Oscar ima devet godina, a već šest živi u Zagrebačkom skloništu za napuštene životinje u Dumovcu. Divan je s ljudima, voli biti u njihovoj blizini, a najdraže mu je kad ga maze. Jako je privržen i pametan, uživa u rješavanju zadataka i igri, a dulje šetnje nisu mu najdraže. Zabavit će se i valjanjem u travi, a obožava kupanje. S većinom pasa se ne slaže pa bi u novom domu trebao biti jedini kućni ljubimac.
– Oscar ima najdulji staž kod nas, no među stotinjak pasa, koliko ih je u Skloništu, svaki peti je tu dulje od dvije godine. Naši djelatnici i volonteri jako su se vezali uz tih dvadesetak pasa koji su s nama godinama. Volimo ih i brinemo se o njima, no znamo da zaslužuju više – imati svoje ljude 24 sata dnevno – ističu iz Skloništa. Upravo zbog toga proteklih mjesec dana predstavljali su pse koje su nazvali "nevidljivim psima".
– Više je razloga zašto su ti psi još ovdje. Crne pse mnogi naši posjetitelji uopće i ne gledaju, a veliki se teško udomljavaju jer ljudi koji žive u stanovima više vole male pse. Nekima pak problem predstavlja netrpeljivost psa prema drugim psima. Svjesni smo minusa koje imaju naši nevidljivi psi, ali isto tako dobro znamo što je svakom od njih veliki plus. Većina ih je divna, obožavaju ljude i uz malo ljubavi i pažnje postat će savršeni ljubimci. Želimo da svaka dumovečka njuška dobije priliku za sretniji život – govore i dodaju da se najbrže udomljavaju štenci, mali psi i psi koji imaju svjetlu dlaku.
– U vidljivost ovih nevidljivih pasa ulažemo velike napore. Priče o njima redovito objavljujemo na društvenim mrežama, a iza nas je i nekoliko kampanja. Kao da je vrijeme stalo za naše neslavne dumovečke rekordere. Ideju za kampanju Mjesec nevidljivih pasa dali su naši volonteri. Prikupljali su fotografije, videosnimke i informacije o psima koji su ovdje godinama kako bismo ih što bolje predstavili. Zahvalni smo im na golemom trudu i radu – napominju iz Dumovca.
Dom su tako tražili za Bobija, čija priča nije nimalo lijepa. Godinama je živio u jako lošim uvjetima, u premalom boksu i na lancu, okružen smećem. Samo zahvaljujući brižnoj djevojci koja nije htjela okrenuti glavu oduzet je vlasniku. S njim je bio još jedan pas koji je brzo udomljen, a Bobi je zapeo u skloništu.
– Potpuno nepravedno jer je predivan pas. Dobar je i stabilan, vesele naravi, voli blizinu čovjeka i svojem će čovjeku biti beskrajno privržen. Lijepo hoda na povodcu i prati vodiča. Jedina mu je mana što pomno bira pseće društvo pa bi bilo najbolje kada bi pronašao dom u kojem će biti jedini pas. Savršen život za njega bio bi u kući s dvorištem negdje izvan grada. Bobi ima sedam godina i već je četiri godine u Skloništu – opisuju ga.
Za Bombu imaju samo dvije riječi – pseće savršenstvo. I to s razlogom.
– Bomba je pas koji će oduševiti baš svakoga. Ima puno energije, ali zbog svoje predivne naravi i inteligencije druženje s njim pravi je užitak. Iznimno brzo uči, a obožava hranu i poslastice. Svi koji ga šeću za njega imaju samo riječi hvale. Slaže se s većinom pasa, a ljude obožava. Nažalost, dosad u životu nije imao previše sreće. Ima četiri godine, a ovdje je već pola svog života – tako opisuju psa kojeg, kažu, vide u društvu aktivnih ljudi s kojima će sudjelovati u mnogobrojnim pustolovinama na otvorenom.
Za Archyja prvo ističu da im nikako nije jasno zašto je još uvijek nevidljiv.
– Beskrajno je šarmantan. Obožava maženje i društvo ljudi, a dobar je i sa psima. Jedino ne voli da ga se češka po guzi pa njegov budući groomer mora biti svjestan te osjetljive zone. Ima sedam godina, a u Skloništu je već dvije godine – kažu za ovog neobičnog dlakavca.
I Riđi se spasio dolaskom u sklonište, ali u njemu je već četiri godine.
– Riđi zaslužuje same superlative. Baš je dobra njuška, drag je, mazan, zahvalan. Ima pet godina, a kad je stigao, bio je kost i koža. Pamtimo još njegovo plaho i nesigurno lice. Danas je neprepoznatljiv. Lijep je i druželjubiv, slaže se s ljudima i psima. Obožava maženje i češkanje, a ljeti ga jako veseli uskočiti u vodu – opisuju ga.
Iz Skloništa ističu i da su reakcije građana na njihovu kampanju bile jako dobre, ali željeni cilj ipak nisu ostvarili. Ljudi su komentirali pse i dijelili objave o njima, a neki su se i raspitivali o udomljavanju. Bilo je poziva iz cijele zemlje, ali nijedan pas dosad nije udomljen.
– Ne gubimo nadu, vjerujemo da neki ljudi još uvijek razmišljaju o njima i da će nam se uskoro javiti. Voljeli bismo da idući Mjesec nevidljivih pasa svi psi iz ovogodišnje kampanje dočekaju uz svoje ljude. Pomozite nam u ostvarivanju tog cilja. Možete dijeliti objave o našim nevidljivim psima na društvenim mrežama i pokušavati im pronaći dom kod svojih susjeda i prijatelja. A mi ćemo i dalje činiti sve što je u našoj moći kako bismo ih udomili. Na njihovo mjesto doći će neki drugi psi koji trebaju našu pomoć. U skloništu bi se svaki pas trebao zadržati što je kraće moguće. Ovdje ima smještaj, hranu, vodu, veterinarsku skrb i treninge, ali sklonište nije dom – zaključuju. Pse koji traže dom možete pronaći na Facebook stranici Skloništa, a možete im pisati na udomljavanje@dumovec.hr.
Otvori KEKS Pay
