Ova pat-pozicija u kojoj su se našle i Hrvatska i Slovenija u vezi s arbitražnom odlukom ne mora nužno biti i jako loša.
Upravo bi ograničeni manevri koje imaju i hrvatski i slovenski premijer, jer prvoga na stav o nepriznavanju odluke veže odluka Sabora, a drugog na inzistiranje na njoj referendum kojim je u Sloveniji prihvaćen sporazum s Hrvatskom, mogli uroditi dogovorom. No za to treba imati itekako političke snage, mudrosti i vještine jer (politička) javnost obiju država na svako će spominjanje odstupanja od početnih točaka najvjerojatnije reagirati optužbama o izdaji.
Sloveniju će na rješavanje pitanja konstantno pritiskati rok iz arbitražnog sporazuma
A situacija iz ove perspektive izgleda zaista beznadežno. Apsurd da Arbitražno vijeće, iz kojeg je istupio i predsjednik Međunarodnog suda Ronny Abraham, samo odlučuje je li kompromitirano teškoća je međunarodnog prava. Nekakva odluka jest donesena, no Hrvatsku nitko ne može natjerati da je provede. Slovenija skuplja partnere koji će je podržati, no nije ni Hrvatska usamljena u svom stavu da je granica bilateralno pitanje i da se one ne bi miješale u spor.
Politički pritisci na Hrvatsku mogu se očekivati, ali kada ih nije bilo – pa cijeli EU put obilježen je ucjenama i sa slovenske strane da se tako, preko koljena, riješe pitanja zaostala iz bivše države. A granica je jedno od njih. Iz Slovenije se u posljednje vrijeme čuju optužbe da Hrvatska, osim s Mađarskom, nema riješeno granično pitanje ni s jednom susjedom, točnije ni s jednom državom bivše Jugoslavije. Slovenija ima samo jednu – onu s Hrvatskom – pa ni nju nije riješila.
Sloveniju će na rješavanje pitanja konstantno pritiskati rok iz arbitražnog sporazuma koji kaže da se odluka, koju priznaju, mora implementirati u šest mjeseci od njezina donošenja. Ne dogodi li se to, tamošnju vladu očekuju veliki problemi. Hrvatsku, s druge strane, ništa ne sprečava da ovakav status zadrži i godinama. Stoga je i u interesu Ljubljane da se dogovori sa Zagrebom jer čak i taj arbitražni sporazum daje mjesta opciji da se države dogovore mimo suda. Ali za takvu odluku treba imati i državničke hrabrosti. A vrijeme Ljubljani curi.
Ispod medijskih radara je prošlo teško kršenje arb. sporazuma koje nisu suci ni spočitnuli SLO, odnosno sjetite se onog čl. da ni jedna strana neće poduzimati korake itd. itd. E pa, SLO od 2015. godine sustavno podiže ogradu duž hipotetske granične linije s RH i već je nekoliko stotina km žice tamo postavljeno, vidi se bukvalno iz aviona i oni koji ne vjeruju mogu ići tamo i opipati pod rukom. Znači, ni tako flagrantno kršenje im nisu uzeli ni u razmatranje...