U izbornoj noći nije bilo iznenađenje to što je studentska lista pobijedila na izborima u Srbiji, nego brzina kojom je Aleksandar Vučić priznao poraz. Još dok su se rezultati tek nazirali, tada već bivši srbijanski predsjednik objavio je da je njegova politička opcija izgubila, a studentskoj listi pripala natpolovična većina u parlamentu. Na ulice su odmah izišli građani koji su godinama čekali ovakav rasplet. Da je Vučić osporio rezultate ili da pobjeda nije bila uvjerljiva, neredi bi bili gotovo neizbježni. U takvim okolnostima obje bi strane proglasile pobjedu. Ovi izbori imaju i šire značenje. Od uspostave višestranačja 1990. Srbija je na parlamentarne izbore izlazila petnaest puta, a čak 11 izbornih ciklusa bilo je izvanredno. Ta brojka govori o političkoj nestabilnosti, kratkim mandatima i sustavu u kojem su izbori često bili sredstvo za ponovno potvrđivanje moći, a ne završetak redovitoga demokratskog ciklusa. Sada se dogodilo nešto što se činilo teško zamislivim: vlast nije porazila neka od tradicionalnih oporbenih stranaka, nego pokret koji je izrastao iz studentskih prosvjeda i građanskog nezadovoljstva.