Ocjenjujući program Hrvatske radio-televizije i ljude koji ga rade iza i ispred kamera i mikrofona, teško ćemo se svi složiti. No oko jedne prisavske činjenice unisono slaganje je – jedino moguće. Naime, u jednom dijelu zgrade HRT-a nalazi se pravo nacionalno blago – arhiva (ili Indok). U njoj je, prema riječima voditeljice Indoka Mirjane Silađin, sveukupno 400.000 sati arhivskog materijala. Od toga je, primjerice, 37.500 sati filma, a jedna minuta filma jednaka je dužini od 11 metara. Znači, 2,2 milijuna metara filma!
Snimke Vladka Mačeka
Da bi sav taj do sada brižno čuvani materijal neprocjenjive vrijednosti ostao sačuvan od propadanja, uništenja i možebitne nemogućnosti daljnjeg korištenja, odlučeno je da se cijela arhiva HRT-a do 2015. digitalizira.
Velik i skup posao! Već traje, no kako čelništvo HRT-a i samo priznaje da je javna radiotelevizija u velikim financijskim problemima zbog kojih su nužne svakojake vrste ušteda, postavlja se pitanje – hoće li digitalizacija prebogate arhive biti završena u roku te ima li dovoljno novca za tako zahtjevan projekt?
– Digitalizirati treba 366.150 sati arhivskog materijala, a cijena prebacivanja jednog sata toga materijala na digitalni medij stoji otprilike 100 eura. Dakle, za digitalizaciju svega potrebno je oko 37 milijuna eura ili oko 280 milijuna kuna. Ovog trenutka HRT ne raspolaže tim novcem. No kako je naša arhiva nacionalno bogatstvo, očekujemo pomoć institucija u Hrvatskoj, ali i u Europskoj uniji jer kanimo aplicirati na razne europske fondove. Budemo li imali novca, poštovat ćemo dogovoreni rok – kazao nam je v. d. glavnog ravnatelja HRT-a Josip Popovac. Dopunjava ga kolegica Silađin te ističe da je prebacivanje cjelokupne arhive sa starih medija na digitalni nužno jer emitiranje sadržaja sa starih medija više nije moguće. Odnosno, oni se više ne mogu koristiti ni na koji način.
No nismo mogli zaobići ni pitanje – znači li digitalizacija arhive i njenu veću dostupnost javnosti?
Popovac je istaknuo da u novom Zakonu o HRT-u stoji da se arhiva HRT-a mora učiniti dostupnom.
– To je najveći dobrobit ovog Zakona, a mi ćemo jasno odrediti uvjete i cijenu korištenja – dodao je Popovac.
Uvjeti i cijene postoje i sad, no očito će se ubuduće postaviti neka nova pravila igre.
A što se sve, od kada i kako čuva u prizemnim prostorijama HRT-ova arhiva te kako se to prebacuje u digitalni medij?
S početkom televizije 1956. započinje i rad arhiva, na kojem se 60-ih godina sustavnije radi, a 1975. godine, kada je na mjesto voditelja Indoka došao Branko Bubenik, počelo je pravo, sustavno arhiviranje.
Prije sedam godina, dok je glavni ravnatelj HRT-a bio Mirko Galić, Bubenik i Tonko Jović inicirali su digitalizaciju arhive, koja je počela 2005. godine. I od tada se sa svih starih medija – filmskih vrpci koje su jedini trajni medij na kojem se radilo do 1990., dvoinčnih i jednoinčnih magnetskih vrpci, U-matic vrpci i analognih beta, na kojima se još uvijek radi – materijal prenosi na digitalne bete.
– To podrazumijeva i ekskluzivno naš materijal koji uključuje sve ono što je bilo do 1990. Imamo sve informativne emisije nekadašnje Televizije Zagreb koje su se zvale "Jučer, danas, sutra" i emitirale su se pet dana tjedno te sve snimke od prvog Dnevnika koji se od 1968. prikazuje svakodnevno. Tu su i snimke iz Drugog svjetskog rata, poplave u Zagrebu 1964., Nixonov posjet Zagrebu 1970., papini posjeti Hrvatskoj, Domovinski rat, naše antologijske serije, kulturne, dječje, obrazovne i znanstvene emisije... No osim naših vlastitih snimki, otkupljivali smo, a otkupljujemo i dalje, stare privatne snimke te tako obogaćujemo našu arhivu. Primjerice, na taj smo način došli do snimke Vladka Mačeka i Seljačke sloge iz 1936. – hvali se HRT-ovim blagom Mirjana Silađin otkrivajući i koji su to najstariji materijali koje se ljubomorno čuvaju. Oznaka najstarijeg arhivskog materijala pripada panoramskoj snimci Splita, žena na tržnici i jedrenjaka iz 1920., dok najstariji prijenos datira iz 1956. Bilo je to otvaranje Zagrebačkog velesajma na kojem je Tito presijecao vrpcu.
– A sve snimljeno do 1991. ne bi se više moglo emitirati, vidjeti, reciklirati i izlučiti da nije prebačeno i ne prebacuje se na digitalni ili analogni medij – govori nam čuvarica arhive M. Silađin te pokazuje police s tisućama i tisućama okruglih kutija koje skrivaju stare materijale. Stižemo tako i do dva posebno čuvana dijela arhiva – sefa i hladnjaka. Tad nam voditeljica HRT-ove postprodukcijske dokumentacije Jasmina Tunjić otvara najprije sef govoreći da se u njemu na sigurnom, prebačene na digitalni medij, snimke posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, Oluje, Bljeska, zapravo svih bitnih akcija iz Domovinskog rata..., ali i važni materijali u nastajanju, poput serijala bivšeg direktora programa HTV-a Božidara Domagoja Burića "Hrvatski kraljevi".
U hladnjaku snimke iz I. svj. rata
– Sef može izdržati poplave i požare, čak i temperaturu od 1000 Celzijevih stupnjeva, a da se sadržaju unutar sefa ništa neće dogoditi. U hladnjaku pak na temperaturi od pet Celzijevih stupnjeva i na 37 posto vlage čuvaju se filmski originali svih naših velikih drama i serija, snimke iz Prvog i Drugog svjetskog rata, snimke Tita... – niže Tunjićeva te nakon razgledavanja i kratkog smrzavanja zatvara masivna i teška vrata hladnjaka iznad kojih su kamere, koje se otvaraju samo na šifru, a pristup imaju tek pojedinci.
Od voditeljice Silađin doznajemo i to da do sada ništa iz arhiva nije ukradeno niti je nestalo te da nijedan materijal nije bio tako uništen da se nije mogao prebaciti na neke nove medije. A od 66 zaposlenika Indoka, njih šest trenutačno radi na prebacivanju materijala na digitalni medij. U vrijeme kad smo ih mi posjetili, "digitalizirali" su emisije "Jučer, danas, sutra" i portrete četiriju likovnih umjetnika iz 1964., snimke Varaždinskih baroknih večeri od 1985. do 1988. te Dnevnike iz siječnja 1992.
Na kraju je HRT-ova arhivarka Silađin istaknula izvrsnu suradnju HRT-ova arhiva s Hrvatskim državnim arhivom, Kinotekom, Muzejem suvremene umjetnosti, Hrvatskim memorijalnim centrom Domovinskog rata, Leksikografskim zavodom i svim ministarstvima.
Kako pak stalni napredak tehnologije zahtijeva i stalno stručno usavršavanje, tako je sa zagrebačkim Filozofskim fakultetom i HRT-ovim EDU-centrom inicirala jednogodišnji stručni studij i usavršavanje u arhivarstvu.
sto eura/sat je hrvatski cjenik. kao da ga je sam kalmeta sastavljao.