Ljubav nije dovoljna. Ona je samo početak odnosa čovjeka i psa, ali bez nje nema ni dobrobiti koja bi trebala biti cilj, ni života vrijednog življenja. Koja je razlika između ljubavi i dobrobiti te kako i što učiniti da svojim ljubimcima osiguramo kvalitetan život? O tome je na nedavno održanoj konferenciji Real Dog, koju je organizirala Udruga za dobrobit i zaštitu životinja Indigo, govorila i Dunja Kovač, dr. vet. med., bihevioristica koja se bavi poremećajima u ponašanju pasa i mačaka.
– Dobrobit počiva na ljubavi. Svaki vlasnik psa, kad ga pitate, reći će da voli svog psa. Svi počinju od te ljubavi i misle da je to dovoljno, da automatski sve rade dobro. Jer ljudi sve promatraju kroz sebe, kako njima odgovara. Važno im je kakvo oni sami imaju mišljenje o svom psu, je li im lijep, je li njihova maca dobra. No, iz te i takve ljubavi mnogi imaju debele pse, iz ljubavi psi žive u dvorištu i u blatu jer njihovi vlasnici misle da pate kad su u zatvorenom. Kad govorimo o dobrobiti životinje, tu nema priče o našim osjećajima, nego isključivo o životinji. Na ljubav se mora nadograditi znanje, ono otvara oči i vodi nas prema odgovornosti, a to je onda već odluka da nećemo životinji naškoditi. I to je put do dobrobiti. Samo tako možemo ostvariti život vrijedan življenja – ističe D. Kovač u razgovoru i dodaje da je dobrobit zapravo ultimativna ljubav – kad imate znanje i odgovornost, prestajete raditi stvari za sebe, već ih radite za drugoga. U ovom slučaju za svojeg psa.
– Životinje žive u trenutku i važno je da se u tom trenutku dobro osjećaju. Dobrobit nije nagrada za dug život. Miš živi tri godine, pružite mu u tom kratkom vremenu sve što mu treba. Kad se vodimo dobrobiti, razmišljamo što je životinji tada potrebno. Ako pas hoće spavati, pustite ga da spava, ako se hoće igrati, igrajte se, ako hoće u šetnju, idite s njim u šetnju. Nije važno imate li vi u tom trenutku volje za sve to – objašnjava. Iako se već dugo bavi problemima u ponašanju pasa i mačaka, sve je počelo s divljim životinjama, koje su joj oduvijek bile izazov. Odnos s njima, ističe, malo je drukčiji.
– Treba razumjeti njihovu prirodu da bismo bilo što postigli. Sa psima je lakše, pse smo mi stvorili, mi smo ih oblikovali. Divljim životinjama morate turpijati nokte, morate im pregledati zube, a ne možete ih zbog toga uspavljivati jer ne podnose dobro anesteziju. Svemu ih tome moramo naučiti. Radili smo i na obogaćivanju prostora u kojem žive. Recimo, tigar pliva, skače, lovi, pa mu tako moramo prilagoditi i stanište – objašnjava i dodaje da ne voli zoološke vrtove, iako je u njima radila.
– To su neka od najokrutnijih mjesta i voljela bih sve životinje pustiti. Ali i njima treba pomoći, treba nešto promijeniti. Jer životinja nema ništa od toga što je meni žao i što se rasplačem – govori. U šali dodaje da njezini prijatelji često kažu da je počela raditi sa psima u nedostatku tigrova. I kako nikada nije bila od šprice i skalpela, “zaronila” je u životinjski pogled.
– Oduvijek me zanimalo što se događa u njihovim glavama, kako razmišljaju. Htjela sam proniknuti u samu srž uzroka. Klinička bihevioralna praksa, odnosno konzultativna veterinarska praksa, može se usporediti sa psihijatrijom. A imam zapravo dva pacijenta jer i vlasnika provjeravam – objašnjava i dodaje da se za sve što radi dodatno obrazovala. Osnovala je bihevioralni centar za kućne ljubimce Pet Institute, a napisala je i “Priručnik za odgovornog vlasnika”.
– Od 2012., otkad ovo radim, puno toga se promijenilo. Vidim veću odgovornost, ljudi se češće odlučuju potražiti pomoć, a to više nije sramota. A velika je stvar priznati sebi da imate problem. Među mnoštvom informacija koje se danas mogu pronaći na internetu prosječnom je vlasniku teško razlučiti što je dobro, a što loše. I zato vlasnike treba usmjeravati, treba im dati provjerene informacije – govori Dunja Kovač.
Najčešći problem zbog kojeg joj dolaze vlasnici pasa jest separacijska anksioznost. Oduvijek se javlja kod pasa jer su oni društvene životinje, a posebno je bila učestala nakon korone, kad su psi ostali sami. Njihovi vlasnici vratili su se na posao i preko noći promijenili višemjesečnu rutinu i navike. Među problemima su i slaba kontrola impulsa i nagona (čuvanje resursa, reaktivnost na povodcu i tolerancija na dodir), što se očituje u neprikladnim oblicima ponašanja pasa.
Dunja Kovač sudjelovala je i u procjeni pasa koji su u Splitu oduzeti vlasniku optuženom za njihovo mučenje.
– Pozvali su me da pomognem s nekim psima koji nisu prošli test socijalizacije, pa je njihova sudbina bila upitna. Radila sam procjenu, gledala kako se ponašaju, napisala svoje mišljenje i prijedloge za svakog od tih pasa. Poslije su prema mojim uputama radili s njima i svi su na kraju uspješno prošli test – objašnjava bihevioristica.
Kako se njezin rad temelji na dobrobiti životinja, često joj dolaze i vlasnici suočeni s teškom odlukom.
– Vlasnici dolaze k meni nakon razgovora s veterinarom, kada patnja životinje nadilazi njezinu dobrobit. U takvim situacijama moraju sami pronaći odgovore kako bi se mogli pomiriti s odlukom da tu patnju prekinu. Kad psa boli, ta je odluka puno lakša. Vlasnici imaju privilegiju da mogu odlučiti, ali imaju i tu obvezu. Često pomoć potraže i ljudi suočeni sa strahom od ugriza jer im je pas postao agresivan. I tada tražimo izlaz, ako ga možemo pronaći – govori nam.
Ističe i da su za probleme pasa uglavnom odgovorni vlasnici te da je najbolji lijek za gotovo sve preventiva. Jer psi na svijet nisu došli sa strahovima ni s mržnjom, za to smo mi krivi. Ljubav nije dovoljna, iako ona, kako kaže Dunja Kovač, pokreće svijet. Ljubav je iskra, a sve ostalo treba naučiti.
Otvori KEKS Pay
