Oko 400 kuna. Toliko će student platiti za nekoliko sati više slobodnog vremena na kavi s kolegama ili u izlasku umjesto da sjedi za računalom i piše. Za toliko, naime, može kupiti seminarski, diplomski ili bilo koji drugi akademski rad, no u konačnici će on biti taj koji za taj iznos prodaje – svoje akademsko poštenje i integritet. Navedena cijena tarifa je tvrtke Qwerty d.o.o. pa, iako se sličan iznos spominje i kod drugih “igrača” na tržištu, spomenuta tvrtka prva je u Hrvatskoj koja se bavi tom djelatnošću, a da je pritom i službeno registrirana, i to sasvim legalno. Da bi apsurd bio još i veći, za svoj su rad od Općine Kostrena, u kojoj su registrirani, dobili poticaje za poduzetnike.
Je li to plagijat?
I na e-mail i na Facebooku odgovaraju brzo. Barem kada je riječ o upitima o iznosu koji će naplatiti za izradu rada. Pri narudžbi je potrebno navesti temu, veličinu i rok u kojemu rad mora biti gotov, a u prosjeku se piše od 48 sati do 15 dana, iako može biti gotov i u “ekspresnom roku”. Student može tvrtki poslati i dodatne materijale koje smatra potrebnim za njegovu kvalitetniju izradu, a može i tijekom pisanja tražiti tvrtku da ga obavijesti kako napreduje, odnosno može tražiti uvid u nedovršene verzije. Sve su to stavke o kojima ovisi cijena rada koji na kraju tvrtka šalje naručitelju na e-mail.
Galerija: U Hrvatskoj je 90% studentica bilo žrtvom seksualnog uznemiravanja
– Budući da radimo preko tvrtke, zajamčena vam je sigurnost podataka i kvaliteta rada koji naručite. Eventualno potrebni prepravci također su uračunati u cijenu – odgovaraju nam iz tvrtke Qwerty na pitanje koliko je pouzdano od njih naručiti rad.
– Kada vam budemo slali rad, dobit ćete i račun u PDF-u, a iznos se plaća prije slanja rada na račun naše tvrtke Qwerty d.o.o. – nastavljaju objašnjenje. Sve je, ističu, strogo određeno pa imaju i pravila poslovanja s kojima se svaki “klijent” treba upoznati prije suradnje. Napisana su u deset članaka u kojima, među ostalim, piše da “klijent zasnivanjem ugovornog odnosa stječe pravo ograničenog korištenja autorskog djela koje pripada trgovačkom društvu Qwerty d.o.o.”. Ipak, on to djelo smije koristiti isključivo u privatne nekomercijalne svrhe te ga je strogo zabranjeno “umnožiti, reproducirati, objavljivati, prikazivati i distribuirati”. Štoviše, ako to učini te tvrtki učini bilo kakvu štetu, klijent će odgovarati.
Navedena pravila istaknuta su i na internetskoj stranici www.seminarskiradovi.hr i na istoimenoj Facebook-stranici preko koje rade. Na oba mjesta piše i da iza svih aktivnosti stoji tvrtka Qwerty koja je od ove godine registrirana u Kostreni nedaleko od Rijeke, a prema javno dostupnim informacijama vidljivo je da su joj vlasnici Filip Simonić i Karlo Marunić. Iako je vrlo jasno da je tvrtka povezana s pisanjem akademskih radova, to nije navedeno kao jedna od njezinih registriranih djelatnosti. Njezina glavna djelatnost pak službeno spada pod kategoriju “Ostalo obrazovanje i poučavanje”. S druge strane, njihova reklama na web i Facebook-stranici glasi: “Nudimo vam pomoć pri pisanju i izradi svih vrsta radova u najkraćem roku i uz najkvalitetnije izvore. Naša glavna prednost su znanje i iskustvo, a naš glavni cilj je vaš uspjeh”. Pritom su pod “sve vrste radova” navedeni seminarski, završni, maturalni i diplomski radovi, poslovni projekti, kritički osvrti, eseji, prezentacije... Ipak, na službeni novinarski upit mijenjaju priču. Iako su nam prethodno, kada smo im se javili kao zainteresirana stranka, rekli da za tjedan dana i za cijenu od 400 kuna možemo dobiti potpuno napisan rad, na novinarski upit o tome je li to što rade legalno, odgovorili su da oni samo nude pomoć studentima.
– Našim klijentima svakodnevno pomažemo brojnim uslugama, kao što su prijevodi tekstova, lektoriranje, savjetovanje, pronalaženje literature, podučavanje pravilnog načina citiranja, pomoć oko interpretacije provedenih anketnih istraživanja... – kaže stanovita Ana B. iz tvrtke Qwerty te dodaje da oni samo pomažu u izradi rada, ali ne mogu utjecati na daljnje radnje svojih klijenata, odnosno hoće li ga oni predati na fakultetu. Da su očito svjesni da bi studenti u tom slučaju mogli imati problema, svjedoči članak 7. u njihovim pravilima poslovanja o odricanju od odgovornosti. U njemu piše da tvrtka ni na koji način nije odgovorna ako rad prouzroči školski ili akademski neuspjeh kao ni ako dođe do gubitka stipendije, neke druge nagrade ili studentskih prava. Tvrtka pere ruke i od plagiranja te bilo kakvog disciplinskog postupka ili druge pravne radnje koje bi mogle biti pokrenute protiv studenta, iako na svojim stranicama pišu da jamče jedinstvenost svakoga napisanog rada te ističu da se prilagođavaju pravilima pisanja fakulteta. Ipak, tvrtka i dalje tvrdi da je sve po zakonu.
– Qwerty d.o.o. izdaje račun za svaku naplaćenu uslugu, uredno plaća sve poreze, doprinose i slične troškove koji se po zakonu moraju podmiriti – kaže Ana B. te dodaje da se zapravo ne bi trebalo čuditi njihovoj djelatnosti jer ona nije nikakva novina.
– Agencije kao što je naša postoje u cijelom svijetu. Tako je, primjerice, ACAD WRITE jedna od najpoznatijih ghostwriting agencija u Europi – nastavlja. I uistinu, navedena tvrtka koja se bavi takozvanim “pisanjem radova iz sjene” na europskom tržištu djeluje već više od deset godina. Pišu sve, od seminarskih radova čija jedna stranica stoji stotinjak eura, odnosno oko 750 kuna, do doktorata čija se cijena za cijeli rad zna popeti i na više od 200 tisuća kuna.
– Novac olakšava sve pa i studiranje. Čak i ako u jednu ruku jest nepošteno, to je kapitalizam – mišljenje je tvrtke ACAD WRITE koje su više puta javno iznijeli, a isto su se kao i Qwerty pravdali da oni samo pišu radove te da klijent odlučuje što će s njim. Još jedan argument kojim se tvrtke brane jest činjenica da zapravo nije riječ o plagiranju. To bi, naime, podrazumijevalo prepisivanje, a u ovom slučaju student ima svoj vlastiti rad, samo ga on nije napisao, nego platio. Otvara se onda pitanje je li to samo nemoralno ili i nezakonito te može li se krivotvorenje smatrati plagiranjem... Međutim, za Alana Uzelca, profesora na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, rasprave nema.
– Kupnja, odnosno prodaja akademskih radova jedan je od najtežih oblika akademskog nepoštenja. Svako preuzimanje tuđih radova kvalificirano je kao plagiranje, pa čak i ako je riječ o prijateljskom pomaganju. Još je gore kada se komercijaliziraju te aktivnosti – smatra Uzelac, koji je ujedno i član Etičkoga savjeta Sveučilišta u Zagrebu. Ističe da plagiranje može dovesti do najtežih sankcija, odnosno gubitka prava studiranja, no dodaje i kako treba sankcionirati i pružatelje usluga pri čemu povlači paralelu s prodajom droge.
– Prodaja opojnih droga kazneno je djelo jednako kao i konzumiranje. Pa ako je kupnja akademskih radova kažnjiva, jednako je i s prodajom – zaključuje Uzelac te kaže da bi sljedeće korake trebala poduzeti policija. Iako su, čim je izbio skandal s tvrtkom Qwerty, prodaju i kupnju radova osudili i akademska zajednica i studenti, pa čak i Ministarstvo znanosti i obrazovanja, MUP je taj koji mora reagirati kada je u pitanju kršenje zakona. Iako je posao tvrtke Qwerty barem upitan, čini se da sve do tada ona može djelovati i bez problema biti dio sustava. Tako je čak registrirana i u Student servisu u Zagrebu, a nekoliko je puta putem društvenih mreža tražila studente koji će pisati radove svojih kolega. No tu ne prestaje festival apsurda u ovom slučaju pa se tako čak doznalo da je tvrtka Qwerty od Općine Kostrena, u kojoj je registrirana, dobila financijski vjetar u leđa. U sklopu programa poticanja poduzetništva za 2017. godinu tvrtki je isplaćena potpora u iznosu od 6869,22 kuna i to u kategoriji za novoosnovane tvrtke. Čim se u javnosti doznalo da je Općina sufinancirala pokretanje tvrtke, počeli su se opravdavati da nisu imali razloga odbiti zahtjev s obzirom na to da je predan u skladu s procedurom. Tvrtka je imala svu dokumentaciju, a njihova glavna djelatnost spada u kategoriju “Ostalo obrazovanje i poučavanje” pri čemu se nigdje ne spominje prodaja akademskih radova. Iz Općine su objasnili da nisu znali za to, ali i da nije u njihovoj nadležnosti provjeravanje jesu li aktivnosti tvrtke zakonite ili ne. Dakle, opet se čeka djelovanje policije.
Problem cijelog društva
Iako je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa potvrdilo da se ona na vlastiti zahtjev izuzela iz postupka odlučivanja o davanju potpore, u cijeloj je priči sumnjivo i to što je načelnica Općine Kostrena u to vrijeme bila Mirela Marunić. A upravo je njezin nećak Karlo Marunić jedan od vlasnika tvrtke. Sve je to zajedno izazvalo cijeli niz negativnih komentara u javnosti, no Marko Matijević, s portala Srednja.hr, upozorava da je to rašireni problem. Daleko od toga, kaže, da je tvrtka Qwerty jedina koja se bavi pisanjem akademskih radova, iako je ona jedina službeno registrirana. U početku su studenti među sobom tražili nekoga tko bi im za naknadu napisao rad, potom su počeli tražiti na društvenim mrežama. Zatim su se počele otvarati specijalizirane stranice na Facebooku te je u konačnici došlo i do otvaranja tvrtke.
– Iako plagiranje i kupovanje radova dođe u fokus kada je u pitanju neka poznata osoba, to je rašireni trend. Studenti posljednjih godina besramno javno kupuju i prodaju radove – ističe Matijević te dodaje da dio odgovornosti leži i na institucijama koje premalo rade na edukaciji i prevenciji. Kaže da je problem što neki profesori pro forma odobravaju seminarske radove, što je i dovelo do poplave kupoprodaje.
– Mi želimo upozoriti institucije da se pokrenu premda bi i same trebale toga biti svjesne. Kada vidimo da netko kupuje seminarski rad putem Facebooka, prijavimo to instituciji na kojoj studira te tražimo očitovanje. U početku su nas ignorirali, ali u zadnje vrijeme dobivamo zahvale raznih dekana, koji ipak mare da diploma koju dodjeljuju bude pošteno zarađena. I to je početak – ističe glavni urednik Srednje.hr koja je i prva pisala o tvrtki Qwerty. Tada je još radila putem Facebook-stranice “Tajni pisac” koju su potom ugasili i vratili se pod novim imenom. Slogan im je tada bio “Prepustite pisanje nama… sigurno imate pametnijeg posla”. Situaciju su nam komentirali i na Sveučilištu u Rijeci koje je geografski najbliže tvrtki Qwerty. Prorektorica za studije i studente Sanja Barić istaknula je da je zadatak Sveučilišta da usadi u studente akademsku čestitost i moral, no pritom je upozorila na puno dublji problem u društvu.
– To što se događa pokazatelj je manjka sustava vrijednosti. Stanje društva takvo je da se ljude s diplomom tretira kao da to nije ništa posebno, mjerila uspjeha sasvim su drukčija. To poimanje studiranja kao bezvrijednog rada i znanja reflektira se i na studente. Mi smo to ozbiljno shvatili, ali sve to trebala bi biti ozbiljna poruka cijelom društvu – istaknula je Barić. I dok se u Rijeci na razini cijelog sveučilišta koristi antiplagijatorski softver, takva situacija nije na svim sveučilištima. U Zagrebu ovisi o fakultetu kako će se zaštititi od plagijata iako je na sveučilištima na kojima se softver koristi primijećen pad u postotku plagijata. A među fakultetima u Zagrebu koji koriste softver je i Fakultet političkih znanosti.
– Imamo softver Unplag, no ni u tom slučaju nema potpune zaštite jer se kroz njega “provlače” samo radovi koji su profesoru sumnjivi – ističe dekanica fakulteta Lidija Kos-Stanišić te dodaje da je u kupnji radova problem što je softveri ne mogu prepoznati.
– Možemo znati samo ako se student javno oglašava da kupuje ili prodaje. Imali smo situaciju kada su studenti sami prijavili kolegu koji je htio kupiti rad – prepričava Kos-Stanišić te dodaje da svi odmah spominju sankcije poput gubitka prava studiranja, no treba biti svjestan i druge strane priče. – Mladi ljudi žive u društvu u kojem je, nažalost, prepisivanje prihvaćeno, a u njih upiru prstom oni koji su to društvo stvorili što je licemjerno. Zato mi želimo mlade učiti, a ne izbacivati ih s fakulteta. Koju im poruku šaljemo ako im uništimo budućnost? – upozorila je Kos-Stanišić na još veći problem.
Pogledajte i video: Otkriće fizičarke Sanje Josef Golubić
Vaso javi se!!!