Tjedan iza nas obilježio je poziv na bojkot trgovina na jedan dan, iza kojega stoje potrošačke udruge, a sve kako bi se poručilo trgovcima da je građanima poskupljenja preko glave. Mjesece iza nas obilježila su konstantna divljanja cijena kojima se, očito, ne nazire kraj ni u (bližoj) budućnosti. Možda ne razumiju svi građani što točno znači i donosi inflacija, ali itekako su svjesni da za 20 ili 50 eura danas mogu kupiti mnogo manje nego prije godinu dana. Hrana nije bila nikada skuplja, a posebice ako se povuče paralela s odjećom i tehnikom. Za dva odlaska po "špeceraj" može se kupiti perilica rublja. Na hranu smo, ujedno, i najosjetljiviji.
U Hrvatskoj se najavljuju nova poskupljenja. Koliko su ona uopće realna i opravdana? I gdje je tome kraj? – Nema nikakvih objašnjenja osim da su distributeri povećali cijene. Dakle, cijene nisu skočile zbog nekog očitog razloga poput poremećaja u distribucijskom lancu, nestašice ili pak povećanja cijene energenata što onda utječe na sve ostale cijene. Već dugo govorim kako se cijene u Hrvatskoj dižu zato što se mogu dignuti. Vlada je propustila veliku priliku zaštititi građane za vrijeme uvođenja eura jer u zakonu nije propisala nikakve kazne za one koji su prilikom konverzije "zaokružili" cijene naviše. Premijer je tada govorio o povećanjima od šest, sedam lipa, a danas mi se građani žale da je nekadašnja cijena od sedam kuna doslovno postala cijena od sedam eura. Tržišni nadzor u tom je razdoblju bio "reda radi" i temeljio se na provjeri cijena istih proizvoda prema unaprijed utvrđenom popisu svaki mjesec. Unatoč upozorenjima građana i potrošačkih udruga, Vlada je zadržala taj, nazovi "nadzor" premda su trgovci učinili očekivano – cijene proizvoda koji su pod kontrolom ostavili su iste, a sve ostale povisili – kaže Biljana Borzan, SDP-ova europarlamentarka čiji je rad, među ostalom, usmjeren i na zaštitu potrošača.
Prema Eurostatu, dodaje ona, Hrvatska ima najvišu inflaciju u eurozoni. – Tu činjenicu čini još gorom uzmemo li u obzir da je druga Belgija, a tamo je prosječna plaća dvostruko viša nego u Hrvatskoj, premašuje 3100 eura. Belgijance inflacija pogađa u smislu da si ne mogu priuštiti luksuzna dobra, a nas, kao i sve zemlje istočne EU, pogađa tako da si ljudi ne mogu priuštiti osnovne proizvode, ponajprije hranu. Prema istraživanjima, rast cijena hrane najviši je u zemljama istočne EU. To su ujedno i zemlje s najnižim prosječnim plaćama i najvećim rizikom od siromaštva. Budući da smo na zajedničkom tržištu i da je to problem koji pogađa više država, smatram da uz mjere koje provode nacionalne vlade, treba pronaći i europsko rješenje – ističe.
Na upit može li politika stati tome na kraj, Biljana Borzan kaže kako postoji niz načina za borbu boriti protiv inflacije, a najbolje je da se više mjera poduzme istodobno. – Kod nas se pusti tržištu i trgovcima da rade što žele, a kada dođe novi podatak da je kod nas najgore u cijeloj EU, na brzinu se zamrzne još cijena. Već se pokazalo da taj način rada ne donosi rezultate i može se reći da je zapravo riječ o gašenju požara u političke svrhe. Problemu treba pristupiti sustavno. Odmah je trebalo zamrznuti cijene puno većeg broja proizvoda kao u drugim EU državama. Dakle, svih onih proizvoda koji su nužni za normalan život, a njih sigurno nije samo 30. Isto tako, građanima treba olakšati prepoznavanje tih proizvoda jasnim označavanjem u trgovinama, a ne da ljudi u paletama mlijeka pokušavaju sami odgonetnuti koje ima zamrznutu cijenu. Trgovcima nije u interesu da to rade, na tome treba inzistirati Vlada. Isto tako, jednokratna financijska pomoć najugroženijima, ponajprije umirovljenicima, ne treba biti tek predizborna aktivnost. Što se tiče trgovaca, rađena su brojna istraživanja i vidljivo je da su cijene identične u svim trgovinama. Agencija za tržišno natjecanje trebala bi raditi svoj posao. Očito je da se cijene i poskupljenja dogovaraju, a za to postoje jasne i oštre kazne. Treba ih samo provoditi. SDP je predlagao i ovaj tjedan će predložiti niz mjera za sustavnu borbu protiv inflacije, ponajprije reformu sustava poreza na dobit koja nagrađuje poduzetnike koji isplaćuju veće plaće i kažnjava one koji neopravdano podižu cijene – odgovara naša sugovornica.
Borzan je svojedobno provela istraživanje stavova građana o poskupljenjima u Hrvatskoj. Po njemu, čak 77,2 posto ljudi ne vjeruje da će se cijene vratiti na staro. U međuvremenu su skočile još više. Koliko je realno očekivati da će ikada početi padati? – U normalnim državama cijene padaju, a u našoj se smatra uspjehom ako njihov rast stagnira. U susjednoj Sloveniji je za vrijeme energetske krize prvim paketom mjera postignut pad cijena hrane u 11 kategorija proizvoda. Kod nas cijene kontinuirano rastu od epidemije koronavirusa kad je prvi put došlo do velikog poskupljenja. Cijene rastu jer trgovci procjenjuju da ih mogu podizati, budući da Vlada osim prigodnog pozivanja na sastanak ne radi ništa – kaže ona.
Da bi zamrzavanje cijena dalo rezultate, nastavlja Borzan, ono ponajprije mora obuhvatiti veliki broj proizvoda, kao primjerice u Francuskoj. – Ti proizvodi na policama trgovina trebaju biti jasno istaknuti, a tržišne inspekcije moraju često kontrolirati kako se te mjere provode i dijeliti velike kazne. U Hrvatskoj se često događa da tih proizvoda nema na policama ili da su čak bili jeftiniji nego što je njihova ograničena cijena. Vlada zamrzavanje cijena koristi kao flaster na otvorenu ranu, sporadično i bez kvalitetne kontrole provođenja. Isto tako, trebalo bi razmisliti o drugim faktorima koji utječu na kućni budžet. U Španjolskoj, koja je relativno uspješno kontrolirala inflaciju, mjere su bile sveobuhvatne, uključivale su i ograničenje na podizanje stanarine koje ne smije biti veće od dva posto u odnosu na ono što je ugovoreno – navodi.
Svaki put kad je u tijeku velika kriza, kaže Borzan, EU suspendira fiskalna pravila kako bi omogućila Vladama da zaštite svoje građane. – U europskim direktivama o PDV-u navodi se popis dobara za koje je moguće drastično spustiti PDV i tu je Vlada mogla napraviti više. U prošlom mandatu sam sa stručnjakom iz Hrvatske Tomislavom Ivančićem na Odboru za predstavke Europskog parlamenta raspravljala o rastu cijena hrane u Istočnoj Europi. Upozorili smo da je rast veći nego u ostatku EU i da pogađa najsiromašnije zemlje, stvarajući time veću nejednakost u EU. Europska unija ima velike ovlasti i u politici tržišnog natjecanja i tu bismo trebali najviše djelovati. Tražila sam novu raspravu o tome tijekom zasjedanja Europsko parlamenta – ističe naša europarlamentarka.
Često se na društvenim mrežama i u medijima pojavljuju usporedbe cijena u istim trgovačkim lancima u Hrvatskoj i Njemačkoj, pri čemu se vidi da su isti proizvodi u istim lancima daleko jeftiniji nego kod nas. I postavlja se pitanje ima li za to opravdanja. – Kako se bavim potrošačkim pravima, kroz godine je moj ured postao pravi mali potrošački centar jer mi se javljaju građani zbog svojih problema s trgovcima. Često mi šalju upravo takve analize gdje uspoređuju proizvode u Njemačkoj ili Francuskoj i u Hrvatskoj. To je zapravo vrlo lako jer većina trgovina prodaje i online. Šalju mi primjere za sve proizvode, od sredstava za čišćenje do automobila. Jedan gospodin je čak napravio analizu koja je uključivala i dobit trgovačkih lanaca ako se uzme u obzir broj poslovnica i zaposlenih i došao do zaključka da se u trgovini u Hrvatskoj itekako dobro zarađuje. Mislim da za to nema boljeg objašnjenja od pohlepe velikih tržišnih igrača koji deru kožu s leđa građana – zaključuje Biljana Borzan.
Na nogama su i potrošačke udruge, čiji telefoni neumorno zvone. S druge su strane ogorčeni građani. – Pokrenula se posljednjih dana lavina nezadovoljstva, poklopila su se poskupljenja i naplata jednokratnih vrećica, a sve to dolazi na određeni teret građanima, tako da oni apsolutno reagiraju. Zaista se u javnosti stvorila kritična masa koja želi nešto promijeniti. Bojkot trgovina možda neće nešto promijeniti u kontekstu prodaje, jer će se kupovati dan prije ili dan poslije, ali mislim da se njime daje jasna poruka građana, kako trgovcima tako i Vladi RH, a ona glasi: "Mi ne želimo više ovako" – započinje Tanja Popović Filipović, predsjednica Centra za edukaciju i informiranje potrošača.
Često komentiramo zašto je isti proizvod osjetno jeftiniji u Njemačkoj, Italiji ili Sloveniji, a dio je odgovora, kaže ona, i u samim potrošačima. – Mi diktiramo tržište. Ako odustanem od kupnje određenog proizvoda jer mi cijena više ne odgovara i nema nikakvog smisla, promijenim proizvod, onda će trgovac, odnosno dobavljač, proizvođač i bilo tko u tom lancu drukčije razmišljati jer on želi da se taj proizvod proda. Znači, moramo razmišljati u smjeru da smo i mi kao potrošači dijelom odgovorni. Komentiramo cijenu kave, ali ako dopodne prođemo gradom, nećemo naći slobodno mjesto u kafiću – nastavlja Popović Filipović.
Koliko je onda realno očekivati da građani mogu nekupovanjem proizvoda utjecati na cijene, odnosno, koliko smo kao potrošači disciplinirani? Osim što su kafići krcati, i pred blagajnama u trgovinama svakodnevno se protežu dugački redovi. – Da, moramo vidjeti kolika je ta naša disciplina. No, kada govorimo o bojkotu, nije tu riječ o brojkama, nego o poruci građana. Jer, ako ne reagiramo, znači da je sve u redu – dodaje.
– Isto tako, definitivno kupujemo više nego što nam je potrebno, ne odričemo se ničega. I ne dijelim sada nikakve "packe", ali bojkot je jedan od mehanizama kojim želimo reći: "Nama je dosta, promijenite nešto." Ako ne kažemo da nam je dosta, ne apeliramo, i to svi zajedno, a ne samo mi kao jedna udruga potrošača, donosit će se, nažalost, kozmetičke mjere. A država donosi kozmetičke mjere. Zašto? Zato što ne može ni država toliko zadirati jer smo se odlučili za otvoreno tržište, imamo tržišno gospodarstvo. Međutim mi možemo korigirati to tržište, možemo reći: "Neću kupiti ovaj proizvod." Zaista vjerujem da je i ponašanje potrošača u drugim zemljama dovelo do nižih cijena. Ponavljam, imamo određenu odgovornost kao potrošači. Držimo li se stava: "U redu, skupa mi je, ali i dalje ću piti kavu na tom istom mjestu i po toj cijeni", možemo očekivati povećanje. Jer, tko zna da je nama loše ako svaki dan pijemo tu kavu? Nitko ne zna – poručuje naša sugovornica.
Revoltirani građani nerijetko, dodaje, prozivaju i potrošačke udruge. – Apsolutno svi svjesni smo da više ne možemo funkcionirati s našim primanjima i sve većim cijenama. Mi, naravno, primamo sve te primjedbe, pokušavamo ih na neki način kanalizirati prema nadležnima, ali ovo je situacija u kojoj bi svi dionici u zaštiti potrošača morali reagirati, od naše Vlade, Ministarstva gospodarstva, do udruga za zaštitu potrošača. Svi moraju pronaći gdje je zapelo. Zašto je tolika inflacija? Želimo da nam netko pruži odgovore, a do sada nam nitko nije dao točan odgovor na pitanja zašto se to dogodilo i zašto u Hrvatskoj. Zato se i radi pritisak pozivom na bojkot jer on nije usmjeren samo prema trgovcima. Želimo apelirati i jasno poručiti da nam smetaju inflacija i poskupljenja, a tražimo odgovore i konkretne mjere – podcrtava Tanja Popović Filipović, čelnica Centra za edukaciju i informiranje potrošača.
Ana Knežević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, stava je kako bi svatko od nas trebao napisati vlastitu "crnu listu", po uzoru na liste koje su bile aktualne u doba dvojnog iskazivanja cijena. – Činjenica je da previše trošimo, što se najbolje vidjelo u prosincu. Čokolade i čips nisu nešto bez čega ne možemo, trebalo bi to malo reducirati i zato što smo pretila nacija. Svatko sam sa sobom treba raščistiti treba li toliko kupovati.
Što se bojkota tiče, Knežević postavlja pitanje i kako će se u javnosti pratiti je li potrošnja određenog dana pala jer će "trgovci sigurno tvrditi kako pada nije bilo". – Bojkot vrijedi za pojedini proizvod, za grupu proizvoda, za nekog proizvođača ili nekog trgovca. Talijani su pozvali na bojkot tjestenine kada je jedan proizvođač znatno povećao cijene pa su udruge pozvale građane da ne kupuju tjesteninu tog proizvođača. Građani su to slijedili i onda je on morao sniziti cijene. A kod nas je sve poskupjelo i što bismo mi sad bojkotirali – nastavlja ona.
Kraj poskupljenjima Ana Knežević ne vidi. – Svi pitaju gdje je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja. Imamo jako puno trgovačkih lanaca, a nemamo velike mogućnosti izbora što se cijena tiče. Što ja imam od toga što je oko mene pet dućana i u svima su iste cijene? To nije tržišno natjecanje, niti imam mogućnost izbora. Imamo mi agencija i institucija koje trebaju raditi svoj posao. Isto tako, Vlada RH napiše svoje mjere, pusti ih u pogon, no brine li itko što se dalje s njima događa? Sjetimo se smanjenja PDV-a prije dvije godine koje nitko živ nije primijetio. Ni subvenciju energenata nismo osjetili jer su cijene i dalje rasle. Sad se ograničavaju cijene proizvoda – proizvoda nema, potrošači i ne znaju koji su to proizvodi i gdje ih mogu kupiti, tako da su to sve mjere na papiru koje u životu građanima nisu ništa značile – smatra naša sugovornica.
Rješenje je, ističe, u tome "da rade oni čiji je to posao". – Gdje je ta Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja? Zašto su nam cijene u svim trgovačkim lancima jednake? Znači, prešli smo kapacitete, pretrpani smo trgovačkim lancima, a cijene su kod svih jednake. A potrošač ima pravo izbora. Kojeg izbora? Kao što bi pokojni Milan Bandić rekao, neka institucije rade svoj posao – pita se A. Knežević.
Cijene su u Hrvatskoj, podsjeća, počele rasti već koncem 2021., a znatan rast počeo je 2022. godine. – Prvo je početkom godine bila energetska kriza, a kada poskupe energenti, trgovci odmah dižu cijene jer su i gorivo i struja obavezno ulazni trošak za cijene. No kad pojeftine gorivo ili struja, onda to nije silazni trošak, nikad mi to nismo vidjeli. Počeo je zatim rat u Ukrajini pa su cijene i dalje rasle, pa je došlo ljeto i turistička sezona pa su cijene rasle, zatim je stigla jesen, uvodili smo dvojne cijene i pripremali se za euro i cijene su rasle. Došao je prosinac 2022., inflacija je bila 13,8 posto i mi s tako užarenom inflacijom ulazimo u eurozonu. I premijer Andrej Plenković i guverner HNB-a Boris Vujčić i tadašnji ministar financija Zdravko Marić govorili kako će poskupljenje biti beznačajno, cent ili dva. Tu su udruge za zaštitu potrošača, koje su upozoravale što će se dogoditi, ali one nemaju nikakve ovlasti. Cijene su se zaokružile, najviše na kruhu i kavi. Na dan 1. siječnja 2023. zaprimili smo 189 poziva i mailova, a svi su se odnosili na poskupljenja kave i kruha – kazuje.
Navodi i kako je šećer u ožujku u 2022. stajao 4.99 kuna, a u travnju iste godine skočio je na 9.99 kuna. – I onda je Vlada RH ograničila cijenu. Znači, ograničila je cijenu koja je skočila 100 posto. Koje su to nebuloze – govori Knežević.
Stotinu eura postalo nam je, dodaje, stotinu kuna. – Vlada ima sve alate u rukama. PDV na hranu kod nas je i dalje prevelik. U Sloveniji je PDV na hranu 10 posto i zato naši ljudi idu u Sloveniju. Ako je subvencionirala trgovce sa strujom, trebala je vidjeti kako su se te subvencije provodile i zašto je cijena ipak rasla. To su njihove odluke i neka izvole kontrolirati kako se one provode i zašto se ne poštuju, a ne da prozivaju nas potrošače da smo mi odgovorni. Svatko kupi onoliko koliko može i neće kupiti više jer nema čime – zaključuje.
FOTO Bojkot trgovina ispraznio parkirališta: Pogledajte prizore ispred trgovina diljem Hrvatske
Trgovački lanci udružili su se u kartel što je kažnjivo.