Hrvatska je nedavno proslavila desetogodišnjicu članstva u Europskoj uniji i sve je prošlo u revijalnom tonu. Red glazbe, red dobrih želja i bez onih koji drukčije misle da pokvare tu idiličnu sliku koju su nam vladajući predstavili putem vrlo suradljivih medija. Ulazak u članstvo sad već daleke 2013. nije bio mala stvar – dapače, radi se o važnom dostignuću – ali nije ni kraj povijesti. Sličnu je zabludu dio hrvatske javnosti dijelio početkom devedesetih kad se smatralo da je ostvarenje neovisnosti nešto što samo po sebi podrazumijeva uređenu i prosperitetnu državu koja je bolja od prethodnice samim time što više nema veze sa Srbima i komunistima. Trideset godina naprijed i državu vode puleni s komunističkim pedigreom, zlatna mladež bivšeg sustava koja se nerijetko koristi njegovim idejama i metodama, a jedini su im neosporni i nezamjenjivi koalicijski partner predstavnici srpske nacionalne manjine koji glavninu izbornog legitimiteta crpe u bivšim pobunjenim područjima.
MATE MIJIĆ
Europski su fondovi za Hrvatsku dobra stvar, ali loš su kriterij uspjeha jer su nam dostupniji nego razvijenijima
Ulazak u Europsku niju nije bio mala stvar, ali nije bio ni kraj povijesti
Komentara 2
ZO
Odličan članak! "Ako mi pokloniš ribu, nahranio si me za jedan dan. Ako me naučiš loviti ribu, nahranio si me za čitav život." (kineska poslovica)
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Naglasak na: ". . . A u Hrvatskoj. . . nema jamstva da već sljedeći premijer neće također samostalno određivati položaj naše države u EU. Koliko ćemo migranata primiti, želimo li svoje oružane snage `utopiti` u tzv. europsku vojsku, kakve ćemo automobile voziti i na što ćemo se grijati, hoćemo li plaćati nove europske poreze, kakav će biti režim za izlov ribe u Jadranu, hoćemo li dopustiti Bruxellesu da nam kroji obrazovne politike, koliko ćemo hrane smjeti proizvesti - sve to i mnogo više u rukama jedne osobe. . . " (Mate Mijić)