Od svih hrvatskih iseljeničkih zajednica u svijetu, ona u Australiji jedna je od najbrojnijih. Dok su kod nas od pripadnika te zajednice možda najpoznatiji brojni uspješni sportaši, manje je poznato da je jedan Hrvat ostavio trag i u znanosti Australije i Novog Zelanda. Njegovo je ime Tom Trnski, a roditelji su mu se prije više od pola stoljeća iz Hrvatske odselili u Australiju. Danas je šef i kustos na Odjelu prirodnih znanosti i morske biologije u Aucklandskom memorijalnom muzeju rata, jednom od najznačajnijih novozelandskih muzeja.
Mama će se šokirati
Na stranicama muzeja stoji da je Trnski, kada je riječ o morskoj biologiji, svjetski poznat. Taj 52-godišnjak zadužen je za razvoj, dokumentaciju, istraživanje i javni pristup svim muzejskim zbirkama prirodnih znanosti, autor je više knjiga i znanstvenih radova te je vodio nekoliko istraživanja o ribljim vrstama Tihog oceana.
Iako jako zauzet zbog pripreme za ekspediciju na vulkansko otočje Kermadec koja počinje ovaj tjedan, razgovor za Večernjak, kaže, nije mogao odbiti.
– Moja majka svaki tjedan čita Večernji list pa će se poprilično šokirati kada vidi ovaj članak – otkrio nam je Trnski.
Za znanstvenike poput njega otočje Kermadec važno je zbog jedinstvenih karakteristika. Nalazi se otprilike na pola puta između Novog Zelanda i polinezijske države Tonga, vrlo su izolirani – najbliži otok udaljen je 600 kilometara, najbliži naseljeni gotovo tisuću – te su zaštićeni kao morski rezervat i pošteđeni pritiska ribarenja.
– Rezultat takve izoliranosti je to da je Kermadec jedno od rijetkih mjesta na svijetu gdje još nema ljudskog utjecaja na okoliš i pružaju osnovu za procjenu promjena koje su drugdje izazvali ljudi. Najočitija razlika su brojni veliki grabežljivci u oceanu oko otočja, poput morskih pasa – objašnjava Trnski, kojemu je ovo već četvrti posjet Kermadecu, a 2011. godine vodio je najveće istraživanje morske bioraznolikosti u vodama tog otočja.
Svrha najnovije ekspedicije je utvrđivanje osnovnih informacija koje se mogu koristiti za praćenje promjena u zajednicama. Trnski navodi da je novozelandski premijer John Key potkraj rujna UN-u najavio namjeru proširenja morskog rezervata koji bi tako postao jedan od najvećih oceanskih utočišta na svijetu, s područjem oko dva puta većim od Novog Zelanda.
– Drago mi je što su znanstvene informacije koje smo prikupili pridonijele odluci o zaštiti tog područja – ističe Trnski.
Njegovi roditelji bili su u ranim tridesetima kada su stigli u Australiju. Majka mu je iz Marije Bistrice, a otac, koji je preminuo prije deset godina, iz Podravine.
– Pobjegli su iz Jugoslavije tražeći nove mogućnosti. Nakon nekoliko godina u Njemačkoj, odabrali su Australiju, iako su mogli emigrirati i u Kanadu ili SAD – kaže Trnski.
– Stigli su u Melbourne sa mnom i jednim kovčegom. Prevladali su jezične, kulturne i ekonomske zapreke kako bi uspjeli. Imao sam priliku za obrazovanje i karijeru kakvu oni nikad nisu imali. Na tome sam im vječno zahvalan.
Trnski je odrastao u Australiji, ali je zapravo rođen na usputnoj stanici svojih roditelja – u Njemačkoj, u Bad Mergentheimu. Prve korake je napravio i prvi rođendan proslavio na Tahitiju, na putu do Australije. Djetinjstvo je proveo u Melbourneu.
– Bio sam autsajder u školi, bačen među grčke, talijanske i kineske učenike, a svi zajedno smo bili uvjerljiva manjina. Zbog svog podrijetla iskusio sam dosta diskriminacije u školi, ali to me učinilo vrlo otpornim na život – otkriva Trnski.
Odrastajući u obalnom predgrađu Melbournea, gdje je naučio plivati i roniti s disalicom, počeo se zanimati za biologiju mora. Nakon što je diplomirao morsku biologiju na sjeveru Queenslanda, preselio se u Sydney, gdje je ostao 22 godine. Tamo je upoznao suprugu Vani i dobio dvije kćeri, danas tinejdžerke, započeo muzejsku karijeru radeći u Australskom muzeju te doktorirao iz ekologije ribljih ličinki. Kao iduće odredište odabrao je Novi Zeland i Auckland, gdje živi već osam godina.
– U Australskom muzeju išao sam prema menadžerskoj ulozi, a u Aucklandu sam dobio priliku za povratak istraživanju. Međutim, unutar šest mjeseci nakon dolaska u Aucklandski muzej došlo je do restrukturiranja i opet sam završio u menadžerskoj ulozi – kaže Trnski, dodajući da je sretan što mu muzej dopušta da nastavlja s istraživanjem, iako mu to nije glavna uloga.
– Između Australije i Novog Zelanda postoji veliko suparništvo, ali su te dvije države zapravo kao brat i sestra – smatra Trnski. Kao najveću razliku, osim što Australija ima pet puta više stanovnika, vidi odnos prema autohtonom stanovništvu.
– Novi Zeland je uspješno bikulturalno društvo, gdje Maori imaju ekonomski, politički i kulturni utjecaj, što smatram vrlo atraktivnim. Osim toga je vrlo otvoren prema kulturama iz svih dijelova svijeta. Australija je također multikulturalna, ali je status aboridžinske kulture marginaliziran. To je velika šteta jer je riječ o kulturnom gubitku za zemlju – kaže Trnski, podsjećajući na manje poznat dio hrvatske iseljeničke povijesti.
Hrvati i Maori u zajednici
– Zanimljivo je da su u 19. i početkom 20. stoljeća mnogi Dalmatinci, pogotovo iz Makarske i s jadranskih otoka Hvara i Korčule, emigrirali na sjever Novog Zelanda. Integrirali su se s maorskim zajednicama, a sjeverno od Aucklanda te pomiješane zajednice zovu se Tarara.
Trnski je engleski naučio govoriti tek u školi, a s majkom i bliskim prijateljima i dalje razgovara na hrvatskom.
– U tinejdžerskim godinama prošao sam kroz fazu u kojoj sam se sramio svojih roditelja jer su imali snažne naglaske i isticali se u dominantno anglo-australskoj kulturi. Srećom, ta je faza kratko trajala i danas se jako ponosim svojom baštinom – kaže Trnski. Stereotip da su australski Hrvati konzervativni Trnski djelomično potvrđuje: neki imaju ekstremno konzervativne svjetonazore, ali većina hrvatskih obitelji uz koje je on odrastao bila je umjereno konzervativna.
– Mislim da su mnogi hrvatski emigranti napustili strukture istočnoeuropskog socijalizma te su bili skloni reagirati protiv tog modela. Osobno se tijekom odrastanja nisam baš uklapao jer sam propitivao taj konzervativizam. Upoznao sam istomišljenike među Hrvatima u Australiji i Novom Zelandu, ali su oni u manjini – kaže Trnski.
Domovinu svojih roditelja zbog udaljenosti rijetko posjećuje.
– Hrvatsku sam prvi put posjetio kao devetogodišnjak, a vratio sam se sa suprugom kad sam imao 36 godina. Prošle godine sam s kćerima posjetio ruralne krajeve gdje je odrastao moj otac – kaže Trnski.
– Bilo mi je važno da svojoj djeci predstavim svoju baštinu kako bi cijenile mogućnosti koje su imale u Australiji i Novom Zelandu.
Trnskog s Hrvatskom povezuje podrijetlo, no uskoro bi se mogla ostvariti i radno-znanstvena veza. Ove godine kontaktirao je s njim jedan naš znanstvenik kako bi se prijavili za sredstva za istraživanje u Hrvatskoj.
– Još nismo saznali jesmo li uspjeli, ali ako dobijemo sredstva, vrlo sam uzbuđen što ću moći pridonijeti znanstvenom istraživanju u Hrvatskoj tijekom sljedećih nekoliko godina – zaključuje Trnski.
Puno je Hrvata osobito iz drugog narastaja popelo se viskoko na drustvenoj ljestvici....