. Prodali ste vitalni ekonomski interes za novac koji većina građana ove zemlje u životu nikada neće vidjeti, no u naftaškom svijetu 10 milijuna eura je pišljiv novac – riječi su koje je u studenom 2012. godine u velikoj sudnici zagrebačkog Županijskog suda izgovorila USKOK-ova tužiteljica Vanja Marušić.
Tužiteljica se obraćala ne samo javnosti, koja je s velikom pozornošću pratila suđenje za aferu Ina – MOL koje je razotkrilo kako hrvatska politička elita uistinu upravlja državnom imovinom, već i Ivi Sanaderu, bivšem premijeru i bivšem šefu HDZ-a koji je sjedio na optuženičkoj klupi. Da je izdajnik, Sanaderu očito nije bilo svejedno slušati, pa se od optužbi da je Inu, krunski dragulj hrvatske ekonomije, što se na suđenju također moglo čuti, za 10 milijuna eura mita predao u ruke Mađarima, branio tvrdnjama da odluke o Ini nije donosio on, već da samo stoji iza njih, jer je za njih glasao!?
Takva verbalna i logički neuvjerljiva besmislica, Sanaderu, kao što je poznato u tom trenutku nije puno pomogla jer je koji dan kasnije nepravomoćno osuđen na 10 godina zatvora. Verbalno šamaranje Sanadera iz ruku tužiteljice preuzeo je sudac Ivan Turudić, predsjednik sudskog vijeća, koji je Sanaderu poručio da je osramotio Hrvatsku i nanio štetu vitalnom hrvatskom ekonomskom interesu te je uz to još dodao: – Kao predsjednik Vlade dogovorili ste s Zsoltom Tamasom Hernadijem da ćete za iznos od 10 milijuna eura izmijeniti dioničarski ugovor i neosnovano MOL-u omogućiti utjecaj nad Inom. Znajući da je takvo poslovanje protivno koristi države krajem listopada 2008., na sjednici užeg kabineta iznijeli ste zahtjev MOL-a za izdvajanje plinskog poslovanja, na sjednici predsjedništva HDZ-a ponovili ste sve to te iznijeli i nametnuli MOL-ove zahtjeve. Nakon izmjene međudioničarskog ugovora MOL je dobio upravljačka prava u Ini, a cilj je svega bilo omogućiti MOL-u stjecanje stopostotnih upravljačkih prava nad Inom.
Od izdajnika do veleizdajnika
Tri i pol godine nakon rečenica koje su u sudnici izgovorili tužiteljica i sudac, Sanader koji je prešao put od izdajnika do veleizdajnika, što su riječi kojima ga je u ljeto 2014. “počastio” bivši predsjednik Ivo Josipović, zahvaljujući Ustavnom sudu čeka novo suđenje za aferu Ina – MOL, a sudbina nacionalne naftne kompanije postaje prvorazredno političko pitanje. Ili još točnije, sudbina Ine postaje takva politička točka prijepora da bi zbog nje mogla pasti ne baš previše stabilna Vlada Tihomira Oreškovića. Koja je, usput budi rečeno, nakon izbijanja afere Konzultantica, indirektno povezane s Inom, u četvrtak na telefonskoj sjednici Vlade, izmijenila odluku o tvrtkama koje imaju strateški i poseban interes za RH, i to tako da Inu, koja je prije te odluke bila na 53. mjestu, sada postavi na prvo mjesto tvrtki od nacionalnog i strateškog značaja za Hrvatsku. No kada se zna da Oreškovićevu Vladu čine Most i HDZ, koji o Ini, barem prema javnim istupima stranačkih čelnika i njihovih trbuhozboraca, imaju oprečna stajališta, nije jasno koji je dio Oreškovićeve Vlade Inu proglasio nacionalnim i strateškim interesom broj 1?
Je li to Mostovo djelo, koji od početka tvrdi da je Ina nacionalni interes broj 1 te koji tvrdi da bi izlazak iz arbitraže s Mađarima za Hrvatsku bio poguban? Ili HDZ-ovo, koji traži prekid arbitraže s Mađarima smatrajući da Hrvatska iz te arbitraže ne može izaći kao pobjednik? Ili je odluku o pozicioniranju Ine kao najvažnije hrvatske tvrtke donio sam premijer Tihomir Orešković, čiji se stav oko te problematike poklapa s Mostovim i koji se našao pod salvom oporbenih kritika zbog odluke da jedan dio državnih tvrtki bez javne rasprave i valjane argumentacije stavi na prodaju? U trenutačni politički kaos oko Ine uključio se i oporbeni SDP, koji traži ostavku Tomislava Karamarka, potpredsjednika Vlade, nakon što se otkrilo da je njegova supruga Ana Šarić Karamarko, preko svoje marketinške agencije, pružala konzultantske usluge Jozi Petroviću, čovjeku koji slovi kao jedan od hrvatskih konzultanata MOL-a. I ne samo da je Petrović konzultant MOL-a, već je bivši član uprave Ine iz vremena kada je Ina, uz svesrdnu pomoć Sanadera, prešla u mađarske ruke. Usto, Petrović je bio Sanaderov intimus, a izuzetno je blizak i s Tomislavom Karamarkom te trenutačno čeka suđenje zbog optužbi da je preko posrednika kupovao informacije iz najtajnijih uskočkih istraga. Smatraju ga i sivom eminencijom koja vuče poteze iz zaleđa, a neki od tih poteza, koji su sada isplivali u javnost, prijete političkom destabilizacijom zemlje. Jer prvi javni prijepor oko Ine između Mosta i HDZ-a nastao je upravo zbog Petrovića, i to nakon što je Mostov Miro Bulj javno zatražio da se Karamarko očituje o svojim vezama s Petrovićem.
Takav Buljev zahtjev uslijedio je nakon što je HDZ sve agresivnije počeo zahtijevati da Most pristane na raskid arbitraže s MOL-om, i to kroz usta Darka Horvata, HDZ-ova ministra obrta i poduzetništva. Kakve veze ministar obrta ima s energetskom tvrtkom, nije baš najjasnije, kao što najjasnije nije ni na čemu HDZ temelji svoje tvrdnje ili uvjerenja da će ishod arbitraže s MOL-om za Inu i zemlju biti nepovoljan. Naime, ta arbitraža je pokrenuta kako Hrvatska ne bi morala platiti više od tri milijarde kuna odštete MOL-u, i to zato što je odbila primijeniti glavni ugovor o plinskom poslovanju. Riječ je o ugovoru koji je potpisan u vrijeme Ive Sanadera i prema kojem se Hrvatska obvezala preuzeti tvrtku Prirodni plin d.o.o., a nastaviti od Ine kupovati plin po cijeni višoj od one koju ostvaruje prodajom kućanstvima i tvrtkama idućih 15 godina. Razlika u cijeni plaćala bi se iz proračuna, a spomenuti ugovor odbila je provesti Vlada Jadranke Kosor.
Buka u kuloarima
Ugovor je uz to bio i predmet sudskog postupka protiv Ive Sanadera te je presudom suca Ivana Turudića u studenom 2012. godine utvrđeno da je ugovor nedvojbeno štetan za Hrvatsku. Godinu dana nakon te presude, potkraj 2013. godine, MOL je tužio Hrvatsku jer nije provela ugovor o plinskom poslovanju, a štetu za Inu procijenio je na tri milijarde kuna. Kada je Turudićeva presuda postala pravomoćna, hrvatska je Vlada crno na bijelom imala da je MOL upravljačka prava nad Inom stekao na nezakonit način. Stoga je Vlada Zorana Milanovića tijekom 2014. godine pokrenula arbitražu za povratak upravljačkih prava nad Inom, a ta arbitraža iza zatvorenih vrata vodi se u Londonu. U međuvremenu Ustavni je sud ukinuo pravomoćnu presudu u aferi Ina – MOL, a u pravosudnim kuloarima nerijetki su oni koji smatraju da takva odluka Ustavnog suda ide na mlin MOL-u te da ju je izlobirao upravo Jozo Petrović, konzultant MOL-a, kojem je lobiranje za MOL i njegove interese u opisu posla. Ima li u tim kuloarskim pričama iz pravosudnih krugova istine, zasada je teško reći jer one nisu potkrijepljene nikakvim dokazima. No činjenica je da su i Petrović i Sanader nedavno bili u Londonu gdje su svjedočili u arbitražnom postupku koji se tamo vodi. Što su svjedočili, nepoznanica je jer su iskazi tajni. Ili bi barem trebali biti s obzirom na to da su se nakon tih svjedočenja pojavila oprečna mišljenja političkih oponenta u sadašnjoj Vladi.
Dakle, prema Mostu, Hrvatska u toj arbitraži stoji dobro, što se nameće kao logičan zaključak s obzirom na sudske postupke koji se u Hrvatskoj vode protiv Sanadera i Hernadija te činjenicu da odluka Ustavnog suda ne znači da Sanader nije kriv već samo da su mu prekršena neka prava. S druge strane HDZ smatra da će Hrvatska financijski krahirati zbog te arbitraže, no pri tome zaboravljaju spomenuti da bi povlačenje iz arbitraže za Hrvatsku bilo štetno ako i MOL ne bi povukao svoju tužbu. Što se vrlo izvjesno neće dogoditi. Barem ne dok MOL i bez zakonskih osnova ima upravljačka prava nad Inom te bez ikakvih problema, preglasavanjem, donosi odluke od strateške važnosti za Hrvatsku, na koje pak hrvatska Vlada, ova ili neka druga, ne može ili ne želi utjecati. Poput primjerice odluka o gašenju rafinerija u Sisku i Rijeci u koje je MOL, sukladno ugovoru, sklopljenom sa Sanaderom trebao ulagati, a ne ih gasiti. Obzirom na sve to, zapravo nikoga ne bi trebalo čuditi što Ina svakim danom postaje majka svih bitaka i moneta za političko potkusurivanje pod krinkom borbe za nacionalne interese. E sada, je li nacionalni interes opstanak nesposobne, nestabilne i samom sobom opterećene vlade Tihomira Oreškovića na vlasti ili je nacionalni interes što će se dalje događati s Inom i njezinim radnicima, odnosno može li si Hrvatska dopustiti da postane energetski ovisna o mijenama međunarodnih geostrateškog igrača, pitanja su na koja se zasad ne naziru odgovori. Jer o tim stvarima ne raspravljaju energetski stručnjaci ili ljudi koji o poslovanju Ine, MOL-a i složenosti odnosa između hrvatske i mađarske strane nešto znaju, već političari koji, obično, kako nas je praksa već tome poodavno naučila, u ovakvim situacijama imaju neke svoje skrivene interese. Pa je tako iz svega vidljivog i javno dostupnog očito da se HDZ hoće riješiti Ine na sve načine te da Most to ne dopušta.
Borba rukama i nogama
Što je tome razlog, i s jedne i s druge strane, teško je reći, no očito je samo da je sudbina Ine usko povezana sa sudbinom ove Vlade te da bi se lako moglo dogoditi da zbog Ine ona padne ili se na neki drugi način raspadne. Uz to, ne treba zaboraviti da Ina nije samo hrvatski nacionalni interes već da se preko nje zasigurno preklapaju i neki globalni energetski utjecaji, o kojima naša javnost malo ili nimalo zna.
Ne treba zaboraviti ni da su se Mađari rukama i nogama borili da čelni čovjek MOL-a Zsolt Tamas Hernadi ne dođe do ruku hrvatskog pravosuđa, koje ga tereti za davanje 10 milijuna eura Ivi Sanaderu. Kao ni u to da su Mađari u tome imali nemalu pomoć poslovno-pravnih krugova u EU jer Hernadi crvenoj Interpolovoj tjeralici i Europskom uhidbenom nalogu usprkos, neometano putuje i posluje po Europi. Sve to govori da je bitka za Inu uistinu majka svih bitaka i da Ina zaista jest nečiji strateški interes. Pitanje je samo čiji i koliko se za njega i kome još treba platiti bilo u političkom, gospodarskom ili financijskom smislu.
>>Orešković preuzima brigu o Ini i formira tim koji će pratiti arbitražu
