Iako stručne službe unutar Europske komisije neslužbeno procjenjuju da bi Hrvatska na kraju ove godine mogla izgubiti između 170 i 300 milijuna eura, odnosno 20 do 35 posto od ukupno 858 milijuna eura koje joj je EU stavila na raspolaganje za trošenje do kraja 2016., europska povjerenica za regionalnu politiku Corina Cretu u razgovoru za Večernji list ne želi govoriti o mogućim gubicima nepotrošenog novca, već vjeruje u uspjeh.
Hrvatska ima najlošije pokazatelje apsorpcije fondova EU u financijskoj perspektivi 2007.-2013. od svih 28 država članica Europske unije. Postoji li zaista procjena o tome koliko bi novca iz fondova EU Hrvatska mogla izgubiti krajem ove godine ako ne uspije sve potrošiti?
Stavimo stvari u pravu perspektivu. Hrvatska je postala članicom 1. srpnja 2013. Tada se razdoblje za financiranje kroz europske strukturne i investicijske fondove 2007.-2013. već približavalo kraju. Bilo je to poput uskakanja na vlak u vožnji. Naravno, ni Rim nije sagrađen za jedan dan. Pripremali smo se za pristupanje Hrvatske u EU, ali neizbježno je da administratori trebaju određeno vrijeme kako bi naučili praktično implementirati sve mogućnosti koje nude europski strukturni i investicijski fondovi. Gdje smo danas? Hrvatska je iskoristila 65,2 posto iznosa koji joj stoji na raspolaganju u financijskoj perspektivi 2007.-2013. Još imamo vremena do kraja ove godine da implementiramo projekte koji su u tijeku. Umjesto razmišljanja o tome što bi moglo biti izgubljeno, važno je fokusirati se na ono što može biti učinjeno. Ne u žurbi, nego mirno i odlučno. Tako postižemo najbolje rezultate. Čaša nije poluprazna, nego i više nego polupuna.
Susreli ste se nedavno s novim hrvatskim ministrom regionalnog razvoja. Može li nova Vlada zaista povećati korištenje fondova EU koji stoje na raspolaganju Hrvatskoj?
Imali smo dobar sastanak i cijenim entuzijazam i predanost ministra Tomislava Tolušića. Svi smo svjesni da pred nama stoji intenzivan i kvalitetan rad. To je rad za građane Hrvatske i ja sam potpuno predana tome da maksimalno iskoristimo prilike u preostalim mjesecima.
Vidite li neke znatne razlike između prošle i nove hrvatske Vlade u smislu političke odlučnosti za provođenje reformi i korištenje svih fondova kohezijske politike?
Ne. Sa svim članovima hrvatske Vlade imala sam dobru suradnju i to se, naravno, nastavlja. Europski strukturni i investicijski fondovi tiču se dugoročnih investicija i zahtijevaju jednak odgovoran stav od svih vlada. Imamo vrlo striktne kriterije za sufinanciranje. Investicije moraju imati smisla. Dugujemo to poreznim obveznicima iz svih 28 država članica koji financiraju fondove EU.
Koji su ključni problemi koje Hrvatska može ispraviti kako bi ubrzala investicije sufinanciranje iz europskih fondova?
Ako postoji jedna stvar koja je bitna u što boljem korištenju europskih fondova, onda je to administrativni kapacitet. Kapacitet administracije je poput zdravstvenog stanja čovjeka: najviše ga njegujemo kad ga nenadano izgubimo. Moramo ulagati stalne napore kako bismo ga popravljali.
Kao razlog niske apsorpcije fondova često čujemo argument da je Hrvatska ušla u EU na kraju financijske perspektive 2007.-2013. i morala je obaviti dvostruki posao: pripremiti sve što je nužno i za staru na izmaku i za novu financijsku perspektivu 2014.-2020. godine. Ali, s druge strane, Hrvatska je bila prva zemlja koja je koristila pretpristupne IPA fondove koji su smišljeni upravo s ciljem da pripreme kandidatkinju na puno korištenje fondova jednom kad postane članica EU. Sad imamo osjećaj da Hrvatska zapravo nije bila dovoljno dobro pripremljena. Gdje je zapelo, što je pošlo krivo?
Čaša nije napola prazna, nego je dvije trećine puna i puni se još i više. Tako da ne bih rekla da je nešto pošlo krivo. Upravo suprotno. Svi dosad implementirani projekti zadovoljili su kriterije najviše kvalitete. Vjerujem da je bolje imati ponešto nižu stopu apsorpcije, ali napraviti stvari kako treba. To je kao kad gradite kuću: dajte da prvo napravimo dobre temelje pa će i sljedeći slojevi biti sagrađeni na čvrstim temeljima.
No, ako je Hrvatska imala problema u trošenju ukupno 858 milijuna eura, koliko joj je alocirano od 2007. do 2013., kako možemo biti spokojni da će Hrvatska biti u stanju potrošiti ukupno 10,6 milijardi eura, koliko je alocirano u razdoblju od 2014. do 2020.?
Pa, maksimalno iskorištavanje svih prilika koje nude europski strukturni i investicijski fondovi je stalni izazov, u Hrvatskoj jednako kao i u 27 drugih država članica EU. Iskreno, to zahtijeva konstantan rad i na poboljšanju administrativnog kapaciteta i na izbjegavanju kašnjenja. Ali ja sam optimistična. Ondje gdje postoji naporan rad postojat će i rezultati. Uvjerena sam da će hrvatske vlasti na svim razinama izvući veliku korist od strukturnih i investicijskih fondova EU.
Recite nam nešto više o radnoj skupini (tzv. task force) za bolju implementaciju fondova. Hrvatska je među zemljama kojima je ponuđena pomoć te radne skupine kako bi se poboljšala stopa apsorpcije fondova. Vidite li ikakav napredak otkad je radna skupina počela pomagati Hrvatskoj?
Da, apsolutno. Davanje savjeta i dijeljenje informacija o najboljoj praksi (u drugim zemljama EU) očito dovodi do poboljšanja implementacije. I veselim se što ćemo zadržati tu formulu i u razdoblju financijske perspektive 2014.-2020. Učenje jednih od drugih ima ogroman potencijal i predstavlja još jedan način za poboljšanje administrativnog kapaciteta – u Hrvatskoj i drugdje u EU. Ministar Tolušić potaknuo je pitanje dodatnih zadataka za radnu skupinu i ja sam ga pozvala da predloži detaljne prijedloge o tome gdje Europska komisija može pomoći.
I prethodna i nova hrvatska Vlada najavile su da planiraju predati aplikaciju za sufinanciranje gradnje Pelješkog mosta novcem iz fondova Europske unije. Jednom kad aplikacija bude predana, a to se očekuje ove godine, hoće li je Komisija odobriti?
Ne mogu predvidjeti što će se dogoditi ako prethodno nisam vidjela aplikaciju za projekt. Ako hrvatske vlasti odluče podnijeti takvu aplikaciju, očigledno je da će je moje stručne službe proučiti.
Postoji li nekakvo oklijevanje u Komisiji vezano za ideju sufinanciranja tog mosta i, ako postoji, zašto?
Odluke o investicijama sufinanciranim iz europskih strukturnih i investicijskih fondova ne temelje se na oklijevanju ili entuzijazmu. Temelje se na racionalnim procedurama. A te procedure predviđaju da nacionalne vlasti podnesu aplikaciju za projekt. Tek ću tada imati referencije po kojima mogu raditi.
>> Creţu: Pelješki most pomogao bi i okolnim zemljama
koja notorna laz! pa nisu jos nasli ni minstre a kamoli povukli novce. ako i jesu narod ne osjeca val promjena