Bez obzira na neumoljivi NBA ritam, i tri odigrane utakmice nakon toga, 25-godišnji centar LA Clippersa Ivica Zubac (213 cm) ne prestaje primati čestitke za svoju predstavu za pamćenje protiv Indiana Pacersa (29 skokova i 31 koš uz šut iz igre 14-17).
A razgovor sa stasitim Čitlučaninom za Večernji list započeli smo upravo na tu temu. Zanimalo nas je je li to jutro, na bilo koji način, osjetio da bi to mogao biti poseban dan.
- Taj dan sam imao ekstra motivaciju. Ujutro sam gledao hrvatsku nogometnu reprezentaciju i bio sam sretan zbog uvjerljive pobjede nad kanadom. Zbog sjajne igre vatrenih bio sam ekstra motiviran ali nisam imao baš osjećaj da će to otići na 31 koš i 29 skokova. Tim više što mi obično, u tim ranim utakmicama preko vikenda, obično igramo loše a niti ja ne budem u najboljem izdanju pa takvo što nisam očekivao.
Koliko su mu suigrači u tome pomagali, vidjevši da ga ide? A da jesu govori nam i podatak da je u toj utakmici imao sedam zakucavanja.
- Dosta su mi pomagali a posljednju četvrtinu su išli na mene. I trener je radio akcije za mene i svi su suigrači bili sretni što sam zabio 30 koševa.
Nakon izvedbe kakva se i najboljim NBA centrima događa vrlo rijetko, suigrači su zalili svog Hrvata još na parketu a potom i u svlačionici gdje ga je čekalo tuširanje prije tuširanja.
- Kada netko odigra utakmicu sezone ili nešto slično, toga zalijemo. U svlačionici uvijek imamo spremne rezerve vode da takvog protagonista polijemo.
Da li to podrazumijeva, nakon toga, i neko čašćenje?
- U pravilu ne, no mi se častimo stalno. Skupa smo na večerama i pićima a onaj koji je odigrao nešto za pamćenje obično za uspomenu dobije loptu u koju se otisnu datum i statistika.
Ivica ruši osobne rekorde, trenutno ima i najbolje karijerne prosjeke (10,7 koševa i 11,5 skokova), igra prosječno 30 minuta i to sve sugerira da igra svoju najbolju sezonu. Gleda li i on to tako?
- Zasigurno. Ovo ljeto mi je dosta pomoglo da se vratim u momčad što spremniji. U dobroj sam kondiciji i uvijek sam smatrao da ću s više minuta i bolje igrati i sada to i dokazujem. Volim igrati puno, dobro se osjećam na terenu.
S obzirom da je inspiraciju pronašao u sjajnoj partiji hrvatskih nogometaša protiv Kanade, pitamo ga da li je gledao i preostale dvije utakmice u skupini koje su, premda bez pogodaka, bile prilično dramatične.
- Utakmicu protiv Maroka nisam gledao jer je po kalifornijskom vremenu bila u dva sata iza ponoći a mi smo nastupajući dan igrali utakmicu, no zato sam dvoboje s Kanadom i Belgijom gledao u cjelosti. Za Belgiju sam se probudio u sedam ujutro unatoč tome što smo s nekog gostovanja došli u dva u noći.
Koliko se u SAD-u prati Svjetsko nogometno prvenstvo?
- Baš sam se iznenadio, ljudi to dosta prate više no što ljudi u Europi misle. Pogotovo nakon što je SAD prošao skupinu. Nogomet je ovdje u usponu popularnosti.
A i da nije, tamošnji Hrvati bi ga zacijelo zdušno pratili kao i ostale iseljeničke zajednice zemalja s nogometnom tradicijom.
- Ovdašnji Hrvati se okupljaju u Hrvatskom domu i gledaju. Sjećam se prije četiri godine, a tada smo imali ljetni SP, u Domu je znalo biti na stotine naših ljudi.
Je li takozvani "soccer" na bilo koji način i tema u svlačionici Clippersa?
- Jest a naročito sada kada je u tijeku Svjetsko prvenstvo. Dosta pričamo o tome. S obzirom da Hrvatska ima dobru momčad ja s lakoćom ulazim u "trash talk" sa suigračima. Pričamo dosta i o Francuskoj jer u momčadi imamo i dvojicu Francuza, Diabatea i Batum, a sveukupno o nogometu najčešće pričam s Batumom. S njim komentiram svaku utakmicu a prije našeg treninga u petak kalkulirali smo što se sve može dogoditi u skupinama u kojima su bili Brazil i Portugal.
Padne li u svlačionici ove NBA momčadi i koja oklada?
- Da i moram priznati da sam ih par izgubio. Kladio sam se s par suigrača da SAD neće proći skupinu a zapravo nisam ni očekivao da ću dobiti već sam to više radio radi prepucavanja.
Bit će toga zacijelo i uoči utakmica osmine finala u kojoj će vatreni na "samuraje".
- Svi koji su prošli u osminu finala ondje su s razlogom. Po nas je moglo završiti i lošije od ovoga i ako se naši dečki usredotoče, i ne podcijene Japance, trebali bismo proći u četvrtfinale.
Unatoč katarskoj skupoći, hrvatski nogometaši i ovaj put imaju sjajno navijačko praćenje. Priželjkuje li i Ivica da takvo što doživi s hrvatskom košarkaškom reprezentacijom?
- Živim za to, to mi je jedan od ciljeva u karijeri. Tko ne bi volio imati takvu praćenost no sve ide po zasluzi a nogometaši postižu rezultate. Ja bih volio da i nas ljudi tako prate no mi to svojim igrama nismo zaslužili.
Je li startni centar hrvatske reprezentacije "provario" rujansko ispadanje iz osmine finala Eurobasketa od Finaca u utakmici u kojoj je igrao samo tri minute?
- Morao sam no i dalje mi je žao što nisam dobio veću priliku u toj utakmici. Ždrijeb nam se savršeno otvorio, imali smo sve u svojim, rukama i žao mi je što se nismo dobro pripremili. Moglo je sve to biti puno bolje, no što je tu je.
S obzirom na dvije velike zvijezde (Kawhi Leonard i Paul George), Clippersi su posljednjih godina uvijek u pričama za visoke domete. No, to nikako da se dogodi jer ih uneređuju ozljede ključnih igrača.
- Teško je reći da smo zadovoljni. Peti smo trenutno a Zapad je stvarno težak i nitko se nije odvojio. No, možemo mi dosta bolje. Naš veliki problem ove, i proteklih sezona, jest što nismo stalni. Svaku utakmicu nam fali neki važan igrač, prva petorka je stalno drugačija. Nemamo stlanu rotaciju da izgradimo kemiju na terenu. Sa svim tim ozljedama i dobro je što smo peti i nadam se povratku zdravih igrača da konačno budemo kompaktni i kao takvi kandidati za naslov prvaka.
To bi se moglo dogoditi, ali kad se u praksi događa da s Bojanom Bogdanovićam, Ivicom Zubcem, Mariom Hezonjom, Darijom Šarićem, Krunoslavom Simonom...(slobodno nastavi niz) ne možemo povezati dvije pobjede, onda je jasno da tu nešto ne štima. Nije ni do izbornika jer tu ne pomažu Repeša, Perasović, Aleksandar Petrović, Spahija, Mulaomerović, Danijel Jusup, Jurica Golemac, Slaven Rimac, ....tu ne pomažu ni Stojko Vranković, Dino Rađa, Toni Kukoč. Dakle, neka se Zubac drži NBA, uvijek je dobrodošao, ali ljudi koji rade u HNS-u jeko dobro znaju zašto od zadnjih 28 godina nemamo medalju, a posljednjih 15 godina propuštamo velika natjecanja.