Veličanstvena pobjeda studentskog pokreta u Srbiji povijesni je i presedanski uspjeh. Nijedan autokrat na ovim prostorima nije srušen onako kako je u nedjelju pao Aleksandar Vučić. Dugogodišnji gospodar Srbije brzim je priznanjem poraza i najavom mirne predaje vlasti pokušao demonstrirati da ipak nije pravi diktator kakvim smo ga smatrali, iako se možda samo radi o tome da je prihvatio izborni poraz u trenutku kada mu je postalo jasno da ga više ne može spriječiti, osobito ako je pritom još izvana preventivno upozoren da se ne upušta u pokušaj preokretanja volje birača silom. To nipošto ne umanjuje veličinu studentskog trijumfa, to više što su se u svom projektu rušenja Vučićeva režima studenti odlučili za teži i neizvjesniji put.