Hrvatska je postala srednje razvijena zemlja koja je u zaostatku za prosječnim razinama razvijenosti u Europskoj uniji otprilike za četvrtinu, dok se zaostajanje za susjednom Slovenijom, koja je i unutar Jugoslavije bila ekonomska perjanica, smanjilo na 15 posto. Bosna i Hercegovina je, naprimjer, na 35 posto prosječne razvijenosti EU, Srbija na 44 posto, a Crna Gora na polovini.
Kao mala i otvorena ekonomija, još k tome snažno orijentirana na turizam, Hrvatska je najlakše konvergirala u području cijena, tako da nas čak i bogatiji turisti iz zapadne Europe polako doživljavaju kao zemlju preskupu za odmor. Nekretnine po Hrvatskoj skuplje su nego u mnogim dijelovima Italije ili Španjolske, a i trgovci nas tretiraju kao bogato tržište na kojemu mogu uvaljivati iste ili slične artikle ili usluge, od hrane preko kućnih potrepština, kozmetike, odjeće ili cijene interneta skuplje nego, recimo, u Njemačkoj.
Investicije idu tamo gdje će se isplatiti. Jedna Hrvatska nema što ponuditi na globalnom planu da bi se ovdje slila hrpa kapitala, te su onda strane investicije male i ne mogu značajno pogurati gospodarstvo... Niti imamo jeftinu radnu snagu, niti imamo jeftine energente, niti imamo male poreze, a imamo ogromnu birokraciju, normiranje i zeleni su ko i u ostatku EU, još k tome imamo izraženu antipoduzetničku klimu... Tako da je svaka greenfield investicija ovdje čisto čudo. Plaće već dugo nisu neki faktor prilikom stranih investicija, to se dobro vidi po npr. Irskoj gdje su plaće puno veće, a investiranje u tu zemlju je i dalje puno veće nego u Hrvatsku... Ove marksističke priče o radnicima, nepravdi, kapitali i sl. već skoro stoljeće ne drže priču, u suštini nisu držale priču od početka, ali danas se i dalje držati toga je smiješno...