Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Bez vojnika i strasti: već nakon Bljeska dezerterstvo je u Krajini postalo uobičajeno

Prema količini naoružanja kojom je raspolagala, vojska Krajine parirala je HV-u, no moral ljudstva i logistička spremnost bili su na dnu
05. kolovoza 2018. u 22:29 99 komentara 24074 prikaza
Oluja
Foto: Davor Višnjić/Pixsell

Tijekom balvan-revolucije 1990. i puzajuće pobune prije proglašenja hrvatske neovisnosti, lokalne srpske jedinice nisu bile previše brojne i uglavnom su se sastojale od pripadnika milicije srpske nacionalnosti i naoružanih pripadnika Srpske demokratske stranke. Hrvatska policija i začeci oružanih postrojbi vjerojatno bi se brzo obračunali s tim pokušajima, kao što su u ožujku 1991. i učinile u Pakracu da nije bilo zaštite JNA. Jugoslavenska vojska tih je mjeseci postajala srpska oružana formacija raspoređujući se sustavno, pod izgovorom „sprječavanja sukoba između hrvatskih i srpskih ekstremista”, na područja predviđene buduće Velike Srbije.

Dinara Pothvat uoči Oluje U 10 mjeseci inženjerija HV-a sagradila je 100 km cesta preko Dinare u nemogućim uvjetima

Tisuće utvrđenih bunkera

Kad je došlo do otvorenoga rata, većinu snaga koje su napadale Hrvatsku činile su redovite jedinice JNA, samo djelomice popunjene i lokalnim srpskim rezervistima. Nakon stabiliziranja bojišnice i prebacivanja ratnih aktivnosti JNA na okupiranje područja u Bosni i Hercegovini, počinje se ustrojavati RSK kao „država”, a kao glavni dio te države stvaraju svoju vojsku.

>> Pogledajte uzbudljiv letački program iznad Kninske tvrđave

Do 1995. uspjeli su organizirati dio vojne strukture. Planovima je tako bilo predviđeno ustrojavanje vojske veličine 80.000 ljudi (uz jedva četvrt milijuna Srba koji su naseljavali okupirana područja) predvođene školovanim oficirima JNA koji su porijeklom iz Hrvatske, njih ukupno 1227. Prema naknadno objavljenim dokumentima samih zapovjednika VRSK, popunjenost postrojbi nikada nije bila veća od 80 posto, a pred samu Oluju, što zbog fizičkog nedostatka mobilizacijskog kontingenta, a što zbog dezerterstva (svi koji su mogli iskoristiti veze i poznanstva nakon Bljeska nastojali su napustiti okupirani teritorij radi „školovanja, posjeta rodbini” i slično), u sastavu su imali samo oko 34.000 vojnika.

bespilotna letjelica Obavještajna priprema Oluje Hrvatska nije imala vremena da u ‘Krajini’ stvara svoju špijunsku mrežu pa su iskorišteni dronovi

Osim ljudstva, problem im je bila i logistika jer je vojska bila predimenzionirana za tako nerazvijenu i neorganiziranu „državu”. Uoči Bljeska na sjednici krajiške vlade istaknuto je kako su ukupne zalihe goriva oko dvadeset tisuća tona, zalihe za manje od tri mjeseca, da su avioni stari tridesetak godina i neupotrebljivi, a da dostava streljiva na bojište neće biti moguća u količini koja je potrebna pri punim borbama. Od predviđena 624 milijuna maraka godišnjih potreba za VRSK osigurano je samo oko 280 milijuna DEM.

Ipak treba istaknuti činjenicu da snage VRSK nisu bile zanemarive. Organizacijski je bila podijeljena u pet aktivnih korpusa: 7., 15., 21., 39. i 11., te u Bljesku uništeni 18. korpus.

Oluja
1 / 11
Priprema za proslavu Oluje 2018.

Prema svim vojnim doktrinama, kod ukopanog i odlučnog branitelja nekog teritorija, minimalna prednost u broju vojnika i oružja koja bi jamčila uspjeh morala bi biti tri naprema jedan u korist napadača. Osim problema s ljudstvom, zapravo je Vojska RSK sve do pada imala znatna materijalna sredstva u svim vrstama oružja i gotovo paritet s Hrvatskom vojskom: više od 70 tenkova, od čega 32 modernija M81, stotinjak oklopnih transportera, više stotina topova i teških minobacača, stotinjak višecijevnih bacača raketa, 14 zrakoplova, više od tisuću i pol teških strojnica, pa čak i oklopni vlak na ličkoj pruzi! Uza sve to, tijekom četiri godine okupacije sagradili su i nekoliko tisuća utvrđenih bunkera i položaja duž oko 600 kilometara duge bojišnice.

Gojko Šušak i Franjo Tuđman Mit o srpskoj vojsci Procjene zapadnjaka: HV sposoban samo za oslobađanje zapadne Slavonije

Leci iznad poligona

Međutim naoružavanje HV-a teklo je brže i sustavnije, hrvatska ekonomija podržavala je ubrzanu nabavu tehnike i streljiva, a politička suradnja sa Zapadom otvorila je put usvajanju doktrinalnih inovacija. Vojno-redarstvena operacija Bljesak u svibnju 1995. pokazala je koliko je HV napredovao u primjeni modela kombiniranih operacija pješaštva, topništva, oklopnih snaga, pa čak i rudimentarnog zrakoplovstva.

>> Generali Gotovina i Markač odlikovani u Kninu

U pokušajima da spriječi paniku i otkloni slabosti koje su dovele do okučanskoga kolapsa, Vojska RSK uvela je preustroj stvaranjem „udarnog” Korpusa specijalnih snaga sa sjedištem u širem području Slunja. Namjera je bila ne samo ojačati lokalnu obranu već koncentrirati najbolje vojnike i tehniku te stvoriti mehaniziranu postrojbu za eventualni protuudar ako se Hrvatska odluči na vojno oslobađanje teritorija; na tom je mjestu hrvatski državni teritorij najuži prema Sloveniji, pa bi postojanje takve moćne postrojbe, mislili su u političkom čelništvu RSK, služilo kao sredstvo odvraćanja Hrvatske od vojnoga rješenja. Svaki promidžbeni uspjeh među stanovništvom narušen je kad su na prvom postrojavanju, to jest paradi novoga „elitnoga” korpusa nad gledalištem počeli s neba padati hrvatski leci! Umjesto ohrabrenja, nazočni su vjerojatno samo pojačali vlastiti osjećaj rasula i skore neumitne propasti.

Logistički potencijal društva

Oslobođenje Bosanskog Grahova i vrhova Dinare značilo je da je Knin, kao glavni grad RSK, ali i simbolički centar velikosrpske pobune, u poluokruženju i u dometu hrvatskog topništva, a propast ženevskih pregovora najavljivao je skori oružani obračun. Jedina šansa bila im je pokušati odlučnu obranu kako bi sukob visokog intenziteta trajao što dulje i kako bi uvukli SRJ i Miloševića u opći rat.

Ministri poručili Vučiću: 'Suoči se s činjenicom da je Domovinski rat bio pravedan, a Srbija agresor'

U tom trenutku, čak i da nije postojao snažan svjetski pritisak na Slobodana Miloševića da se ne uključuje direktno, Savezna Republika Jugoslavija jednostavno ne bi mogla intervenirati. Priznao je to i sam Milošević prema objavljenim transkriptim. Nisu imali ni goriva ni streljiva za djelovanje cijele vojske SRJ dulje od tjedan dana.

Na koncu, u suvremenom ratu ionako nije važno samo imati velik broj vojnika i dostavljati im hranu i streljivo, već je još važniji ukupan logistički potencijal društva i države.

23. OBLJETNICA OLUJE Željko Glasnović: Bez HVO-a Hrvatska bi bila kao Cipar, a BiH ne bi postojala

Hrvatska je vojska u operaciji Oluja angažirala više od 130.000 vojnika, a uz to angažirano je i više od pet tisuća kamiona i šlepera, što iz redovitog arsenala Hrvatske vojske što rekviriranog u danima priprema operacije, koji su prevozili i do 50.000 tona streljiva, goriva i ostalog materijala na dan. Objavljen je podatak da je samo jedna bitnica minobacača (bjelovarska) u prvom danu Oluje trošila oko 10 tona streljiva – na sat! Sve je to za Vojsku RSK bila znanstvena fantastika.

A1
BRZINA JE VRLINA
3 razloga zašto je 5G tehnologija bitna za budućnost gaminga
  • prajdali100:

    Koji su to bili zečevi !!!! Bježali su jedan preko drugog, " srpske junačine".

  • Avatar grom76
    grom76:

    Stječe se dojam da smo samo prošetali Krajinom što nije istina bilo je itekako jakih otpora,kao što je bilo na Baniji pa je Stipetić sve pokrenuo. Ali moral i želja kad braniš svoje,i kad želiš vratiti onome koji te je ... prikaži još!e goloruka istjerao je bilo na našoj strani,takvo jedinstvo je teško zadržati kad su svi disali kao jedno.

  • apoxiomen007:

    Dok su klali, pljačkali i ubijali nemoćne Hrvate bili su silni i moćni... klasična srpska priča...