Europarlamentarac i hrvatski branitelj Predrag Matić komentirao je situaciju u Ukrajini za Večernji list.
U studio Večernji TV-a javio se iz Bruxellesa, a emisiju je vodila Petra Maretić Žonja.
Svi su očekivali ruski blitzkrieg, no nije se dogodio. Iznenađuje li vas toliki otpor Ukrajinaca?
Ne iznenađuje s obzirom na iskustva koja imam otprije 30 godina. Jedno su planovi, drugo je realnost. Jedno su filmovi, a drugo je život. Koliko god je ruska sila jaka, kad usporedimo Ruse s Ukrajincima, mogli bismo usporediti tadašnju JNA s vukovarskim, pa i svim hrvatskim braniteljima, jer smo mi imali vojsku koju smo stvarali od nule. Navalili su na nulu, ali ne ide to baš tako kako je pisac zamislio. Realnost je puno drukčija, svi ti školovani ruski generali i analitičari moraju znati da život nije film.
Jedno je braniti svoj dom, a drugo je napadati?
Motivacija je glavna. Dakako, oružje, oprema, brojnost, sve je to bitno. No, sjetimo se Domovinskog rata. Sve je naš neprijatelj imao, ali nije imao takav motiv i moral kakav su imali hrvatski branitelji. Vjerojatno se čovjek iz Moskve pita što ja radim u Kijevu, a kad ostane bez ruke ili noge, pogotovo će se zapitati. Ukrajinci brane svoje domove i znaju da druge domovine osim Ukrajine nemaju. Žao mi je što vidim one slike, ali to je sve slično Domovinskom ratu. Vojni obveznici također brišu preko granice. Nitko nije tako hrabar, međutim stara poslovica kaže: "Uzdaj se u se i u svoje kljuse." I mi smo mislili da će stići Amerikanci, stići će konjica, no neće nitko stići. Uzdaj se u svoje snage i ono što imaš. Svi ti koji su brisali vjerojatno će postati ukrajinski branitelji, opet paralela s Hrvatskom, za one koji su 8., 9.., 10. i 11. mjesec proveli u zagrebačkim hotelima ili hotelima na moru kasnije vidimo da su branitelji, čak su grlatiji od onih koji su stvarno bili branitelji.
Može li se sve to usporediti s Hrvatskom 1991. jer je Hrvatska tada imala embargo na oružje. Ovdje ipak vidimo da su se svi ujedinili, šalje se velika pomoć Ukrajini?
Naravno da su u boljoj situaciji. Prošlo je 30 godina, tehnologija je napredovala, svijet je otišao naprijed, pa čak i u vojnoj tehnici. Drukčija je situacija nego s Hrvatskom, mi smo tada proglasili samostalnost, no nisu nas drugi priznali. Ukrajina je realnost već 30 godina, treba im pomoći na sve načine. No, moraju znati da samo oni mogu obraniti svoju zemlju. Tapšanje po ramenu i mi smo doživjeli, ali na kraju smo svojim snagama završili rat, a najveća pobjeda koju je Hrvatska ostvarila jest mirna reintegracija Podunavlja.
Kako se danas osjećaju ljudi u Kijevu?
Užasno se osjećaju. Svi živimo u nekakvim iluzijama, a onda se te iluzije razbiju poput porculana. Mislite uvijek da ste u pravu, branite se, slabiji ste, svijet to vidi. Europa je uvela sankcije, no oni ne razumiju istočnjake, da imaju posla s luđakom koji je jučer rekao da se pripreme i nuklearni projektili. S ludim čovjekom ništa nije nemoguće. Oni čak imaju nekakve svoje mesijanske poglede na svijet. Sve je moguće, zapadnjaci ne razumiju mentalitet istočnjaka. Istočnjaci su dobri ljudi kada vas vole, onda vas jako vole, a kad vas ne vole, onda vas isto tako jako ne vole. Nemaju granica. On sada zna da je prešao Rubikon i tu povratka nema. Ili sa štitom ili na štitu.
Koliko su ozbiljno shvatili opasnost situacije?
Svi ti pusti analitičari i teoretičari znaju procjenjivati stvari prema sebi, dakle, ja ne bih bacio nuklearnu bombu. Ali oni ne znaju istočnjake. To je takav mentalitet da se poraz ne prizna. Vi znate da istočnjaci i u nogometu, kad gube, u stanju su ubiti čovjeka. Povratka više nema. Ukrajinski građani ne trebaju vjerovati previše u te pregovore. Imali smo ih i mi i na svima je zaključeno da će doći do primirja, a u stvari je došlo do žešće agresije. Tek kad bude 20. krug pregovora mogu se nadati prestanku vatre. Žao mi je, ali ovo neće stati tako brzo i neće biti tako lako.
Neki hrvatski dobrovoljci na putu su za Ukrajinu...
I u Hrvatskoj je bilo dragovoljaca koji su nam došli pomoći. Dobar dio njih bili su avanturisti koji su došli iz tko zna kojih razloga, ali bilo je i onih koji su došli iskreno pomoći.
Kako će se rat u Ukrajini odraziti na našu regiju? Na BiH i Srbiju? Vučić nije osudio napad Rusije na Ukrajinu.
Veliki uvijek žrtvuju male. Topovi i kraljica se čuvaju, a pijuni se žrtvuju. Nije isključeno da se tenzije podignu i da stvari izmaknu kontroli. Kao što je jedan čovjek davno rekao, živimo kao da će sto godina biti mir, a pripremamo se kao da će sutra biti rat.
Srbija će se morati odlučiti, što mislite u kojem će smjeru ići?
Oni su po onoj narodnoj, ne znaju bi li piškili ili kakili. Imaju dobre veze i investitore koji su u Srbiji iz Rusije, a znaju da bez Europe Srbija ne može uspjeti, ostat će u zapećku tko zna koliko stoljeća kao što već i jest. Mi bismo trebali imati svoju politiku, biti spremni na sve moguće.
Jesu li EU i SAD učinili dovoljno?
Neki dan pročitao sam da su Talijani rekli kako ćemo uvesti sankcije Rusiji, mi njima prodajemo parfeme. Vidim sada da Nijemci ne žele zaustaviti dotok plina jer je velika lova u pitanju. Sankcije moraju biti takve da se Rusiji puši u ušima ne sada nego da iduće dvije-tri godine ne može doći k sebi. Netko će ekonomski sada stradati, veliki igrači i dalje neće. Sankcije moraju biti sto posto. Nisu oni tako moćni. Od neprijatelja treba uzeti ono što je dobro. Ako treba, jest ćemo korijenje. Rusima treba reći, da, zima je i hladno je, ali nama vaš plin ne treba. I nećemo ga kupiti sljedeće dvije godine. Sve je to bolje od rata, sve je bolje od sukoba. Kad se blokira ruska imovina u inozemstvu, onda ti ljudi dolaze i govore mu o tome. Narod mu treba reći da ovo nema smisla. Što će nam teritorij druge zemlje, ovo je imperijalistički pohod. Dok ne dođe do Portugala, neće stati. Europa i Amerika moraju biti ujedinjene, uvesti takve sankcije dok se sustav ne sruši iznutra.
Čini se da su približili stavove. Ima li poboljšanja odnosa između Plenkovića i Milanovića?
To je bitno kao slovo r u riječi Marlboro. Normalni ljudi znaju gdje je granica, ono što njih dvojica rade za dnevne potrebe, to je nešto drugo. Kad se radi o ozbiljnim stvarima, ozbiljni ljudi moraju biti ozbiljni.
I ovakvi rade (i zarađuje ) plaću u EU Parlamentu?!