Hrvatska nije odustala od projekta gradnje tvornice (pješačkog) streljiva. Od insajedera povezanih s hrvatskom vojnom industrijom i izvozom oružja saznaje se da se u Hrvatskoj i dalje pokušavaju stvoriti uvjete za tu investiciju, što jest skup i zahtjevan zadatak, no primarno se sada još razgovara s Minstarstvom državne imovine oko lokacije za tu tvornicu, Navodno bi se za mjesec ili dva moglo znati da li je ta lokacija u igri i ide li se u taj posao ili ne. Ta informacija govori da je i dalje aktualna ideja kako bi i država sudjelovala u investiciji i izgradnji tvornice streljiva, tako da investitorima rješi proizvodni pogon i/ili skladišta za proizvedeno streljivo, a te uvjete ispunjavaju, primjerice napuštene vojarne.
Ovisni o uvozu metaka
Kada bi se rješila lokacija, optimistični izvori tvrde da bi se tada, u narednih 18 mjeseci moglo već startati s probnom proizvodnjom streljiva. Radi se o proizvodnji onih vrsta streljiva kojima bi bile zadovoljene, prvo domaće potrebe, pa bi prestali ovisiti o uvoznom streljivu. Hrvatska vojska, policija, zaštitarske kuće uglavnom troše “duge 9-ke”, kao naviše korišten pištoljski kalibar, te NATO 5,56 mm za jurišne puške, kao i 7,62 mm inačice za stare kalašnjikove i papovke. Jedan od najvećih potrošača tih osnovnih kalibara, ali i metaka za “45-cu” je karlovački proizvođač oružja HS Produkt, koji svaki proizvedeni primjerak pištolja i puške “upuca” na svojim streljanama.
Računa se da HS Produkt, HV, policija i ostali godišnje utroše od 10 do 15 milijuna metaka raznih kalibara. HS Produkt već barem 5 godina slovi kao mogući partner u gradnji tvornice streljiva, kada je još prošli ministar obrane, Ante Kotromanović objavio ideju da država daruje gradilište, odnosno neku staru vojarnu. Kako je to velika investicija, od 40 do 50 milijuna eura, HS Produkt je želio podijeliti rizik tog posla, jer minimalni isplativi kapacitet proizvodnje morao bi biti oko 40 do 50 milijuna komada metaka godišnje. Što znači da bi plasman u RH činio možda tek petinu proizvodnje, a ostatak se mora izvoziti na svjetsko tržište. Kada je počela hrvatsko-izraelska gospodarsko vojna idila, u biznis oko tvornice počeo se spominjati i izraelski partner, koji bi se onda mogao uortačiti i s HS-om.
Hrvatska strana ovdje nije željela s Izraelcima dogovarati klasičan posao, da oni tek prodaju tehnologiju, nego da budu suinvestitori, koji bi onda jamčili i plasman na svjetska tržišta. Izrael, naime, kako koje godine, ali godišnje izveze oružja u vrijednosti od 6 do 10 milijardi eura, RH oko 200 milijuna eura. Prije godinu dana, kada je kupovina izraelskih F-16 Baraka bila “gotova stvar”, u naletu euforičnih najava i ostalih velikih poslova između Hrvatske i Izraela bilo je najavljeno kako će izraelski gigant vojne proizvodnje “Elbit” ući u projekt gradnje streljiva u Hrvatskoj. Najava ministra obrane Damira Krstičevića nije iznenadila, jer HV je već godinama upozoravala da to što Hrvatska nema vlastitu proizvodnju osnovnog pješačkog naoružanja, predstavlja problem i na nacionalnu sigurnost.
Ima dosta tvornica u svijetu
Prilikom posjeta hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović Izraelu ponovno je najavljeno da Izrael kani ulagati u gradnju tvornice streljiva u RH. S obzirom da je s predsjednicom u Izraelu i ministar gospodarstva Darko Horvat, moguće da se nešto i pokrene “izvan protokola”. Tvrtka Elbit sigurno može osigurati prodaju streljiva za pješačko naoružanje na svjetskom tržištu, no pitanje je ima li i dalje interesa graditi u RH. Iz krugova bliskih vladi može se saznati kako su u igri i Izraelci, dobrodošao je i HS Produkt, premda su Karlovčani još prošle godine, baš u vrijeme posjeta Grabar-Kitarović tvornici poslali poruku kako odustaju od ranijeg plana da HS Produkt pokrene i tvornicu streljiva, “jer u svijetu sada ima dosta tvornica streljiva”. Vjerojatno je da se iza te izjave i krije želja HS-Produkta da u posao eventualno uđe ali s partnerom kako bi se podijelio i rizik investicije i plasmana proizvodnje na strana tržišta. Taj “najbolji” strani investitor trebao bi osigurati tehnologiju, ali i kanale distribucije. Tko će, dakle biti taj “najbolji partner”?
Hrvatska proizvodnju streljiva treba financirati iz proracuna.To nije nesto oko cega se traze partneri.Kupiti tehnologiju iz Izraela i zurno pokrenuti proizvodnju. Nasa skladista vape za novim zalihama streljiva kalibra 5,56. Ako smo se vec odlucili odreci dobrog starog "Kalaša" i ogromnih zaliha streljiva bivse Juge - onda je red da uskladistimo novo streljivo za VHS-icu.Drzava treba jamciti kupnju 30-50 milijuna komada streljiva godisnje. Zaposliti domacu pamet,a u isto vrijeme ojacati strateske obrambene kapacitete.