Upravo sam bio s bakom u teretani, kaže mi, hladno, moj tada još uvijek osmogodišnjak. Prve dane školskih praznika proveo je kod bake na selu, u Petrijevcima nadomak Osijeka. S bakom Đurđom, 64-godišnjakinjom, prvo je igrao nogomet na igralištu, pa joj pomagao brati tikvice u vrtu, a potom su se zaputili – u teretanu. Moje odrastanje na selu zasigurno nije uključivalo odlazak u teretanu, nije je ni bilo u krugu od barem trideset kilometara, pa pomislih: vremena su se zaista promijenila... Zaintrigirani, krenuli smo i mi put teretane, a u njoj smo zatekli veselu ekipu umirovljenica koje vježbanje zaista shvaćaju krajnje ozbiljno, kako uostalom i treba. Kao od šale dižu utege, iako im je na leđima 75 ili 80 godina. Još je fascinantnije ako se zna da su prije toga satima plijevile vrt, brale krastavce ili kiselile ciklu...
– Vježbam kako bih imala kondicije da mogu raditi u svom vrtu. Je li mi naporno? Ma kakvi! Imamo izvrsnu učiteljicu i vrlo sam zadovoljna. Dolazim redovito već godinu dana, hodam na stazi, vozim sobni bicikl, dižem utege, sve volim – započinje živahna 77-godišnja Zlatica Laslo. Nikada ranije nije imala priliku vježbati u teretani, a jedva ju je, kaže, dočekala. I ne propušta ni jedan sat, ni ljeti, ni zimi.
– Ostavim sve obaveze, sjednem u automobil, dovezem se, odvježbam i vratim kući. To mi je rehabilitacija, psihička i fizička – dodaje naša sugovornica.
Kako to već biva, jedni joj se dive, a drugi iščuđavaju.
– Kažu mi: "Baba, a ideš u teretanu, budi kod kuće." Suprug mi nema ništa protiv, dapače. Bolestan je, leži u krevetu, skrbim o njemu pa mi je teretana na neki način i ispušni ventil – govori nam baka Zlatica. Umirovljenica je od posljednjeg dana 1998. godine, a dva je desetljeća radila u Osječkom trgovačkom poduzeću kao blagajnica. Dugo je već u mirovini, ali nikada joj nije dosadno.
– I nikada nisam bila u boljoj formi – zaključuje.
– Plesala sam u mjesnom kulturno-umjetničkom društvu više od dvadeset godina i bila vrlo aktivna pa mi je dobra kondicija uvijek trebala, a kako sam u mirovini, vježbanje u teretani mi je stvarno dobro došlo. Usto, jako se volim družiti, a mi se zaista dobro zabavljamo i šalimo, tako da se fizički umorim, ali se psihički odmorim – kaže nam pak 69-godišnja Slavica Kravski. Pet je godina u mirovini, a radila je kao spremačica u ljekarni.
Istraživanja pokazuju da je usamljenost sve izraženiji problem starijih osoba u Hrvatskoj, osobito nakon završenog radnog vijeka i naglog prelaska na potpuno drugačiji dnevni ritam te, posebice, poslije gubitka partnera. Samim umirovljenjem često izgube redoviti socijalni kontakt koji su imali na radnom mjestu. Usamljenost pak utječe na njihovo emocionalno, mentalno i fizičko stanje te im narušava kvalitetu života. Starijim osobama stoga treba, ističu stručnjaci, pružiti podršku za održavanje socijalnih veza kroz, primjerice, izlete, radionice, sportske aktivnosti...
– Sve to ovisi i o osobi. I suprug Stjepan, koji je nešto malo duže u mirovini, i ja smo vrlo aktivni, prisutni smo na svim događanjima u Petrijevcima, zaista volimo društvo. Čak je i on dolazio u teretanu, no operiran je pa trenutačno prolazi rehabilitaciju – nastavlja Slavica koja, inače, obožava i voziti bicikl.
Slika umirovljenika u našoj zemlji nerijetko je tužna, opterećena istinskim egzistencijalnim tegobama zbog malih mirovina. I to je činjenica i surova stvarnost. Naša će sugovornica pak reći kako "čovjek mora biti zadovoljan i s malo, jer to malo pruža ustvari puno".
– Najvažniji su dobro društvo i topla riječ, a ako to imate, ne treba vam novac da biste se zabavili – poručuje. Petrijevački su umirovljenici itekako svjesni benefita koje im donosi društvena i fizička aktivnost i međusobno druženje. Njihova je trenerica 32-godišnja Ana Munk, inače zaposlenica LAG-a Karašica.
– Vodila sam projekt "Međugeneracijska solidarnost kroz kulturu i sport" koji je financirala Europska unija, a počeo je 2021. godine i u sklopu njega su uređene teretane u Petrijevcima i Punitovcima te vježbališta na otvorenom u Bizovcu i Koški. Što se tiče Petrijevaca, prvo smo adaptirali prostor stare škole, a potom kupili osam sprava za vježbanje – orbitrek, sobni bicikl, veslaricu, steper, traku za trčanje, bench klupu... Treninge je vodila fizioterapeutkinja iz Našica, na sve četiri lokacije. Projekt je završen u prosincu prošle godine – započinje Ana Munk. Dodaje kako su u sklopu europskog projekta, inače vrijednog približno 2,5 milijuna kuna, organizirane i glazbene, likovne te radionice ručnog rada, kao i radionica Slama Art. Bio je osiguran i besplatan prijevoz za starije osobe.
VEZANI ČLANCI:
Vježbanje u teretani umirovljenicama je bilo toliko zanimljivo da su namolile i nagovorile Anu da se samoinicijativno organiziraju i nastave vježbati i nakon isteka projekta. Kada im je pokušala objasniti da se plaši kako ih neće stići voditi kroz vježbe dva puta na tjedan, zbog silnih obveza, odgovorile bi joj: "Stigneš, stigneš!"
– I što ću, nastavile smo... – smije se Ana, za koju njezine vježbačice imaju samo riječi hvale, baš kao i ona za njih. Načelnik Općine Petrijevci Ivo Zelić izašao im je u susret i prepustio ključeve općinske dvorane.
– Vježbati mogu i mladi, no njih je teško nagovoriti – otkriva nam trenerica. Umirovljenice nije trebalo dugo nagovarati. Okupiti se znalo njih petnaestak, marljivo vježbaju, a nerijetko i – zapjevaju.
– Njih zaista ne treba posebno animirati. Naša Slavica me jednom pitala: "Što ću ja sada reći fizijatru? Pa mene više ništa ne boli" – ponosna je Ana. Pravo je čudo i naša sugovornica Zlatica Laslo, a podsjetimo da joj je na leđima 77 godina.
– Operirala sam kralježnicu i slomila kuk, ima tome već 14 godina, nisam mogla ni hodati, a sada dižem utege – govori nam ona dok liježe na klupu i diže utege iznad svoje glave, s tolikom lakoćom da bi se postidjeli i pozavidjeli joj i upola mlađi od nje.
– U zdravom je tijelu zdrav duh – citira dobro poznatu izreku Rezica Sudar i tako ukratko pojašnjava svoje razloga odlaska u teretanu i nakon završetka spomenutog projekta. Doktorica je znanosti, radila je u laboratoriju na Poljoprivrednom institutu. Sedam je godina u mirovini.
– Velika smo i bliska obitelj, posjećujemo se često, radim vrt, jednom tjedno nas dva para već 40 godina kartamo i tako oštrimo moždane vijuge, igram društvene igre s djecom, idemo na kupanje na Dravu. Nema dosade – kaže nam Rezica. Marta Neff na pragu je mirovine, no i ona već godinu dana vježba sa svojim starijim sumještankama.
– Puno mi to znači za kondiciju, malo sam smršavjela, malo se utegnula, voljela bih da vježbamo i tri puta tjedno – kaže 58-godišnja Marta. Đurđica Štefančić, baka s početka naše priče, relativno je "nova" umirovljenica, a iako ima pune ruke posla u vrtu, kao i obiteljskih obveza, ne propušta vježbanje. Aktivno je zakoračila u mirovinu pa se, tako, okušala i u nordijskom hodanju, ali i igranju pikada.
– Godine nose svoje pa sve nas bole leđa, a ako nam vježbanje bar malo pomogne, isplati se. Razgovaramo, šalimo se, smijemo, taj nam sat stvarno brzo proleti – prikazuje Đurđa. Franka Užar Dorkić najstarija je među njima, u 78. je godini života.
– Radila sam 29 godina kao poštarica, vozila sam bicikl svaki dan 15 kilometara i posvađam se danas sa svakim liječnikom koji mi kaže da je biciklirati zdravo jer su mi stradala koljena – započinje Franka pa pojašnjava kako je "pedalirala" i ljeti i zimi, raznoseći pošiljke kroz dva sela. Oboljela je sa svojih 50-ak godina i na štitnjaču, da bi joj na koncu dijagnosticirali i non-Hodgkinov limfom. Prošla je šest kemoterapija, a uz sve, koljena su joj dodatno stradala. Nije je to pokolebalo – u teretanu dolazi uz pomoć štake!
– Ne vježbam sve što i moje kolegice, nego onoliko koliko mogu pa, primjerice, hodam po traci, dižem utege za noge ili koristim rastezljivu traku – opisuje baka Franka, koja je inače zaljubljenica u starine, osnovala je dramsku sekciju u susjednoj Satnici i napisala 20-ak igrokaza, a u svakom je jedan starinski običaj. Napisala je i pjesmu posvećenu ekipi iz petrijevačke teretane, a među njima i sljedeći poučni stih: "Zato u mladosti vježbati treba jer svaka bolest u starosti vreba."
– Cilj projekta "Međugeneracijska solidarnost kroz kulturu i sport" bio je socijalno uključivanje starijih osoba u zajednici pa je stoga veliki uspjeh i zaista vrijedno to što su se nastavile družiti i nakon završetka projekta – zaključuje Ana Munk.
VEZANI ČLANCI:
