Boby je bio prvi pas kojeg su spasili i o kojem su se brinuli, po njemu je udruga i dobila ime – Boby DM. Već dulje vrijeme Boby uživa u svom domu, a njegovo ime podsjeća volontere na sve što su do sada doživjeli i preživjeli.
Udruga iz Donjeg Miholjca osnovana je 2018. godine i od tada se snalaze na razne načine kako bi pronašli sigurno mjesto za pse koji trebaju njihovu brigu. Od 2020. godine su na privatnom zemljištu koje su dobili na korištenje. Uz pomoć brojnih volontera i donacija uspjeli su sagraditi današnje utočište. Brinu se o desecima pasa, a u njihovim domovima i smještajima uvijek se traži mjesto više. Utočište je postalo sigurna luka za njihove desetogodišnjake, među kojima su Timmy, Tvrtko, Manny i Emma, a tu su i psi s kojima dijele sve probleme i veselje od prvog dana – Donat, Tisa, Keli, Maša, Toni, Blondy, Dona, Romeo, Zeus, Ela.
– O životinjama, posebno ovim psima u utočištu, brinu se tri aktivne volonterke – Mihaela Podnar, koja je predsjednica Udruge, Lovorka Muminović i ja. S njima smo i ujutro i popodne, imamo dvije smjene. Puštamo ih da se istrče, a za to vrijeme čistimo njihove boksove, dajemo im hranu, promijenimo vodu u zdjelicama. Cijelo ljeto imaju i bazenčiće u kojima se mogu osvježiti pa i u njima treba mijenjati vodu – govori nam volonterka Ivana Grmoja. Svi psi su čipirani, cijepljeni, kastrirani. Udomiti ih je sve teže jer ljudi uglavnom žele štence i zbog toga u utočištu imaju dosta starijih pasa koji su s njima već godinama. I dok za pse imaju smještaj, za mačke nemaju baš ništa.
– S mačkama je puno teža situacija, one su i dalje ljudima slabije vidljive. I dalje postoji ono mišljenje “mačka je, snaći će se”, a mi stalno svjedočimo da to nije tako. Pronalazimo ih u jako teškom stanju, a mačke koje spasimo uglavnom su kod volontera, u njihovim kućama. I često su, kako mi to kažemo, neudomljive jer su starije, bolesne, imaju neki invaliditet – ističe Ivana.
Udruga Boby DM pomoći će svakoj životinji kojoj je pomoć potrebna, bez obzira o kojoj životinji je riječ.
– Kod nas se na oporavku često nađu i divlje životinje, od malih ptičica do sova, roda, labudova. Othranjivali smo i puhove, spašavali ozlijeđenu lasicu. Pri tome surađujemo s udrugom Awap, a ako treba, uključi se i oporavilište Zoološkog vrta Osijek. Nekima uspijemo sami pomoći pa ih nakon oporavka vraćamo u prirodu, a neke moramo poslati k njima na dulji oporavak ili trajno zbrinjavanje – opisuje volonterka.
Među psima kojima traže dom je i Grom, pronašli su ga usred zime u šumi.
– Imao je polomljene obje prednje noge, tijelo mu je bilo puno podljeva i krpelja. Operiran je i ugrađene su mu šipke u obje noge. Fizički se oporavio, ali za psihički oporavak trebat će još vremena. Jako je plah, iako se s nama koje poznaje i viđa svaki dan bez problema mazi. No nepoznatim ljudima ne prilazi, posebno kad su muške osobe u pitanju – opisuje Ivana Groma i dodaje da za njega traže ljude koji će za sve to imati puno strpljenja i razumijevanja.
Plavooki Mike pronađen je u polju, nekome je bio višak pa ga je ostavio.
– Bio je još štene, sada ima dvije godine i odrasta s nama. Jako je aktivan pas pa njegovi udomitelji trebaju isto tako biti aktivni i moraju imati vremena da mu se posvete – ističe volonterka.
Među psima koji traže dom je i Merida.
– Ona je naš nježni div, najveći je pas u Udruzi. I ona je pronađena u polju po najvećim vrućinama. Imala je svega 28 kilograma, ali su joj zato odrezali i uši i rep. Jako je dobre naravi, a djecu obožava – kaže Ivana za Meridu.
U utočištu se raduju svakom posjetu jer se psi mogu malo više družiti s ljudima, ima više ruku koje ih maze, više nogu koje trče s njima. Posjećuju ih i školska djeca, a u skupljanje donacije uključen je i jedan vrtić. Odlaze one i u škole i vrtić u kojima govore o tome kome Udruga pomaže i kako to rade. I dok se volonterke brinu da napuštenim psima uljepšaju dane koje provode s njima, Ivana ističe da nema rješenja za smanjenje broja napuštenih životinja bez promjene odnosa prema kastraciji.
– Jako puno ljudi još uvijek smatra kastraciju kao nešto neprirodno, a s druge strane bacaju štence i mačiće redovno po poljima i šumama. Ljudi moraju shvatiti da je kastracija jedino rješenje za smanjenje broja napuštenih životinja. I dok se to ne promijeni, da se izgradi ne znam još koliko skloništa i osnuje ne znam koliko udruga, ništa neće biti dovoljno – zaključuje Ivana.
I premda od pomaganja životinjama neće odustati, ističe da njih tri jedva sve uspijevaju. Uz svoje poslove, obitelji i životinje koje imaju u svojim kućama, brinu se i o svim životinjama na skrbi udruge, voze ih veterinaru, organiziraju aukcije kako bi prikupili sredstva za sve troškove. Bilo bi sve lakše, kaže, kad bi se cijela zajednica aktivirala. A posebno oni kojima je i zakonom određeno da se moraju brinuti za napuštene i ozlijeđene životinje.
Što sve rade i kome pomažu možete vidjeti i na njihovoj Facebook stranici. Tu ćete pronaći i što im sve treba i kako im se možete javiti ako želite udomiti nekog od pasa ili mačaka o kojima skrbe.
Otvori KEKS Pay
