Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 174
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
OBERSNEL ODLAZI NAKON 20 GODINA

Grad na prekretnici: Ugledni Riječani otkrili što očekuju od najneizvjesnijih izbora

Foto: Goran Kovacic/Nel Pavletic/PIXSELL
1/6
24.04.2021.
u 20:10

Grozdanov: Rijeka sada mora ulagati u ljude, a ne samo u prostore, kako se to činilo posljednjih desetljeća

Lokalni izbori u Rijeci proteklih su godina bili dosta predvidivi, nije bilo baš previše kandidata, ali i bez obzira na to, pobjedu je redovito odnosio SDP-ov Vojko Obersnel. No, ove godine, na lokalnim izborima u svibnju, jedna od neizvjesnijih utrka vodit će se baš u Rijeci, u kojoj nakon šest mandata i više od 20 godina Obersnel odlazi s vlasti. Interes za njegova nasljednika pokazalo je čak 13 kandidata, više nego dvostruko više nego ikada do sada. Tko god dobio povjerenje građana, imat će pune ruke posla bude li mu na pameti razvoj grada koji za ovu godinu ima proračun težak čak 1,21 milijardu kuna i brojne već isplanirane projekte. Nitko ne može reći da se Rijeka do sada nije razvijala, da nema jake poduzetnike, razvijen turizam, nadasve cijenjeno sveučilište, uostalom, bez obzira na sve, Rijeka je prvi grad u Hrvatskoj s titulom Europske prijestolnice kulture, a to nije lako postati. Ali, kao i svuda, mjesta za napredak uvijek ima. Riječani koji žive svoj grad i dio su velikog kotača koji Rijeku vodi u nove razvojne segmente promišljaju budući razvoj najvećega hrvatskog lučkog grada.

Sveučilište u Rijeci je, primjerice, zajedno s kampusom, već grad u malom, sve popularnije i zanimljivije studentima diljem Hrvatske, ali i izvan nje, lider koji oblikuje sinergiju obrazovanja i poduzetništva.

– Rijeka ima u svoj kod upisan kulturalni karakter koji je definiran poviješću života u različitim državama i sustavima, otvorenosti lučkog grada i progresivnosti koju je donijela industrija. Naša mi se otvorenost čini bližom nekim drugim progresivnim sjevernjačkim europskim sredinama nego mediteranskoj opuštenosti ili pak balkanskoj neposrednosti. Volim Rijeku uspoređivati sa skandinavskim zemljama jer ima neku distanciranu inkluzivnost, nije sklona kolektivnim ushitima i najstroža je i najkritičnija prema sebi – opisuje svoju Rijeku Snježana Prijić Samaržija, rektorica Sveučilišta u Rijeci.

Kaže da grad nema industriju, ali ima industrijsku baštinu koja ima mnogo veći potencijal od onoga kulturnog i turističkog.

– Kvart kulture koji nastaje na mjestu bivše šećerane jedan je primjer, ali prostore uz Rječinu do Delte u centru grada, skladište Torpeda i bivše rafinerije na Mlaki vidim kao golem potencijal, i to produktivan, koji će biti prostor susreta građana, rada i stanovanja. Matanićeva Opera Industriale sjajno je to uhvatila, ispreplitanje buke metala i glazbe, fluidnosti vode i žara, slobode i rada. Očekujem da se relevantni lokalni i nacionalni donositelji odluka fokusiraju na neiskorišteni potencijal u centru uz more i da postanemo, ne samo izvrstan filmski set, niti već viđene balkanske replike Monte Carla, već neki inovativni urbani prostor gdje se Ivex, kazalište, placa, Exportdrvo, muzej Galeb kombiniraju s marinom, brodovima, ljudima koji doplovljavaju i uživaju s domaćima u nečemu modernom i do sada neviđenom. Nedavno smo imali u Rijeci oko 600 studenata arhitekture iz cijele Europe koji su promišljali grad u sklopu skupa EASA-e (European Architecture Student Assembly) živeći i spavajući u industrijskim halama Exportdrva gdje su si sami složili spavaonice i prostore za život i rad. To je generacija digitalnih nomada, iznimno mobilnih, jako društveno osviještenih milenijalaca koji traže doživljaje koji su na granicama eksperimenta, izokretanja i propitivanja uvriježenih obrazaca. Nedavno je naš DeltaLab, Centar za arhitekturu, urbanizam i urbane reinvencije, postavio spektakularnu izložbu pod nazivom Fiume Fantastika u bivšem pogonu Exportdrva koji su oni i pretvorili u prostor usporediv s Fondazione Prada u Milanu. Bio je to jedan od najvažnijih kulturnih događaja prošle godine. Rijeka je fantastična jer, za razliku od drugih gradova, nije gotova i završena umivena cjelina koja se može samo širiti u prigradu i na rubovima – objašnjava Snježana Prijić Samaržija na primjerima kako Rijeka može iskoristiti moderne trendove u kulturi i turizmu.

VIDEO Sučeljavanje pet kandidata za gradonačelnika Rijeke

Sveučilište u Rijeci prepoznalo je snagu otvorenosti grada.

– Svjesni smo da smo mlado sveučilište koje će tek proslaviti svoju pedesetu obljetnicu. Shvatili smo da mladost nije mana, nego prednost, da nam to daje energiju i fleksibilnost koju tradicija često sputava. S deset drugih mladih europskih sveučilišta poput onih Maastrichta, Antwerpena ili Bremena udružili smo se u Europsko sveučilište YUFE (Young Universities for Future of Europe) i radimo na jako uzbudljivim projektima poput prvoga europskog virtualnog kampusa. Sada pilotiramo projekt na 300 studenata, ali u sljedećoj fazi svi studenti koji odluče studirati u Rijeci moći će složiti svoj personalizirani kurikulum od kolegija koje nudi 10 sveučilišta, a da sve vrijeme gledaju Kvarnerski zaljev. Virtualni kampus digitalna je inačica međusveučilišnog kampusa jer je ideja da YUFE bude Europsko sveučilište na 10 europskih lokacija, među kojima će studenti moći lakše i brže i fizički boraviti i kružiti. Već sada više od polovice naših studenata nije iz Rijeke i to pokazuje da nas mladi ljudi prepoznaju kao poželjnu destinaciju za studiranje. Zanimljivo je da među njima dominiraju studenti iz sjeverne i sjeverozapadne Hrvatske kojima je primjerice Zagreb mnogo bliži. Kažu nam da ih privlači upravo naša različitost, suvremenost, neelitizam i fokusiranost na radikalnu promjenu visokog obrazovanja, naš transparentan i participativan način rada. Rijeka je sveučilišni grad, naši studenti su vrlo artikulirana i aktivna skupina mladih ljudi koji stvaraju multikulturalnu atmosferu grada i dovode svoje kolege iz Europe i svijeta. Pokrenuli su prvi izvrsno posjećen studentski festival u Hrvatskoj – Student Day Festival koji 10 godina okuplja sjajne glazbenike i koji je besplatan i na koji dolazi svake godine oko 15 tisuća mladih – dodaje rektorica.

Riječki studenti izrađuju Formulu i Hydrofoil i natječu se na međunarodnim natjecanjima. Imaju jedinstvenu i međunarodno jako popularnu ljetnu školu ronjenja i podvodne medicine, a aktivizam i humanitarne akcije jako su im važne. Studentima je važan i profil sveučilišta, koje vrijednosti zastupaju, jesu li digitalizirani, koliko su usklađeni s novim trendovima, kako komuniciraju na društvenim mrežama, čak i imaju li veganske menije, kako se odnose prema otpadu, kružnoj ekonomiji, eliminiraju li plastiku i slično. Studenti u Rijeku dolaze i zato što vide da su na Sveučilištu lideri i u području rodne ravnopravnosti.

– Sigurno im je relevantno i to što svake godine povećamo broj sustava rangiranja sveučilišta koje nas vide kao jedno od 5% najboljih sveučilišta u svijetu. Tome pridonosi i naša sjajna suradnja s Jadran galenskim laboratorijem na definiranju jedinstvenog inovacijskog ekosustava. Zajedno smo otvorili i prvi GMP laboratorij za istraživanje kakvoće lijekova pri akademskim institucijama, pokrećemo uskoro zajedno i studij farmacije, razvijamo novi koncept tanslacijske medicine. Odvajanje pretkliničkih istraživanja od klinike i liječenja te farmakologije i farmacije više nije opcija. O sličnom inovacijskom iskoraku upravo pregovaramo s jednim od najvećih investitora u Kvarner, tvrtkama u vlasništvu obitelji Lurssen. Radi se o posve inovativnom povezivanju područja zelene i plave ekonomije i industrije koja se na novi način s njima umrežuje istraživanje i edukacija u brodogradnji, pomorstvu, turizmu i gospodarenju otpadom. Pregovaramo da Inovacijska arena na Kampusu, pa čak i reinvencija područja napuštene rafinerije na Mlaki bude dio toga ekosustava s naglaskom na digitalnu tranziciju i razvoj umjetne inteligencije. Upravo ova nova sinergija čini naš novi momentum – navodi planove rektorica S. Prijić Samaržija koji svjedoče da Sveučilište već živi posebnost koja gradu može donijeti nove razvojne mogućnosti u poduzetništvu ili medicini.

Na svoj, pak, način Rijeku u budućnosti promišlja Zoran Grozdanov, urednik u Ex librisu, javnosti poznat kao koordinator inicijative “Oslobodimo doniranje hrane PDV-a” te platforme Mreža hrane.

– Rijeka uistinu jest na svojevrsnoj prekretnici u novijoj povijesti. I pod time ne mislim samo na činjenicu da sigurno dolazi novi gradonačelnik, a možda i drugačija konstelacija političkih stranaka u Gradskom vijeću nego što je to bilo posljednjih desetljeća, već i na svojevrsno „ispuhavanje balona“ koje se odvija nakon propasti velikog dijela projekta EPK. Naime, čini mi se da se Rijeka posljednjih godina dovela u situaciju da se od EPK tražilo nešto što EPK realno, i da se odvijao u potpuno normalnim okolnostima, nije mogao pružiti – transformaciju Rijeke. EPK očito nije uspio zbog objektivnih okolnosti te će Rijeka, čini mi se, ne samo politički nego i društveno, nastaviti svojevrsnu krizu identiteta za koju se smatralo da će biti razriješena EPK-om – smatra Zoran Grozdanov, inače i zaposlenik Sveučilišnog centra za protestantsku teologiju Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu.

Smatra da Rijeka više nije industrijski grad, ali i dovodi u pitanje Rijeku kao otvoren i progresivan grad, i to zbog razočaranja EPK-om, ali i zbog mogućih političkih promjena.

– Ipak, EPK je puno toga dobroga donio u Rijeku. S jedne strane, u Rijeci se obučilo i educiralo, i u teoriji i u praksi, mnogo mladih ljudi koji značajno mogu pridonijeti kulturnom sektoru. Hoće li oni ostati u Rijeci, prvenstveno ovisi o kulturnoj politici grada, ali i o spretnosti i umješnosti kulturnih organizacija, ali i pojedinaca da osmisle i provedu dobre projekte. Vrijeme EPK je također Rijeci donijelo golema infrastrukturna ulaganja koja su svakako jedan od preduvjeta daljnjeg kulturnog razvoja, ali svakako ne i jedini. Dio razočaranja, pa i otpora građana prema nasljeđu EPK mogao bi se zbiti ako ta golema (i skupa) infrastruktura padne na financijska leđa gradskih odjela, grada koji financijski ne stoji dobro. Stoga je sada nužno ulagati u ljude, a ne u prostore, a nažalost, to ipak nije praksa koju smo imali posljednjih godina, ali i desetljeća – smatra Grozdanov.

Kaže da Rijeku krasi imidž progresivnog grada, otvorenog i nadasve tolerantnog, pa se nada da će taj dio riječkog identiteta ostati nakon moguće promjene vlasti.

– Ono što primjećujem kod građana, ali i u društvu, nije toliko aktivna tolerancija i aktivna otvorenost, nego prije svega nezainteresiranost građana i dobrog dijela društva. Stvarnost me tu malo demantira jer se moglo vidjeti da su, kada je bilo potrebno, Riječani pokazali da jesu progresivni i aktivno tolerantni – primjerice na referendumu o braku – no opet, ima nešto u riječkom identitetu koji je tolerantan jedino na razini „ne diram ja tebe, nemoj ni ti mene“ – zapravo „ne zanimaš“ me, pa se to tumači kao tolerancija. Ta pasivnost može dovesti do toga da se građani i društvo okreću kako se politika okreće. Na primjer – no ne sasvim precizan – službena gradska politika bila je ta koja je posljednjih desetljeća „gurala“ Rijeku kao progresivan grad putem uvođenja građanskog odgoja u osnovne škole, javnog prozivanja radikalnih tendencija na nacionalnoj razini i tome slično. Koliko „baza“ odgovara takvom imidžu, vidjet će se ako se vlast promijeni – hoće li ljudi izaći na ulice ako na vlast dođe netko tko će raditi kompromise s radikalnim tendencijama? Hoće li se građani pobuniti ako, recimo, građanski odgoj ne bude po volji novih struktura, ako dođu? Takvih primjera možemo nizati puno, no tu svakako izražavam ozbiljnu skepsu prema aktivnoj progresivnosti i otvorenosti građana grada Rijeke. Naime, Rijeka je poznata da jako, ali zaista jako teško izlazi na ulice ili da drukčije diže glas zbog nepravdi u društvu. Velika, ali zaista velika iznimka bili su prosvjedi protiv ukidanja kurikularne reforme i Hod za slobodu. No, i to je bilo u organizaciji nekolicine entuzijasta. U svakom slučaju, u Rijeci će se promjene svakako dogoditi, a kako će se ova trenutna kriza identiteta koju je COVID-19 samo pojačao, odraziti na budućnost Rijeke, neće toliko ovisiti o političkim strukturama koje su kratkoročnije od mentaliteta Riječana, nego o ozbiljnom razumijevanju identiteta i nasljeđa Rijeke kod njezinih građana – smatra naš sugovornik.

Drži da je jedan od generatora novoga identiteta grada Sveučilište u Rijeci.

– Ovdje želim staviti naglasak na „nenaplativu“ dimenziju Sveučilišta i njegova odnosa prema društvu – instituciju i ljude koje zaista guraju ovo društvo prema boljemu, prema progresivnosti i otvorenosti, kao i njegova sve snažnija veza sa zajednicom. U ovom svojevrsnom sivilu riječkog „postidentiteta“, Sveučilište zaista može dugoročno utjecati na transformaciju Rijeke – smatra Zoran Grozdanov.

Jakov Karmelić, koji već 40 godina radi u pomorskom gospodarstvu – od plovidbe na trgovačkim brodovima “Jugolinije”, preko rada u komercijalnom sektoru “Croatia Line”, do mjesta direktora pomorske agencije “CMA CGM CROATIA” koja zastupa trećeg najvećeg kontejnerskog brodara na svijetu – vidi golem potencijal za razvoj grada kroz riječku luku. Predsjednik je i Udruge pomorskih agenata Hrvatske, na Pomorskom fakultetu održava nastavu na kolegiju Međunarodno pomorsko poslovanje, a i počasni je ambasador dobre volje Svjetske pomorske organizacije sa sjedištem u Londonu.

– Rijeka ima izvrstan geoprometni položaj i to je osnova na kojoj je Austro-Ugarska Monarhija gradila luku s velikom dubinom mora i lučkim skladištima te kopnenu prometnu infrastrukturu. Prije više od 150 godina Rijeka je s dvije odvojene željezničke pruge bila povezana s Budimpeštom i Bečom. Nekad je ona bila važna luka Monarhije, potom Jugoslavije i socijalističkog bloka u okruženju, a danas se, u novom geopolitičkom okviru Europske unije i pozicionirana u transeuropskoj prometnoj mreži, bori za svoje mjesto s drugim konkurentskim lukama u sjevernojadranskoj regiji koje su je pretekle. Mislim na Kopar i Trst. Specifičnost Rijeke kao lučkoga grada je da lučkim područjem, strategijom razvoja, investicijama u infrastrukturu i dodjeljivanjem koncesija za obavljanje gospodarskih djelatnosti upravlja Lučka uprava, dakle državna ustanova, a da grad također ima svoje vizije za razvoj tog lučkog područja, a za koje zapravo nema stvarne ingerencije. Veliki prostor Delte, koji je bio planiran kao „novo lice središta Rijeke“, nalazi se na pomorskom dobru, stara lučka skladišta i napušteni industrijski kompleksi pod različitim su oblicima konzervatorske zaštite i danas najčešće zjape prazni, dok istovremeno nedostaju poslovne zone i poslovni prostori. Veliki prostori na Putničkoj obali još uvijek su okupirani parkiranim automobilima – navodi Jakov Karmelić “lokacije” koje mogu nuditi preobrazbu grada, ali su u “sukobu ingerencija”.

05.01.2021., Rijeka - Pogled na Mrtvi kanal, Fiumeru i nebodere u gradskom naselju Kozala. Photo: Goran Kovacic/PIXSELL
Foto: Goran Kovacic/PIXSELL, ilustracija

 

Zato tvrdi da Rijeka ne može bez čvrste suradnje Grada, Lučke uprave, Županije, Vlade, Hrvatskih željeznica, Hrvatskih cesta, Uprave za zaštitu kulturne baštine.

– Bez izgradnje nizinske pruge na dionici Rijeka – Karlovac, modernizacije željezničke infrastrukture do Pivke u Sloveniji, kao i bez dionice autoceste prema Ljubljani i Trstu, Rijeka ne može osigurati svoju dugoročnu prometnu konkurentnost koja nam treba za razvoj. Nekadašnji stari gatovi u središtu grada više nisu adekvatni za prihvat velikih brodova današnjice, a ni stara povijesna, zaštićena, lučka skladišta nisu prikladna za manipulaciju teretom. Na tom području, u njegovu akvatoriju, otvaraju se velike mogućnosti za razvoj srednjoeuropskog nautičkog centra, kao i za razvoj nedostajuće poslovne infrastrukture u napuštenim skladištima; posebno u kompleksu „Metropolis“. Takvim rješenjima profitirali bi postojeći koncesionari koji imaju fiksne troškove za objekte koje više ne mogu koristiti, a najviše poslovni subjekti kojima trebaju veliki, multifunkcionalni prostori, kao i građani – kaže naš sugovornik.

Smatra i da se ubuduće mora jače iskoristiti važnost zračne luke na otoku Krku koja u prometu putnika ostvaruje jedva četvrtinu svojeg kapaciteta, i to samo tijekom ljetne sezone, a Rijeci, zapravo, treba cjelogodišnja zrakoplovna povezanost s nekima od europskih zračnih hubova.

Karmelić tvrdi i da sadašnji autobusni kolodvor ne zadovoljava suvremene potrebe putničkog prometa pa treba sagraditi novi autobusni terminal koji bi bio integriran i u neposrednoj blizini željezničkog i brodskog putničkog terminala te s velikom garažom.

– Detaljni planovi preseljenja luke iz središta grada na otok Krk napravljeni su pred četrdesetak godina, o nizinskoj dvokolosiječnoj pruzi raspravlja se desetljećima, davno je planirana izgradnja novog cestovno-željezničkog mosta kopno-Krk, davno je projektiran logističko-distributivni centar Miklavlje, kao i projekt novog autobusnog terminala, pred više godina proveden je međunarodni urbanističko-arhitektonski natječaj za uređenje područja Delte, postoje planovi rekonstrukcije postojeće trase željezničke pruge radi uspostavljanja javnog gradsko-prigradskog željezničkog prijevoza... Ali... Umjesto natjecanja tko će više doprinijeti razvoju srednjoeuropskih vizija, kojima je Rijeka u prošlosti već pripadala, mi smo u zadnjih dvadesetak godina više svjedočili nadmudrivanjima, nego suradnji na gradskoj, županijskoj i državnoj razini. To je pridonijelo sporom donošenju strateških odluka i nužnim izmjenama prostorno-planske i druge projektne dokumentacije. S većom razinom kulture poštivanja, povjerenja i povezivanja stručnjaka različitih profila, moguće je puno brže usuglašavati razvojne iskorake i u konačnici povećavati, a ne smanjivati broj stanovnika – smatra Karmelić i navodi primjer izgradnje plutajućeg LNG terminala na Krku koji, dodaje, pokazuje da, kada postoji čvrsto strateško opredjeljenje, ne nedostaje ni financijska pomoć međunarodnih institucija.

– Vjerujem da riječki pozicijski i logistički potencijal, ali nadograđen konkurentskim obilježjima brze i efikasne prometne povezanosti sa srednjom Europom, nužnom kvalitetom i ekonomičnošću prijevozne usluge te snažnom komercijalnom promocijom na prekomorskim i tržištima u zaleđu, može biti generator novostvorenih vrijednosti i novog zapošljavanja. Da bi se to postiglo, potrebna je promjena postojećih modela političkog i poslovnog djelovanja koji se temelje na podjelama, umjesto na inkluzivnosti različitih dionika. To posebno dolazi do izražaja u Rijeci, gdje postoje složeni odnosi ingerencije nad vrijednim i atraktivnim lučkim područjem, ulaganjima u rekonstrukciju željezničke mreže i povećanja lučkih kapaciteta, pa su subjekti u različitim vidovima prometa razjedinjeni i s obzirom na različitu vlasničku strukturu. No, upravo je sustav suradnje, povezivanja i integralnog upravljanja riječkim prometnim koridorom uvjet za unaprjeđivanje konkurentnosti na tržištu – zaključuje Jakov Karmelić.

Komentara 2

GB
goran.brodsky.3
20:39 24.04.2021.

Rijeka ima srecu sto u pozadini nema kojekakve zagore krajine,kotare,ercegovine...

MI
mica1111
21:07 24.04.2021.

Rijeka je zaostala do bola! Sve je propalo! Njeno rukovodstvo samo se svađalo sa Zagrebom i vlašću. To je bio glavni posao! Bilo tko da dođe bit će bolji od Obija!

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije