Nedavno je izašla nova Stanfordova lista Top 25 znanstvenika u svijetu. Osmislio ju je prof. John P. A. Ioannidis, statističar sa Sveučilišta Stanford, s kolegama i znanstvenim izdavačem Elsevierom. Cijenjena je zbog jasne metodologije na kojoj se temelji. Riječ je o korištenju citatnih i bibliometrijskih podataka iz baze Scopus, osiguranih putem Elsevierova laboratorija ICSR Lab. Istraživači se procjenjuju na temelju složenog pokazatelja c-score, koji uzima u obzir standardne metričke podatke o citiranosti, h-indeksu i položaju autora, a razvrstani su u 22 znanstvena područja i 174 znanstvena polja. Dakle, ovako na prvu, teško bi se moglo prigovoriti tvrdnji kako se radi o jedinstveno vjerodostojnom mjerilu uspješnosti znanstvenika. Ipak, ima i prigovora na listu. Jedan je od njih taj da se radovi iz različitih znanstvenih područja i polja ne citiraju jednako često. Medicina je, primjerice, puno citiranija od ostalih znanstvenih područja jer je najmasovnija i ima globalni utjecaj pa su i znanstvenici iz medicinskih znanosti daleko citiraniji, a time i zastupljeniji na listi.
Dobro je da Večernji ima članak na tu temu, a šteta je da je u Premium izdanju pa nije dostupan upravo onima kojima je tema zanimljiva. U članku je relativno objektivno analiziran problem tih lista u kojima je možda STEM područje najviše zakinuto. Doprinos autoru - neki današnji Albert Einstein vjerojatno ne i ni dospio na tu listu jer ima premali broj objavljenih članaka.