Kada devetogodišnji pas projuri izložbenim krugom zasjenivši mnogo mlađe pse svojim blistavim izgledom, savršenom kondicijom i sigurnim nastupom, ne zapne za oko samo sucu nego i svakom posjetitelju koji se nađe u blizini izložbenog ringa. Upravo je takav Dudu, točkasta maza koja se u trenu iz zaigranog psa, koji se najradije igra plastičnom bočicom i potajice lizne malo kave iz šalice, pretvara u savršeno balansiranog atleta koji vikendom nastupa na prestižnim natjecanjima s jednakom radošću kojom trči livadama.
Njegovo ime nema nikakve poveznice s brazilskim nogometašem i bivšim hrvatskim reprezentativcem Duduom, iako im je nadimak isti. Obojica se ističu zavidnom tjelesnom kondicijom i željom da se pokažu u najboljem izdanju kad god im se za to pruži prilika,, bez obzira na godine. A pseći reprezentativac osvojio je i više titula Best in Show nego što je Eduardo da Silva postigao pogodaka za Arsenal.
– Dudu je pravi Hrvat, autohtona hrvatska pasmina, hrvatski uzgoj i hrvatsko vlasništvo – naglašava Željka Halper Dražić koja je svojim uzgojem postigla i najveći uspjeh u povijesti hrvatske kinologije. Nije se samo prvi put autohtona hrvatska pasmina našla na postolju najveće i najvažnije izložbe pasa u Europi već je i prvi put pas iz razreda veterana osvojio Best in Show na takvoj prestižnoj izložbi. Unatoč problemima na koje često nailaze, hrvatski se uzgajači očito mogu mjeriti sa zemljama u kojima je kinološka svijest razvijenija.
Nema čarobne formule
Dudu će uskoro napuniti devet godina, a izgleda poput mladog psa i razigran je kao štene.
– Njega ništa ne može smesti, on se jednostavno svemu raduje – kaže Željka Halper.
– Ne postoji čarobna formula ni trening kojim bismo mogli znatno utjecati na izgled i energiju psa. Dobra hrana, mnogo trčanja i igranja s drugim psima, katkada prati mojeg supruga s konjima, obožava kada odemo na more i takav je njegov život. Naravno, trudim se svim svojim psima priuštiti sve što mogu, pružiti im najbolji mogući tretman i u tome, čini mi se, uspijevam. Da nije tako, ne bih ih ni imala. Dudu je veseo pas, jedino što ga baca u očaj jest kišni dan i vlažno vrijeme. Tada ostaje na svome ležaju ili se ušuška u dekicu i ne pokazuje nikakvu namjeru izići. Uhvati ga prava fjaka kao svakog dalmatinca – kaže smijući se njegova vlasnica.
Činjenicu da je u iznimno dobroj formi tumači i genetikom. Dalma Dia, ženka kojom je započela uzgoj još 1995., živjela je 20 godina, njezin sin Dalmino Snow Leopard ili, kraće, Leo 17 i pol. A da nije riječ samo o dugovječnosti, dokazuje i rezultatima. Od 1998. nižu se europski i svjetski šampioni u uzgajivačnici Dalmino. Primjerice, na Europskoj izložbi u Celju, Dalmino Voodoo Vision nagrađen je svojom prvom velikom titulom s devet mjeseci kad je postao mladi europski prvak, njegove sestre podijelile su prvo i drugo mjesto, a majka Dalmino Eternal Electra proglašena je najljepšom veterankom. Svi zajedno odabrani su kao najbolja europska uzgojna grupa.
No put do pobjednika nije nimalo lak. Odavno su u krugu ozbiljnih uzgajivača dalmatinskih pasa postavljeni standardi kojih se treba držati. Leglo treba biti othranjeno u najboljim mogućim uvjetima i dobro socijalizirano. Postoje mnogi genetski testovi, provjera sluha, obveza snimanja kukova, po potrebi laktova i ramena, provjera temperamenta... Brojni vrijedni uzgajivači krenuli su tim putem uz podršku Hrvatskog kinološkog saveza.
– Sasvim je sigurno da psi uzgojeni na takav način neće završiti u rukama nemarnih vlasnika jer su previše dragocjeni i uzgojeni s previše truda da bi završili u dvorištu, bez odgovarajuće njege i kontakta s ljudima. A ako se odluče krenuti na izložbe, tim bolje – zaključuje Željka Halper.
Bio je pun ponosa
– Nisam imala velika očekivanja. Uvijek sam mislila da su takve pobjede za nekoga drugoga, da to nije za obične ljude. Mislim da ću se svaki tren probuditi i pitam se je li se to uopće dogodilo. Dakle, na izložbu sam krenula s prijateljima koji također imaju naše pse jer je Miha, moj suprug, morao ostati kod kuće brinuti se o štencima. Saša Dolečki, Anita Štefanić, Goran Pučarin, prijatelji s kojima sam otputovala na izložbu, produljili su svoj boravak u Poljskoj da bi me ostali bodriti do samoga kraja i neizmjerno sam im zahvalna na tome. Izlagala sam ženku i dva mužjaka i bilo mi je prilično naporno juriti iz jednog ringa u drugi, stići na vrijeme i dati sve od sebe da ih prikažem najbolje što mogu. Iako je izložba bila odlično organizirana, rekla bih besprijekorno, u mirnoj, ugodnoj atmosferi, ja se nisam osjećala tako. Trebalo mi je predaha i pomoć bar s jednim psom. A kad sam doznala da je moj dragi prijatelj, mađarski hendler Attila Schlosser koji mi uvijek priskoči u pomoć kad je to potrebno, nedaleko od Varšave doživio prometnu nesreću, smrznula sam se i pomislila da ne može biti gore. Ali u tom trenutku neke zvijezde su se posložile i sve je ispalo upravo suprotno. Iako se kombi se izvrnuo na bok i bio sasvim uništen, ljudi i psi prošli su bez ozljeda. Izložba je išla svojim tijekom, uspjela sam postići izvanredne rezultate sa svim svojim psima, a Dudu, kojem je ovaj nastup trebao biti kruna njegove izložbene karijere, proglašen je najljepšim veteranom i najljepšim psom svoje pasmine. Sve nakon toga prošlo je kao u snu. Moj dragi prijatelj, Attila je unatoč natučenom ramenu izveo Dudua umjesto mene i pobjede su se samo nizale. Prvo je postao najljepši veteran među svim pasminama, a zatim najljepši pas izložbe – Best in show pobjednik – opisuje presretna vlasnica. Titulu najljepšeg psa izložbe dodijelio je Andrzej Kaźmierski, profesor zoologije, isti kinološki sudac koji je Dudua u Varaždinu prije mnogo godina prvi put proglasio pobjednikom jedne međunarodne izložbe.
– Obojica su dala sve od sebe, eksplodirali su u nevjerojatnoj harmoniji pokreta, snage i spretnosti u tolikoj mjeri da sam ostala bez daha – nastavlja Željka.
– Pas je bio pun ponosa kao da je i sâm znao da je pobjednik, a Attila nikada nije ni sumnjao u to. Vrištala sam od sreće. U ruci mi se našla hrvatska zastava i pohrlila sam prema postolju svezati je Duduu oko vrata. Nisam vjerovala da je tako nešto ostvarivo, ali sve se može kad si nečemu toliko predan, kad voliš pasminu svim svojim srcem i želiš da je i drugi tako dožive, da to osjete… Zaista mislim da su se ove godine zvijezde posložile i mnogo uspjeha donijele našoj maloj zemlji. Uspjesi u nogometu, odbojci, medicini, izumima... Možda se pobjeda jednog psa ne čini usporedivom, ali kada je ta pasmina naše nacionalno blago, svjetski prepoznatljiv ambasador naše zemlje, meni je to posebno važno – zaključuje Željka Halper.
Kakva se tajna krije iza tako velikog uspjeha, postoje li geni koji garantiraju uspjeh jer mnogo je lijepih pasa? Zaključak je jednostavan: radost života, želja da se dopadne. To je ono po čemu se prepoznaje svaki uspješan izložbeni pas i što se ne zaboravlja. A kod kuće on je ljubimac koji živote svojih vlasnika čini ljepšima. Kad već spominjemo dobre gene – Duduovi potomci odavno već osvajaju titule i srca svojih vlasnika.
Prije se zvao dubrovački gonič, onda su ga Englezi uzeli sebi, modificirali i nazvali Dalmatiner ili Dalmatinski pas , Pametnjakovići, nemate pojma.