Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke, zatražio je ispravak vezan za tekst obavljen u Večernjem listu 27. rujna, pod naslovom „U bitki za Rijeku poginulo je 350 partizana, a ne 2800“. U njemu je naveo sljedeće:
Riječ je o tekstu u kojem se prenosi priopćenje Marina Micicha, direktora povijesnog arhiva Muzeja Rijeke u Rimu kojem, iako je Rim od Rijeke udaljen čak 750 km, bode oči zvijezda na Riječkom neboderu postavljena u čast 2800 poginulih partizana u bitki za Rijeku te u spomen na pripajanje Rijeke, Istre, Zadra i ostalih krajeva Hrvatskoj pod simbolom crvene zvijezde.
Tako se g. Micich s riječkom zvijezdom obračunava licitirajući s brojem poginulih partizana u bitki za oslobođenje Rijeke uz tvrdnju da nije poginulo 2800 partizana već 350. Uz to što uopće ne razumijem na koji to način smanjivanje broja mrtvih umanjuje tragediju poginulih, ranjenih i nestalih i kakve to veze ima s činjenicom da je u toj bitki, pod crvenom zvijezdom, Rijeka oslobođena i pripala je Hrvatskoj, ta tvrdnja naprosto nije točna.
Tako čak ni u knjizi „Zaobići Ingridstellung“ na čije se autore Petra Strčića i Antuna Girona poziva g. Micich dok licitira brojem mrtvih, nema zbirnog podatka o ukupnom broju poginulih u bitki za Rijeku već postoje zapisi gubitaka ljudskih života u nekim vojnim jedinicama koje su sudjelovale u toj borbi, a znamo da je takvih jedinica bilo više. A kad već g. Micich poziva i proziva riječke vlasti da „pročitaju radove dvojice znanstvenika“ Strčića i Girona, reći ću i da je Grad Rijeka jedan od izdavača knjige „Zaobići Ingridstellung“ i jako dobro znam što u njoj piše.
Dalje, u zapisu Prof. dr. sc. Radula Butorovića pod nazivom Prilog za povijesnu sintezu XI. Korpusa objavljenom u Zborniku radova izdanom u povodu 65. obljetnice XI. Korpusa NOV i PO Hrvatske pod nazivom Bez hvale i priznanja borili su se i radili za svoju domovinu, navedeno je kako su u završnim operacijama samo XI. Korups i 4. armija imali 2219 poginulih, 361 nestalu osobu i 6978 ranjenih. Ako uzmemo u obzir da je većina nestalih osoba, nažalost, također izgubila život, zatim da je dio ranjenika zasigurno u konačnici izgubio bitku za život te u konačnici da je gubitaka bilo i u drugim partizanskim jedinicama izvan 4. armije, a koje su isto sudjelovale u bitki za Rijeku, lako dolazimo do brojke od 2800 poginulih, koja je, moguće, i bitno veća. Štoviše, pojedini izvori spominju čak i brojku od 5000 poginulih partizana.
Inače, Prof. dr. sc. Butorović poznati je povjesničar i spada među najrelevantnije istraživače tog područja.
Treba reći i da bitka za Rijeku nije bila samo bukvalno oslobođenje Rijeke već se radilo o složenoj vojnoj operaciji koja se vodila na velikom području. Počela je, naime, u travnju u Lici i završila oslobođenjem slovenske Ilirske Bistrice početkom svibnja.
U konačnici, bez obzira na to koliko je ljudi poginulo u bitki za oslobađanje Rijeke, dijela Like, dijela hrvatskog primorja, Rijeke i dijela Slovenije, činjenica je da to učinjeno pod crvenom zvijezdom. Isto tako, crvena zvijezda je nedvosmisleni simbol borbe za priključenje Rijeke i Istre Hrvatskoj. I možda je upravo ta činjenica razlog zbog kojeg g. Micich broji mrtve i u 750 kilometara udaljenom Rimu se uzrujava zbog zvijezde na Riječkom neboderu. Zvijezde koja je tamo privremeno, koja je umjetnička instalacija i koja odaje počast poginulim partizanima. Ali i zvijezde koja očito izvlači na površinu duboko sakrivene frustracije.
Koja glupost nad glupostima! Milanović je najzaslužniji za spajanje Istre s Hrvatskom, ali ne ovaj naš domesticus Zoki nego svećenik Božp Milanović. Ovaj pokušaj s petokrakom samo je još jedna laž komunista s kojom su nas trovali 50 godina. Kakoo to trpite, Riječani? Gdje ste, pobunite se!