Slijepi desetogodišnji mačak, kojem nedostaju dijelovi stražnjih nogu, i 16-godišnja maca pronađeni su na jednom mačjem hranilištu na zagrebačkom Črnomercu. U isto vrijeme pojavilo se još nekoliko maca koje volonterima nisu bile poznate. A sve je počelo, kažu iz građanske inicijative Mjauk u nevolji, telefonskim pozivom u kojem ih je nepoznati muškarac tražio da zbrinu slijepog mačka. Rekao je da je u stanu bilo više maca, ali ih je on udomio.
– Nisam tada znala točan broj mačaka ni što se zapravo događa, a nisam ništa znala ni o crnom mačku kojeg je tražio da preuzmem. Rekao mi je da se stan iznajmljuje nakon preuređenja. Saznala sam da mu je otac nedavno preminuo, majka je bila živa, pa sam mislila da ipak imamo barem nekoliko dana da se organiziramo i pronađemo rješenje. Ponudila sam nekoliko mogućnosti, ali sve je odbio. Nije prihvatio ni objašnjenje da se radi o živom biću i da za njega moramo pronaći sigurno rješenje. Proširila se informacija među volonterima da tražim smještaj, a onda sam dobila dojavu da je crni mačak pronađen na hranilištu, a pojavilo se još mačaka. Djevojke su odmah reagirale i zbrinule slijepog mačka i još jednu stariju mačku, a ja sam ih preuzela na skrb. Nazvala sam sina pokojnog vlasnika i on mi je priznao da je mačka stavio u kutiju i ostavio na hranilištu. Bilo mi je jasno da nije riječ o jednom mačku, nego o puno većem problemu. Na tom hranilištu pronađeno je devet mačaka, a prema informacijama koje imamo, u stanu ih je bilo čak 27 – govori nam volonterka. Što se dogodilo s ostalim mačkama, još uvijek ne znaju.
– Sve su to bile kućne mačke. Živjele su u stanu, imale sigurnost, hranu i ljude o kojima su ovisile. To nisu mačke koje su cijeli život provele vani pa da se znaju snaći u vanjskom svijetu. To su životinje koje su preko noći ostale bez svega, a neke od njih pritom su bile stare, bolesne ili teško hendikepirane. Crni mačak bio je pod ogromnim stresom, ali imao je nevjerojatnu sreću što su ga djevojke pronašle upravo tada. Za takvu životinju izbacivanje na ulicu znači sigurnu smrt. Slijepa, teško pokretna mačka koja cijeli život živi u stanu ne može se sama snaći na ulici. Crni mačak i starija maca odmah su smješteni u stacionar kako bi se napravila kompletna veterinarska obrada. Bakica je imala samo 2,1 kilogram, a pretragama joj je utvrđena kronična bolest štitnjače zbog koje će doživotno morati primati terapiju. Oboma su nokti bili toliko dugački da su im urastali u meso. Dvije mačke preuzela je udruga Prava šapa, jednu udruga Rina, a ostalih šest preuzeli smo mi – objašnjava nam volonterka građanske inicijative. Četiri mačke preuzeli su tek nedavno i one su još na pretragama i liječenju.
– Od devet mačaka samo je jedna mlađa, ima između pet i šest godina. Sve ostale stare su deset, 12 ili više godina. Najstarija je bakica za koju procjenjujemo da ima oko 16 godina. Riječ je o starim, bolesnim i u nekim slučajevima teško hendikepiranim kućnim životinjama. Protiv sina pokojnog vlasnika podnesena je kaznena prijava. Jedna od pronađenih mačaka bila je mikročipirana na njegovu majku. Još jedna mačka ima čip, ali pokušavamo utvrditi u kojoj je veterinarskoj ambulanti čip ugrađen jer nema podatke o vlasniku – ističu. Smrt vlasnika, ističu, ne znači da se životinja može tek tako ostaviti bilo gdje. Nasljednik nasljeđuje i odgovornost za nju. Osim toga, Kazneni zakon propisuje kazneno djelo napuštanja životinja. One nisu komadi namještaja koje se može iznijeti iz stana i ostaviti na ulici.
– Najviše boli činjenica da su one cijeli svoj život imale dom. Nisu tražile ništa posebno, nikakav luksuz, samo ono što su imale – sigurnost, hranu i čovjeka. A onda su, nakon smrti čovjeka o kojem su ovisile, preko noći postale problem koji se trebao što prije riješiti. Mi sada pokušavamo sanirati posljedice te odluke. Crni mačak Ljepko, tako su mu dali ime u ambulanti, iako se odaziva na Ćuni, tek se opustio i ne znam kako bi reagirao na seljenje da ga udomimo. Za 16-godišnju bakicu Bakili nećemo ni tražiti dom, ostat će kod nas. Mačak u tipu ragdoll, Ilijan, po svemu sudeći ostat će kod čuvalice. Najmlađa je Tonkica, čupava trikolorka, a kad obavi sva cijepljenja i pretrage, tražit će dom. Zadnje dvije, crno-bijela Mira te 14-godišnja Mara koja je najteže ulovljena, smještene su kod čuvalice i vjerojatno će tamo i ostati – govori volonterka. I dok će veterinarske račune, terapije, čuvanja, smještaj i sve ostalo nekako valjda uspjeti pokriti, premda im je svaka pomoć dobrodošla, osobito ona u hrani jer većini životinja treba medicinska prehrana, najveći problem ostaje trauma koju su proživjele.
– Ove mačke ponovno moraju steći osjećaj sigurnosti i povjerenja, uvjeriti se da ih čovjek neće ponovno spakirati u kutiju i ostaviti negdje gdje ne mogu preživjeti. Mislim da je to najmanje što im dugujemo – zaključuju. Kako im možete pomoći, što im sve treba i kako napreduhe oporavak ovih mačaka možete pronaći na Facebook stranici Mjauk u nevolji.
Otvori KEKS Pay
